Mihaleki sa samo nekoliko radnika proizvedu oko 2 miliona litara mlijeka godišnje!

Domaćinstvo koje danas proizvodi najveću količinu mlijeka u susjednoj Srbiji, počelo je stvaranje ove velike priče prije deset godina. Kada su počinjali, pričaju, nisu ni mislili ni očekivali da će svoju proizvodnju dovesti do ovog nivoa.

Bavili su se uzgojem svinja, kako kažu, imali su 150 krmača. Međutim, veća i brža zarada koju je uzgoj krava i proizvodnja mlijeka u tom trenutku pružala, potakla ih je i motivirala da promjene pravac stočarstva i okrenu se nečemu potpuno novom za njih. Krenuli su sa pet, a danas imaju 550 grla.

"Kada smo se bavili uzgojom svinja, morali smo čekati pola godine da stignemo do novca. Za mlijeko smo, potpuno suprotno tome, novac dobijali na svakih 15 dana. To je ono zbog čega smo prvenstveno odlučili da se opredjelimo za ovu granu stočarstva," prisjeća se vlasnik farme Mihalek-Pap Karolj Mihalek.

Uzgoj krava zahtijeva mnogo više posla

Nova proizvodnja za koju se porodica Mihalek odlučila, pokazala je da iako donosi više novca, nije nimalo lakša od uzgoja svinja. "Naprotiv, uzgoj krava, a zatim i pravljenje glavnog proizvoda odnosno mlijeka, zahtijeva mnogo truda, rada i posvećenosti tome", objašnjava Karolj.

Njegova supruga i on sami sa nekoliko radnika vode računa o cijelom gazdinstvu. Kažu, kćerke su otišle u grad i ne zanima ih poljoprivreda. Veliki problem im predstavlja to što nemaju dovoljno radne snage jer, kako objašnjavaju, skoro svi mladi otišli su iz sela u kome je, prema njihovim riječima, ostalo živjeti samo 500 ljudi.

Od ranog jutra do kasnih večernjih sati posvećeni su brizi i njezi krava, čišćenju, održavanju farme, radu na zemlji na kojoj proizvode stočnu hranu.

"Ustajemo u pola pet ujutro. Prvo palimo izmuzište i počinjemo sa mužom. Kada to završimo donesemo slamu. Donesemo 20 okruglih bala slame od kojih izađe 400 malih kockastih bala. Onda pravimo hranu," priča vlasnik ovog domaćinstva.

Njihov uobičajeni dan traje do 11 sati navečer. Do tada moraju nahraniti krave, izmusti ih, kao i napraviti sve prateće poslove, objašnjavaju u ovom domaćinstvu.

Sami pripremaju hranu za prehranu krava

Za hranidbu 550 grla svakog dana moraju osigurati četiri tone hrane koju prave miješanjem kukuruza ječma. Za ishranu ovolikog broja krava koriste i osam tona silaža i dvije tone lucerne. Da bi sebi olakšali posao, kupili su, kažu, samohodni miks sa prikolicom. U popodnevnim satima moraju izmusti krave i to traje dva ili dva i pol sata.

Na zemljištu površine 100 hektara, porodica Mihalek proizvodi hranu za ishranu krava. Međutim, 100 hektara obradivog zemljišta dovoljno je za prehranu samo petine od ukupnog broja grla koliko ovo domaćinstvo posjeduje. Stoga, potrebne sirovine nabavljaju i od njih sami prave neophodnu hranu.

"Mnogo bi nam značilo kada bismo imali još 400 hektara zemlje kako bismo sami proizvodili sirovine i naravno sami pravili kasnije hranu za krave. Za naših 550 grla moramo imati isto toliko hektara. Za jednu kravu namijenjen je jedan hektar, a mi nemamo ni blizu toga," naglasio je Karolj i dodao da bi, ukoliko bi dobili zemljište, za samostalnu proizvodnju stočne hrane dosta uštedjeli.

Susreću se sa više problema

Uvjeti za poljoprivredu u ovom malom vojvođanskom mjestu veoma su teški, priča Mihalek. Kaže da se od početka uzgajanja krava susreću sa istim problemima. Malo mjesto poput Utrina u kome se ovo gazdinstvo nalazi, iako je dobra podloga za razvoj ove grane poljoprivrede, nosi sa sobom i velike nedostatke.

Upravo to što je udaljeno od urbanijih mjesta, u nekim situacijama ovom stočaru može dosta usporiti proizvodnju ili da je znatno otežati. Do toga često dolazi kada se neka krava razboli, a veterinar za ovo područje udaljen je prilično od Utrina da bi mogao odmah da dođe i reagira. 

"Veterinar mora doći iz Bečeja. Kada se krava razboli, ponekad čekamo i po šest sati da dođe i utvrdi šta joj je konkretno. To često bude veliko mučenje za životinju, a nama je jako teško da ih gledamo u tom stanju,"  priča Karolj. On kaže da oko uzgoja krava ima toliko posla i obaveza da bi u godini mogli raditi 365 dana.

Nemaju vremena za proizvodnju drugih mliječnih prerađevina

Zbog toga što sa samo nekoliko radnika vode cijelu farmu, nemaju vremena da se posvete pravljenju drugih mliječnih proizvoda. Ipak, mlijekom koje proizvode nadomjeste sve mliječne prerađevine kojih nema u njihovom domaćinstvu jer uspiju da sa najviše deset ruku osiguraju Imleku najveću količinu mlijeka u odnosu na sve ostale proizvođače u Srbiji. Zahvaljujući svom radu, od Imleka su dobili i četiri srebrne i tri zlatne medalje za kvalitetu mlijeka što će ih, kako kažu, još više podstaknuti da nastave dalje.

Iako godinama vrijedno radi na razvoju svog gazdinstva i uspješan je u tome, Karolj naglašava da je njegova supruga glavna u svemu jer, kako kaže, žena mora biti glavna, a on je tu, priča, samo da bude radnik.

Karolj Mihalek poručuje da je njihova porodična priča pokazatelj da se vrijednim radom i trudom može stvoriti nešto veliko, da se može dostići uspjeh koji donosi dobro i cijelom društvu, a ne samo dobro na osobnom planu.