Pšenica

Pšenica se koristi u mlinarstvu, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Najznačajniji je ratarski usjev pa je pšenicom zasijana ¼ obradivih površina na svijetu. Pšenični hljeb osnovna je hrana za oko 70% ljudske populacije i sadrži 15 - 17% proteina, 18% ugljikohidrata, oko 1,3% masti. Dobro je probavljiv i bogat vitaminima B kompleksa. Iz posijanog zrna pšenice razviju se 1 do 1,5 m visoke vlati koje se u vrijeme zriobe oboje zlatno-žuto. Požete vlati nazivaju se slamom. Na vrhu vlati nalazi se klas, spljoštena vretena, teško lomljiv i građen u cik-cak liniji. Klasići u klasu sastoje se od pljevice i nekoliko cvjetića. Klasovi su kod nekih sorti pšenice s osjem (brkulja), dok su kod drugih bez osja (šišulja). Zrelo zrno ispada iz pljeve, ima duboku brazdu i dlakavi vršak, a boja mu zavisno o sorti varira - od bijele do crvene.

Razlike između ozime i jare pšenice

U svijetu, ozima pšenica zauzima veće površine i u prosjeku daje veće prinose od jare i njezin je  opšti ekonomski značaj veći. Ozima pšenica daje ne samo veći, nego i stabilniji prinos u odnosu na jaru. 

Razlike između ozime i jare pšenice:

Prema vremenu sjetve - ozima se sije u jesen i prezimljuje u fazi od nicanja do busanja, dok se jara sije u proljeće.

Prema dužini vegetacije - ozima ima dužu vegetaciju od jare pšenice.

Prema busanju - ozima jače busa od jare pšenice.

Prema otpornosti na zimu - ozima je otpornija na niske temperature.

Prema dužini stadija jarovizacije - ozima ima znatno duži stadij jarovizacije.

Prema otpornosti na visoke temperature i sušu - jara je otpornija od ozime.

Prema kvalitetu zrna - jara daje kvalitetnije zrno i brašno od ozime.

Agroekološki uvjeti za uzgoj pšenice

Temperatura

Pšenica je kultura kontinetalne klime. Najpovoljnija temperatura za njeno klijanje i nicanje jest 14 - 20 °C i pri toj temperaturi pšenica niče za 5 - 7 dana. Pri temperaturi od 7 do 8 °C, niče za 17 - 20 dana, a pri nižim temperaturama klijanje i nicanje još je sporije.

Kada ima dva do tri lista, ako je dobro ukorjenjena i ishranjena, može podnijeti i do -20 °C, a prekrivena snježnim pokrivačem čak i niže temperature.

Vrijeme sjetve ozime pšenice igra veliku ulogu u njenoj otpornosti na mraz. Vrlo rana i vrlo kasna sjetva nisu dobre jer biljke često budu oštećene od mraza.

Voda

Pšenica uspijeva na područjima s vrlo različitom količinom i rasporedom oborina. Najveći prinos i najbolji kvalitet postižu se u područjima s ukupnom količinom oborina od 650 - 750 l/m2, pravilno raspoređenih.

Nedostatak vlage u tlu na kraju busanja, kada se završava formiranje klasića, odrazit će se manjom dužinom klasa i manjim brojem plodnih klasića. Ako vlage nedostaje u prvih deset dana (poslije početka vlatanja), dužina klasa i broj klasića ostati će normali, a smanjiti će se samo broj oplođenih cvjetova i broj zrna u klasu. Rezultat toga biti će smanjenje prinosa. Potreba za vodom povećana je u vrijeme nicanja.

Veća količina oborina u razdoblju od klasanja do zriobe povećava hektolitarsku masu zrna, masu 1000 zrna, povećava krupnoću zrna i povoljno utječe na opći izgled zrna.

Optimalna vlažnost tla za pšenicu kreće se u prosjeku oko 70 - 80% , zavisno od poljskog vodnog kapaciteta. U klasanju ona je 80 - 85%, u busanju 65 - 70%, a u nalijevanju zrna 65 - 70%.

Smanjenje prinosa najčešće je posljedica suhog tla u fazi vlatanja i intezivnog rasta te donekle sušnosti u fazi klasanja. Pri suhom tlu u fazi klasanja prinos zrna smanji se za 45 - 50% , ponekad i više.

Tlo

Pšenici najbolje odgovaraju duboka, umjereno vlažna tla bogata humusom (više od 2%) i blago kisele reakcije (pH 6,5 - 7). Vrlo je zahtjevna u pogledu plodnosti i fizikalnih karakteristika pa joj odgovaraju tla poput černozema, livadske crnice, plodne gajnjače i aluvijalna tla bez prisutnosti podzemnih voda. Na ovakvim tlima moguće je dobiti relativno visok prinos i bez gnojenja. Druge grupe tala mogu biti prikladne za pšenicu samo uz korištenje većih količina gnojiva.

