Navažnije pravilo kaže da brži proces siliranja i brža fermentacija, dovode do manjih gubitaka i veće kvalitete silaže
Pravilno konzerviranje usjeva, uključujući visinu košnje, provenjavanje, korištenje aditiva, kvalitetno zbijanje i zatvaranje silosa ili bala, mehaničko izuzimanje silaže poslije otvaranja silosa, kao i uklanjanje krtičnjaka s travnjaka u proljeće usmjereni su na poboljšanje fermentacijskog procesa i smanjenje rizika od razvoja nepoželjnih mikroorganizama u silaži, navodi prof. dr. sc. Josip Leto stručnom članku - Sjenaža i silaža kao uzrok bolesti ovaca i koza, objavljenom u Zborniku predavanja 1. Dana hrvatskog stočarstva, u organizaciji HAPIH-a.
U praksi se koriste različite vrste i dimenzije silosa. Najčešće su to horizontalni, kao lošije rješenje silo hrpe i silo jame dok je siliranje u plastična crijeva pogodno za farme velikog kapaciteta.
Nakon košnje i provenjavanja biomase travnjaka na željeni sadržaj suhe tvari - višekratnim rastresanjem i okretanjem, pristupa se formiranju zbojeva nakon čega krmni kombajn usitnjava biljnu masu na 2-4 cm i upuhuje je u prikolicu za transport. Slijedi dovoz do silosa, ravnomjerno raspoređivanje (planiranje) biljne mase po silosu u slojevima 20-30 cm i gaženje traktorima.
Ističe da je anaerobna sredina, dakle bez kisika neophodna za onemogućavanje razvoja štetnih mikroorganizama koji izazivaju truljenje silaže. Anaerobni uvjeti se postižu zbijanjem i pokrivanjem silosa plastičnom folijom.
Zbijenost biljne mase u silosu povećava se dužim gaženjem i zbijanjem tanjih slojeva krme (oko 20-30 cm). "Važno je dobro uskladiti dovoz biljnog materijala s polja i kontinuirano gaženje u silosu. Ukoliko npr. kiša ili kakav kvar mehanizacije spriječi dovoz krme iz polja, silažnu masu treba ravnomjerno zbiti i prekriti folijom do nastavka punjenja", savjetuje te dodaje da se zatvaranje silosa najčešće koriste polietilenske folije dizajnirane za tu namjenu. One ne smiju propuštati kisik, a trebale bi biti tretirane ultravioletnim svijetlom radi sprječavanja oštećenja djelovanjem sunca.
Silos nakon punjenja treba što prije zatvoriti, najkasnije unutar 12-24 sata da bi se što prije stvorili anaerobni uvjeti i spriječilo kvarenje biljnog materijala. Kod siliranja biljne mase u horizontalne silose foliju treba postaviti i na zidove kako bi se spriječio prodor zraka kroz i uz zidove.
Objekt treba zatvarati i tokom povremenih prekida punjenja npr. noći. Na foliju se stavljaju posebne vreće s pijeskom ili rabljene automobilske gume, da se spriječi prodor zraka u pokrivenu silažu.
Balirana silaža se primjenjuje u većini zemalja zapadne Evrope, a ih je više i na domaćim farmama. Ovakav način konzerviranja krme naročito je značajan u područjima sa češćom kišom, posebice u prvom i najbujnijem otkosu. Siliranje u valjkaste bale, kao najčešći oblik bala, sastoji se od tri koraka.
Prvi je košnja i provenjavanje biljne mase na 35-40 % suhe tvari, rastresanjem kako bi se izbjeglo ocjeđivanja silažnog soka.
Drugi je sam proces baliranja provenute biljne mase prikupljene u zbojeve, nakon čega slijedi zamatanje bala u plastičnu foliju. To bi trebalo učiniti odmah poslije formiranja bala, idealno unutar 2-3 sata nakon baliranja, a njihov transport na skladište završiti po mogućnosti u istom danu. Bijele folije su najpogodnije jer reflektiraju najviše svjetlosti, pa se znatno manje zagrijavaju od tamnih. Kao i kod standardnih načina, treba voditi računa da se u silo masi ne nađu čestice tla u kojima mogu biti bakterije štetne po zdravlje ljudi i domaćih životinja: Listeria monocytogenes i Clostridium butilinum.
Jedan od načina da se izbjegne prisutnost nepoželjnih bakterija je uklanjanje krtičnjaka početkom proljeća, povećanje visine košnje na 6-8 cm, jer su navedene bakterije brojne upravo na površini tla.
Nakon uvijanja bale u foliju manipulaciju njima bi trebalo svesti na minimum da se izbjegnu oštećenja folije. Bale bi trebalo skladištiti na ravnu, glatku, tvrdu površinu s dobrim pristupom za mehanizaciju 2 ili 3 reda u visinu.
Kod usjeva manje pogodnih za siliranje, glavni cilj korištenja aditiva (inokulanata) je poboljšanje kvalitete fermentacije, dok je kod pogodnih cilj poboljšanje aerobne stabilnosti silaže.
Aditivi za siliranje se dijele u nekoliko grupa: stimulatori fermentacije (inokulanti, enzimi, melasa), inhibitori fermentacije (anorganske i organske kiseline), pospješivači aerobne stabilnosti (propionska kiselina), nutrijenti ili absorbenti koji smanjuju zagađenje okoline silažnim sokom.
Poželjno je koristiti inokulante zajedno s enzimima zbog oslobađanja supstrata za mikroorganizme tijekom fermentacije.
Inokulanti su proizvodi visoke koncentracije privremeno umrtvljenih mikroorganizama bakterije mliječne kiseline koji brzo pretvaraju sve dostupne jednostavne šećere u mliječnu kiselinu. Uobičajeno sadrže više sojeva bakterije mliječne kiseline radi potencijalnog zajedničkog djelovanja između i unutar pojedinih sojeva (Lactobacillus sp. i Enterococcus sp.) koje se, pomiješane sa silažnom masom, brzo počnu dijeliti i u vrlo kratkom vremenu fermentiraju šećere u mliječnu kiselinu i na taj način brže konzerviraju biljnu masu.
"Pravilo je - brži proces siliranja, brža fermentacija, manji gubici, a kvaliteta silaže veća", zaključuje Leto.
Tagovi
Autorica