Travnjačka krma može se za ishranu stoke iskorištavati na nekoliko načina. Najekonomičniji je ispaša.
Proizvodnja kvalitetne i jeftine stočne hrane je osnova ekonomski isplativog stočarstva, a važno mjesto u proizvodnji kvalitetne krme na oranicama i u brdsko planinskim oblastima pripada krmnim leguminozama i travama. Načini iskorištavanja travnjaka su različiti. Livade se iskorištavaju kosidbom, a pašnjaci "ispašom". Travnjačka krma može se za ishranu stoke iskorištavati na nekoliko načina.
Najekonomičniji način iskorištavanja travnjaka je ispaša, koje ima brojne prednosti u ishrani preživara. Razlikuju se uglavnom tri jasno izdiferencirana načina iskorištavanja travnjaka: slobodna, pregonska i mehanička paša.
Nema reda u korištenju površina i životinje se slobodno kreću. Pri tome biraju bolju i kvalitetniju travu i na kraju pašne sezone se primjećuju mjesta sa neujednačenim botaničkim sastavom trava. Pretjeranom ispašom dobrih trava, nakon nekoliko godina dolazi do preovladavanja one loše i ako čovjek pravovremeno ne interveniše, ove površine postaju slabo produktivne. Na pašnjaku životinje obično pasu manje površine, pa na ostalom dijelu trava prestari. U ovom načinu javljaju se veliki gubitci u prinosima, jer se iskoristi svega 50 posto od potencijala pašnjaka.
Radi se tako da se pašnjak podijeli na više pregona (tabli), određene veličine, koji se koriste po redu. Kada se popase posljednji, trava na prvom je porasla za ispašu. Na ovaj način uvijek je omogućena ispaša na gotovo istoj, mladoj fazi porasta trave. Za određeni broj životinja utvrdi se tačan broj pregona i njihova veličina. To se može odrediti primjenom sljedeće formule:
K = P/N +O gdje je:
Za određivanje veličine pregona koristi se sljedeća formula:
V = B x T x a/M gdje je:
Iskustvo je pokazalo da u proljeće stoka treba da boravi na pregonu četiri do šest dana, a tokom ljeta (sporiji porast trave) šest do deset dana. Pri tome se smatra da je najbolja kvadratna forma sa pravilnim stranama. Oni mogu biti i pravougaoni (20 x 60 m) ili 12 ari, a zavisi od kategorije stoke (krave, telad, sjagnjene ovce, dvizad, jaganjci, konji, omad, ždrebad). Poželjno je da na svim tablama bude približno isti sastav trava.
Oni koji se u proljeće ne mogu popasti moraju se pokositi i trava osušiti u sijeno. Intezivna pregonska ispaša ima prednost u tome što se na istoj površini može ishraniti veći broj grla. Povećanjem broja tabli povećava se produktivnost pašnjaka. Korišten na ovaj način dao je 20 - 30 posto veće prinose od stalne slobodne paše. Na jednom travnjaku ne bi trebalo da traje duže od 25 do 30 dana, pa se tako travnjak dijeli na osam do 10 pregona za svaki porast ili otkos. Poslije svakog iskorištavanja, biljke treba pokositi, da se ujednači sljedeća trava.
Od pokošenih biljaka dobija se sijeno. Podrastanje biljaka u travnjaku za novo napasanje stoke traje 18 do 20 dana. Automatske pojilice najčešće su povezane sa vodovodom, a za čuvanje pašnjaka je najbolje rješenje "električni pastir". Udaljenost pašnjaka od štale ne bi trebalo da bude više od 60 m, da stoka ne bi mnogo hodala do njih. Dobro je ako se na pašnjaku obezbijedi muža (terensko izmuzište).
Srednjetrajni travnjaci postižu najveću proizvodnju od treće do pete godine života, a kasnije proizvodnost opada. Proizvodnja krme na dugotrajnim travnjacima traje osam do 10 godina, ako se biljke dobro njeguju i hrane.
Obročna ispaša je poseban oblik pregonske, gdje se uz primjenu "električnog pastira" (ograde) određuje površina potrebna za podmirivanje dnevnih potreba. Pri ovome je potrebno zaštititi od gaženja površine koje su popasene i obezbijediti njihovu normalnu obnovu. Električni pastirom ili žičanom ogradom, kroz koju je puštena slaba struja iz akumulatora (sa transformisanim naponom od 65 - 75 V), kao što je naprijed navedeno pregonske jedinice se ograđuju, a stoka od strujnih slabih udara bježi, te se pašnjak lako čuva.
Predstavlja iskorištavanje travnjaka i krme sa oranica kosidbom zelene mase (lucerke, djeteline, trava, zelenog kukuruza i drugo) i davanje iste stoci u svježem stanju. Ovaj način ishrane je podesan kada su u pitanju visoke trave, ali zahtijeva mnogo radne snage. Ovaj sistem je najbolji i najekonomičniji na krupnim govedarskim farmama. Međutim, zelena krma koja se odmah ne daje stoci gubi hranljive materije uslijed zagrijavanja.
Koje pripreme izvršiti pred proljetnu pašu - za zdraviju stoku i kvalitetnije mlijeko?
Voditi računa, da zelena krma od leguminoza (lucerka, djetelina, žuti zvjezdan i druge mahunarke) koja se odmah daje preživarima u većim količinama može dovesti do naduna (timpanije), u kom slučaju mora odmah da se reaguje primjenom "trokara". Osim toga postoje i drugi uzroci naduna buraga, a jedan od njih je brzi prelazak sa zimske ishrane na proljetnu pašu.
Telad zahtijevaju suhe pašnjake sa nježnim i sočnim travama i leguminozama, locirane u blizini dvorišta. Na njima ne treba da dolazi odrasla stoka radi mogućeg zagađivanja sa parazitima. Na pašnjak se puštaju telad sa težinom oko 200 kg, s tim da se postepeno privikavaju na korištenje kabaste krme. Krave muzare dobro iskorištavaju te travnate površine i one treba da su u posebnoj grupi.
Na dobrim pašnjacima krave i poslije vrlo dobre ishrane u štali, mogu da povećavaju produkciju mlijeka. Za njih su najbolji kombinovani pašnjaci (trave i leguminoze). Posebno se, na nešto udaljenim, napasaju zasušene krave i junice. Na najudaljenijim se napasavaju ostale junadi i tovnih grla.
Ovo je glavni faktor, koji utiče na produkciju mlijeka i mesa sa jedinice površine. Teško je odrediti maksimalno opterećenje. Ispitivanja su pokazala da veće opterećenje sa životinjama u pregonskom načinu iskorištavanja daje veću proizvodnju mlijeka za oko 20 posto po jednom hektaru površine. Pri tome je došlo do smanjenja dnevne količine mlijeka po grlu za oko dva do sedam posto.
Dakle, pri iskorištavanju pašnjaka bitno je iznaći optimalno opterećenje kod određenih kategorija životinja u cilju boljeg iskorištavanja i ostvarivanja visoke proizvodnje po grlu i po jedinici površine.
Tagovi
Autor