Alihodžić: "Kajmak kod Brajlovća je od moje mame, nije od njegove punice"

Visoko se s pravom ponosi titulom grada poljoprivrede, a jedan od onih koji taj epitet održavaju je Refik Alihodžić, poznatiji kao Kike Bokser. Refik je vlasnik farme sa 80 muznih grla, koja je primjer kako se od vlastitog rada može živjeti i stvarati u Bosni i Hercegovini.

Od proizvodnje vlastite sirovine (mlijeka), pripremaju čak 11 vrsta proizvoda po starim, tradicionalnim recepturama.

Bolje plate nego vani

Alihodžić, koji je i predsjednik UO Udruženja poljoprivrednih proizvođača ZDK, ne krije ponos što je Visoko lider kantonu po broju otvorenih obrta, među kojima su i brojne farme 8+, kojih imaju preko 113, te više od 100 plastenika. On ističe da i njegov lični uspjeh svjedoči o potencijalu domaće poljoprivrede.

"Mi imamo 80 muznih grla, nas je četvero zaposleno u toj farmi – moja majka, supruga, dva brata, evo sad i peta nevjesta, ako Bog da, i nju ćemo osigurati. Svi imaju vrhunske plate, bolje nego negdje da su vani", kaže nam Refik, dodajući kako sva proizvodnja ostaje u krugu porodice i države.

"U svom si, na svom si, radiš koliko hoćeš, doprinosimo nama, doprinosimo državi, jer plaćamo ovdje poreze, PIO, plate", nabraja.

S njihove farme u otkup ne odlazi ni litar sirovog mlijeka. Kompletna proizvodnja ide u njihovu preradu, koja je zasnovana na tradicionalnoj recepturi. U asortimanu imaju sve: od slanih i slatkih kajmaka, mozzarelle, do tvrdih, masnih i nemasnih sireva. Objašnjava nam i filozofiju proizvodnje, koja se bazira na kvalitetu masnoće, a ne samo na mlječnosti.

"Holstein je najmlječniji, da se razumijemo, ali meni ne treba količina mlijeka, meni treba kvalitet, a to je masnoća. Vidite da je moj kajmak debeo cenat i po. Valja napraviti tu masnoću, mi to uređujemo hranom kako i šta trebamo."

Brajloviću kajmak, a Arapima i frižider

Najviše proizvoda plasiraju na tržnici Markale u Sarajevu (90% plasmana), no roba im je stigla i do najudaljenijih destinacija. Kroz smijeh nam otkriva da je i kajmak kod poznatog sarajevskog ugostitelja, upravo s njegove farme.

"Naš slatki kajmak koji Sejo Brajlović koristi, je od moje mame nije od njegove punice", kaže Kike, a na pitanje smijemo li to napisati odgovara: "Tako je, 100% on to zna. Ima naš i još od Lemeša kupuje, ali od moje majke hadžinice, kupuje već godinama."

Ali nije Sejo jedini koji vjeruje njihovom kajmaku, jedna pošiljka je otišla čak do bogatog arapskog tržišta. "Mama je kupila nekim Arapima i frižider, tako da je sa svim potrebnim papirima naših 30 kilograma kajmaka došlo do Saudijske Arabije", otkriva naš sagovornik.

Majka Vezira čuvar tradicije

Tehnologija proizvodnje, posebno kajmaka i sireva, prenosi se generacijski, a tu tradiciju danas čuva Vezira Alihodžić, Refikova majka. Sve se priprema onako kako su nekada radile njena majka i nana, bez hemije, "kako Bog zapovijeda".

"Pomuzu se krave, mlijeko se procijedi, neka se muze s muzilicom opet se cijedi i u šerpe i kuha se na peći i kada se skuha, onda se ohladi, zna se process koliko treba stajati i onda skineš kajmak, a od mlijeka pravimo sir, može sa majom može sa surutkom", priča nam Vezira.

Princip je, dodaje, isti kao nekada, samo što su tada bile dosta manje količine mlijeka, u odnosu na današnje: "Ni trećina mlijeka, naprije dvije krave pa se tako pojačavala, imali smo i manje štale, sad su štale veće. Prije se po kućama radilo, sad ima posebno objekt gdje se to prerađuje."

Kiko to još slikovitije objašnjava, pa kaže da se mlijeko i ne ohladi, a već ide na peć "iz krave direktno na pasterizaciju".

Genetika i subvencije

Konstantno radi i na unaprjeđenju genetike, pa su u stadu norveške krave, simental, holstein, austrijska zekulja. Pohvalio je i gradske subvencije.

Domaći recept naslijeđen od oca: "Suho meso mora imati vez"

"Pomogli su nam da genetski mi sjemenimo sva svoja muzna grla. Gradska uprava subvencionira 50%, mi 50%. Tako da imamo čistu genetiku koja nam dolazi iz Norveške, iz Austrije, iz Njemačke..."

Na kraju poručuje da je moguće uspjeti, dok se radi i dok se kvalitet stavlja ispred svega. Viškova nema, čak ponekad i zafali, kako kaže, a sirovog mlijeka ni litar ne daju u prodaju, osim za posuditi komšijama.