Evolucija svinja: Od neolita do globalne industrije i prerade svinjskog mesa

Uzgoj svinja ima dugu historiju koja počinje prije oko 9.000 godina, u razdoblju neolita. Prvi dokazi o domestikaciji svinja potječu iz Kine i jugoistočne Azije, oko 7000. godine prije nove ere.

Tada su ljudi počeli pripitomljavati divlje svinje radi mesa, masti i kože. Nešto kasnije, počele su se uzgajati i u Mezopotamiji i Anatoliji (današnji Bliski Istok i Turska).

Zanimljivo je da su evropske i azijske evoluirale iz različitih linija divljih svinja, ali su se kasnije međusobno križale, posebno s migracijama ljudi i širenjem poljoprivrede.

Svinje su među najranije pripitomljenim životinjama, zajedno sa psima, ovcama i govedima. Jedan od razloga za njihovu domestikaciju bio je njihov način hranidbe.

Razvoj uzgoja kroz povijest

Svejedi su, mogu jesti gotovo sve, uključujući korijenje, ostatke hrane, voće, povrće..., što ih čini lakima za hranjenje čak i u uvjetima siromašnih resursa.

Uz to, brzo rastu i razmnožavaju se, a prosječno imaju od 8 do 16 prasadi po leglu, što je još jedan razlog zašto su postale važan izvor hrane. Ipak iznad svakog prosjeka je jedna krmača u Brazilu, koja je u januaru ove godine na svijet donijela čak 45 prašćića!

Inače, meso im je bogato i ukusno, a koristi se gotovo cijela životinja: meso, mast, koža, pa čak i crijeva za proizvodnju kobasica.

U rimsko doba su postale važan izvor hrane, posebno za vojsku i stanovništvo u gradovima, pa su proširili uzgoj po cijelom carstvu.

U Srednjem vijeku su bile ključne za prehranu Evrope. Mnoge su bile puštene da slobodno pasu po šumama, a praksa žirenja zadržala se sve do kasnijeg srednjeg vijeka.

Kolonizacijom su prenesene u Ameriku gdje su postale temelj farmi, a selekcijski uzgoj doveo je do razvoja današnjih pasmina, poput Landrasa i Jorkšira. Industrijski uzgoj postao je visoko razvijen i tehnološki sofisticiran, uz primjenu genetike i održivih metoda.

Osim navedenih, ostale ponajbolje mesne pasmine su: Velika bijela, Berkšir, Durok, Pietren, Tamworth, Mangulica...

Tehnologija, genetika i održivost

Danas, uzgoj ovih životinja uključuje visoku tehnologiju i sofisticirane metode. Genetski odabir omogućava uzgoj grla koje brže rastu, imaju više mesa i manje masti, poznatih kao "lean meat".

Automatske hranilice, ventilacija, kontrola klime, pa čak i roboti za nadzor koriste se na velikim farmama. Senzori i umjetna inteligencija također se koriste za praćenje zdravlja svinja i otkrivanje bolesti.

Uz to, sve više se potiče ekološki i održivi uzgoj, u kojem ove inteligentne životinje žive u boljim uvjetima, bez antibiotika i s više prostora. Ekološke farme omogućuju im prirodnije ponašanje, poput kopanja i valjanja u blatu.

U nekim zemljama, poput Švedske, zakoni strogo štite dobrobit svinja, zabranjujući, na primjer, rezanje repova.

Globalna proizvodnja i tržište svinjskog mesa

Kina prednjači u svjetskoj proizvodnji svinjetine, s više od 50% svjetskog udjela. U 2024. godini, Kina je proizvela 57,06 miliona tona svinjskog mesa, dok su Evropska unija i Sjedinjene Američke Države također značajni proizvođači, s 21,25, odnosno 12,61 miliona tona.

Ostale zemlje poput Brazila, Rusije i Vijetnama također imaju veliki udio u globalnoj proizvodnji svinjskog mesa.

Najčešći proizvod od svinjskog mesa je šunka čija je globalna tržišna vrijednost procijenjena na 35 milijardi USD u 2024. godini, s očekivanim rastom do 2032. godine, podaci su Svjetske organizacije za poljoprivredu i hranu (FAO).

Prema istom izvoru, u Španiji, specijaliziranoj za izvoz šunke, najpoznatija je iberijska, koja je u 2020. godini ostvarila izvoz od preko 40.000 tona, s vrijednošću većom od 1,2 milijarde eura.

Uzgoj svinja u regiji

U Bosni i Hercegovini 2024. godine broj svinja bio je 441.714. To je smanjenje od 12% u odnosu na prethodnu godinu, kada je bilo 499.705 grla, podaci su Agencije za statistiku BiH.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, u Hrvatskoj je broj svinja u 2024. godini iznosio oko 852.500 grla. Istovremeno, godišnja proizvodnja pršuta iznosi oko 350.000 komada. Ova količina ne pokriva ni 50% domaćih potreba, što ukazuje na značajan potencijal za povećanje proizvodnje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Hrvatske, u 2023. proizvedeno je 61.728 tona kobasica i 4.714 tona šunke. Prema nekim procjenama, uskrsna potrošnja šunki i plećki iznosi između 1.500 i 1.700 tona, pri čemu domaći proizvodi dominiraju na tržištu.

U Srbiji, na dan 1. decembra 2024. godine broj svinja iznosio je 2.349.176 grla, što predstavlja porast od 9,7% u odnosu na isti datum prethodne godine, podaci su Republičkog zavoda za statistiku. Najveći broj svinja uzgaja se na području Vojvodine, koji čini 43,7% ukupnog broja svinja u zemlji.

Svinjogojstvo u Srbiji pokazuje oporavak, dok se u Hrvatskoj još uvijek suočava s padom broja svinja, dijelom zbog afričke svinjske kuge.

I još samo riječ dvije o crnoj slavonskoj svinji odnosno fajferici. Kao što je poznato riječ je o hrvatskoj autohtonoj pasmini svinja koja je nastala na imanju grofa Pfeiffera u Orlovnjaku kraj Osijeka.

Bila je na rubu izumiranja, no zahvaljujući svojim dobrim karakteristikama, poput mesa izvrsne kvalitete s visokim sadržajem unutarmišićne masti, dobrom sposobnošću vezanja vode te okusa, mnogi je se odlučuju na uzgoj ove pasmine.

Crna svinja "mijenja" traktor - ore njivu i iskorjenjuje korov

Svinjogojstvo je industrija koja je kroz historiju prošla mnoge faze, od jednostavnog uzgoja u neolitu do modernih tehnologija i održivih praksi. Danas je svinjetina jedan od najvažnijih izvora mesa u svijetu, s globalnim proizvodima i izvoznim tržištima koji igraju ključnu ulogu u prehrambenoj industriji.

^{Naslovna fotografija: Depositphotos/grafvision, Shutterstock/artistdesign.13}