Koke nosilje: Pridržavajte se pravila ispusta za veću proizvodnju jaja

Koke nosilje namijenjene za proizvodnju jaja, drže se najčešće u podnom i kaveznom sistemu, mada uzgajivači sve češće prelaze na prirodniji način. Prema preporukama Svjetlane Mičić, iz PSSRS, za dobre rezultate, najvažnije je nabaviti zdrave kokoške od pouzdanih dobavljača. U skladu sa uslovima na farmi i tipa uzgoja treba birati rasu. 

Veliku nosivost imaju laki hibridi, poput leghorna. Oni daju i do 300 jaja godišnje, ali takođe i malo mesa. U odnosu na njih, postoje i kombinovane rase (meso - jaja) koje imaju i dobru nosivost i dovoljno mesa. Prilikom ishrane, neki od hibrida koriste pašnjak, tačnije hrane se u prirodi. 

Kod nabavke jata, važno je pridržavati se pravila: "svi unutra, svi napolje", takođe uzeti odmah čitavo jato istog uzrasta da bi se na kraju ciklusa u potpunosti zamijenilo sa novim. Zamjena novim i mladim kokama uglavnom se obavlja poslije godinu dana jer nakon tog perioda im opada mogućnost nošenja jaja. Kada je riječ o slobodnom tipu uzgoja, nosivost je u takvim uslovima duža i traje do dvije godine. Živina svoj maksimum dostiže tek oko 23. nedjelje života, a proizvodnja jaja kreće sa 20. sedmica starosti i tada dostiže pet posto, da bi u 25. nedjelji iznosila 75%. Od tada pa do 28. sedmice, ima veliki rast i u ovom periodu ona je 90%. 

Velika produktivnost, uz male troškove postiže se uzgojem koka u kavezima i boksovima. Odlika ovog načina držanja je veliki broj jedinki na malom prostoru. Nema slobodnog kretanja nego su kokoške u kavezima, gdje se hrane, poje i nose jaja. U prosjeku svaka jedinka ima manje od 0,5 m² prostora za sebe. 

Ispust mora biti prekriven vegetacijom

Ako poljoprivrednici žele organizovati proizvodnju po ekološkim principima, onda je osnovno pravilo postojanje ispusta. U tom slučaju koke se mogu slobodno kretati, čeprkati, kljucati i na taj način dodatno se hraniti, ali ne više od nekih pet do deset posto od ukupne ishrane. Mana kod ovakvog držanja je to što živina oštećuje pa čak i uništava vegetaciju na ispustu i tako dolazi do njegovog brzog uništavanja. Da bi se to izbjeglo, trebalo bi obezbijediti rotaciju, tačnije premještanja jedinki sa jednog dijela pašnjaka na drugi. Inače podloga će se lako pretvoriti u blato, naročito u neposrednoj blizini objekta, što dovodi do većeg broja prljavih jaja, ali i rizika od pojave bolesti. 

Postojanje ispusta u velikoj mjeri utiče na poboljšanje kvaliteta života kokošaka, ali samo ukoliko je prekriven vegetacijom, a teren treba da je ravan i bez udubljenja u kojima se poslije kiše sakuplja voda i stvara blato. Na ispustu se moraju obezbijediti hrana i voda, kako životinje ne bi stalno ulazile u objekte. Nadstrešnice takođe moraju postojati zato što osiguravaju zaštitu od predatora ili nepovoljnih vremenskih prilika, prije svega sunca i kiše. Mogu da budu napravljene ili u ove svrhe da posluži drveće ili žbunje koje se nalazi na ispustu, u čijim granama koke mogu da pronađu zaštitu i hladovinu. Jaja iz slobodnog uzgoja smatraju se najkvalitetnijim.

Jaja su puno zdravija kad se koke drže u slobodnom sistemu uzgoja

Kako smo ranije pisali, za izbor ovog načina uzgoja kod naših poljoprivrednika bilo je presudno to što je sve teže pronaći prava domaća jaja, koja su puno hranjivija i zdravija od kupovnih iz tržnih centara ili trgovina.

"Puno je lakše raditi ovako, a i jaja su zdravija jer se perad normalno hrani, po sopstvenoj volji. Stalno su puštene i imaju svoju slobodu", rekao je za Agroklub Halid Hadžić iz Donjeg Vakufa. 

Ovaj uzgajivač, kao i većina drugih, u vrijeme pandemije korona virusa nije pretjerano zadovoljan kako ide prodaja proizvedenih dobara i činjenica je da su posebno mali poduzetnici ugroženi, ali vjeruje da proizvodnja jaja ima potencijala u Bosni i Hercegovini.