Privorski soj je rastom manji od drugih pramenki, ali otporan s većim prirastom i masnijim mlijekom. Sitno jagnje privorske pramenke ima istu kilažu kao kod velikih rasa.
U selu Vrse kod Gornjeg Vakufa, na gazdinstvu porodice Begović čuva se gotovo izgubljeno genetsko blago – stado privorske pramenke. Nesib Begović naslijedio ga je od oca i djeda, a nakon što je napustio posao na benzinskoj pumpi gdje je radio 20 godina, u potpunosti se posvetio uzgoju ovaca.
"Nema ih na svijetu ovakvih", kaže Nesib na početku našeg razgovora, otkrivajući da su ovaj soj uzgajali i njegovi preci unazad 200-300 godina. "Ove ovce su ovdje ponikle i svi su ih ukinuli, samo smo ih mi ostavili."
Danas u stadu ima oko 150 grla, sva su iz vlastitog uzgoja. Budući da se nakanio ozbiljno baviti stočarstvom, podmladak će i dalje ostavljati, samo u većem broju. Privorski soj je rastom manji od drugih pramenki, ali otporan s većim prirastom i masnijim mlijekom.
"Prosjek dvije mužnje je preko jednog litra dnevno", kaže Begović koji planira da dio mlijeka ubuduće koristi za pravljenje sira po porodičnom receptu. Ovce od aprila do novembra borave na ispaši na planini Vranici, a redovno se vakcinišu protiv bruceloze.
Posebnost uzgoja ogleda se i u selekciji. "Nikada naše stado nismo miješali s drugim ovcama, niti smo dovodili drugog ovna. Kad ih pogledate, sve su iste – kao jaja", kaže Nesib.
Ovce su do sada uglavnom prodavali za kurban. Za neke od izuzetnih grla Begović traži ‘veću paru’ u odnosu na standardne cijene ovaca, jer je, kako kaže, svjestan da se ovakva nigdje drugo ne može kupiti.
"Ako neko hoće baš specijalnu ovcu, košta oko 1.000 KM. Neki su mi nudili 850, nisam dao. Jednom sam kupcu rekao - ako nađe ovakve iste, dvije ću mu džaba dati", dodaje uz osmijeh.
Da stado Begovića zaista ima posebnu vrijednost potvrđuje i dr. vet. med. Dijamin Hadžiahmetović, vlasnik veterinarske stanice "B-H Vet" iz Gornjeg Vakufa–Uskoplja. Kaže da je privorska pramenka danas veoma rijetka.
"Radim 20 godina u veterini i nisam vidio ovako stado. Ima većih i skupljih ovaca, ali nema ljepših. To je naš soj, skoro izgubljen", ističe on.
Naziv je dobila po području Privor, koje obuhvata više sela gdje je ova ovca izvorno nastala. Prepoznatljiva je po niskom rastu, dugoj vuni i izuzetno visokom udjelu mesa.
"Neko malo jagnje privorske pramenke ima istu kilažu kao jagnje velikih rasa. Male su i sitne kosti, a dobar prirast mesa. Otporne su na bolesti i zahvalne po pitanju ishrane, sijeno i voda im zimi sasvim zadovoljavaju potrebe, malo kukuruza", pojašnjava veterinar, dodavši da kod Begovića, osim vakcinacije i jedne intervencije prilikom jagnjenja, nikada nije bilo potrebe za liječenjem niti jedne ovce.
Privorska pramenka koristi se i za meso i za mlijeko, a potražnja je posljednjih godina sve veća. Cijena od 1.000 KM za kvalitetna grla je, prema mišljenju stručnjaka, sasvim opravdana.
"Vrijedi te pare", zaključuje Hadžiahmetović.
Na gazdinstvu Begovića tradicija traje stoljećima. Za Nesiba i njegovu porodicu to nije samo posao, već i jaka želja da sačuvaju ono što je Bosna skoro zaboravila.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica