Kamo s pilećim izmetom nakon turnusa?

Dok peradarski sektor u BiH bilježi konstantan rast proizvodnje u cjelokupnoj animalnoj proizvodnji, posebno uzgoj tovnih brojlera, uporedo se javlja i sve veći problem sa kojim se farmeri susreću. Problem postaje očigledan iz dana u dan jer se nastavlja trend izgradnje novih farmi za tov brojlera, a za već postojeće rješenja još uvijek nema.

Nakon završenog turnusa, po sistemu "all in all out" (sve što se unese u farmu za potrebe jednog turnusa, na kraju ide van), ostaje nus proizvod pileća stelja u kombinaciji sa slamom/pilotom i pilećim izmetom. Tada nastaje goruće pitanje za farmera, gdje sa pilećim izmetom? Gdje odlagati svu tu količinu pilećeg izmeta odnosno đubriva, kako se na adekvatan način riješiti tona i tona ovog đubriva, ako se uzme u obzir da tokom godine farmer prođe kroz ciklus od 5-6 turnusa tova brojlera?

Ekološka bomba u prirodi

U momentu izbacivanja izmeta iz farme on direktno postaje ekološki i biosigurnosni problem, jer se neadekvatno odlaže na oranice ili u još gorem slučaju u krugu farme, blizu vodnih tokova, u blizini naselja ili potkraj napuštenih puteva. Takva masa naročito za vrijeme toplijih ljetnih dana postaje ekološka bomba, izvor zaraze, vrlo neugodnog mirisa oslobađanjem amonijaka i potencijalni izvor kontaminacije za sve okolne površinske i podzemne tokove.

Jako mali broj farmi ima pripremljena i uređena odlagališta na odgovarajućim mjestima sa propisanim standardima za odlaganje izmeta. Stoga je vrlo čest i društveni problem, u smislu neslaganja farmera sa okolnim stanovništvom koje vrlo često iskazuje svoje nezadovoljstvo i to s pravom. Iako to isto stanovništvo dio koristi za svoje potrebe đubrenja oranica, ali te količine su dovoljne i od samo jednog turnusa ako je u pitanju veći proizvodni kapacitet. Što je sa još ostalih 4 ili 5 turnusa tokom godine? Za sada niti prijave i pojačan rad inspekcije na terenu nije uticao u velikoj mjeri na rješavanje ovog u skorije vrijeme gorućeg problema.

Niz rješenja

Tehnologija je toliko uznapredovala da nije potrebno "razbijati glavu" i smišljati na koji način se riješiti pilećeg izmeta, a ujedno iskoristiti priliku za dodatnu zaradu. U suštini koncept svakog mogućeg, prema standardima prihvatljivog rješenja za pileći izmet, se bazira na zadovoljavanju ekoloških, biosigurnosnih i energetskih parametara. To znači da nema opasnosti za kontaminaciju okoliša, ne predstavlja nikakav izvor zaraze, a pruža mogućnost iskorištavanja kao organskog visokokvalitetnog đubriva ili peletirane mase koja služi kao ogrijev.

Zahvaljujući takvim metodama i tehnologijama nastali su posebni proizvodni kapaciteti čija je osnovna sirovina pileći izmet/stelja, a rezultat su razne vrste granuliranog đubriva, tzv. čepovane razgradive stelje, briketirana masa kao ogrijev i slično. Međutim neki idu dalje, poput postrojenja u Holandiji, Njemačkoj, Danskoj gdje se od pilećeg izmeta anaerobnom fermentacijom dobija bioplin. Ekološki vrlo prihvatljiv energent koji služi u sistemu za dobijanje električne energije i toplote.

Ovim konceptom riješeno je nekoliko problema, nema gomilanja biomase i izmeta na oranicama, sva masa se iskoristi za proizvodnju bioplina i u konačnici se dobija energija, a da niti u jednom momentu nije narušen prirodni biodiverzitet. I naravno na kraju svi zadovoljni farmeri, ekolozi i proizvođači električne energije, ali i susjedi u blizini farmi!

Foto: Bigstockphoto/StockPhotosArt