Izbor sorti pšenice

Sorta treba biti visokorodna i davati stabilan prinos, visokokvalitetna i otporna na polijeganje, smrzavanje, sušu i bolesti. Na gospodarstvu preporučujese  sijati nekoliko sorti koje se razlikuju prema vremenu sjetve i sazrijevanja, i to iz organizacijsko-tehničkih razloga. Sijanje sorti različitih fizioloških tipova na jednom gospodarstvu osigurava stabilniji prinos.

Pravilan izbor sorte za određeno područje garancija je uspješne proizvodnje.

Agrotehničke mjere pri uzgoju pšenice

Plodored (plodosmjena)

Pšenica ne podnosi proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti. Najčešći predusjev za pšenicu je kukuruz (poželjno kraće vegetacije), a najbolji predusjevi su leguminoze (grah, grašak, soja, grahorica, lupina) i industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, šećerna repa).

Isto tako, zelena gnojidba (travne smjese) kao i leguminoze obogaćuju tlo humusom, popravljaju strukturu, duboko prodiru korijenjem, crpe vodu iz nižih slojeva i tako čine tlo rahlijim.

Obrada tla

Predkultura određuje veći ili manji broj operacija obrade. Za pšenicu je glavno razdoblje obrade tla u ljetnom periodu i početkom jesenskog perioda. Nakon ranijih predkultura, potrebno je obaviti plitko oranje ili duboko tanjuranje radi unošenja biljnih ostataka i očuvanja vlage, a zatim oranje na punu dubinu s unošenjem osnovne količine mineralnih gnojiva. Dubina osnovne obrade ovisi o tlu i klimatskim uvjetima, a ima zadatak da stvori dovoljno rastresit oranični sloj na dubini od 20 do 30 cm.

Dopunska priprema tla za sjetvu obuhvata tanjuranje, drljanje ili sjetvospremač, pri čemu se stvara usitnjeni površinski sloj. Tako se omogućuje ujednačenje klijanja, odnosno nicanja.

Istom se operacijom u tlo unosi i startna količina mineralnog gnojiva. Međutim, ako je oranje izvršeno puno ranije, tlo se dosta zbija i pojavljuju se korovi pa se pri predsjetvenoj pripremi tlo obvezno kultivira i drlja.

Ako se osnovna i predsjetvena obrada obavljaju u vrijeme suše, trebala bi se izvesti u jednom potezu. Za tu su svrhu najbolja priključna mehanizacija sastavljena od pluga s mrvilicom i sjetvospremačem. Prema ispitivanjima za predsjetvenu obradu tla za kukuruz, najbolje kombinacije bile su plug s drobilicom (valjci pričvršćeni za prednji kraj traktora) i nakon  toga sjetvospremač. Ova kombinacija oruđa pokazala se pogodnijom za pliće obrade (15 cm) i srednje duboke obrade (25 cm), nego za duboke obrade (35 - 40 cm).

Stvoren pravilnom predsjetvenom obradom rastresit i čist od korova, oranični sloj tla trebao bi sačuvati vlagu u nižim horizontima. Sjeme posijano u vlažni sloj tla brzo klija, a klijanci lako probijaju površinu, pa se pojavljuje vegetacija pšenice normalne gustoće.

Gnojidba

U gnojidbi pšenice treba primijeniti 140 - 200 kg/ha azota, 70 - 130 kg/ha fosfora i 80 - 140 kg/ha kalija. Ovim količinama hraniva osigurava se dobar prinos pšenice, a tlo se ne osiromašuje već se osigurava njegova daljnja plodnost.

Gnojidba pšenice obavlja se u nekoliko faza:

Predsjetvena gnojidba - Gnojidbom u pripremi tla za sjetvu, osiguravaju se hraniva koja su potrebna za početni rast i razvoj pšenice. Dubina primijenjenog gnojiva je dubina oraničnog sloja. Gnojivo se u tlo unosi tanjuranjem ili sjetvospremačem, a koriste se mineralna gnojiva podjednakih odnosa hraniva kao što su NPK 15-15-15 ili NPK 13-10-12. Ukoliko je u osnovnoj gnojidbi primijenjena ukupna količina fosfora i kalija, tada se može dodati i samo UREA 46 %N.

Osnovna gnojidba - U osnovnoj gnojidbi pšenice treba primijeniti 500 kg NPK 8-26-26 ili 300 kg/ha NPK 10-30-20. Prihranjivanje u vegetaciji – U dva navrata dodaje se azot po 40 – 60 kg/ha. Prvi put u busanju, a drugi put u vlatanju. Ako usjev u stadiju klasanja pokazuje simptome nedostatka azota, tada se on može aplicirati i u trećem navratu. To je tzv. korektivna prihrana.

Sjetva pšenice

Za sjetvu je važan izbor sorte, izbor i priprema sjemena, vrijeme sjetve, količina sjemena za sjetvu, način i dubina sjetve. Sjeme mora biti sortno čisto (bez bioloških i mehaničkih primjesa), ujednačeno po krupnoći i masi (krupnije i teže), zdravo, dobre klijavosti i energije klijanja. Sjeme je potrebno dezinficirati sredstvom protiv biljnih bolesti i to fungicidima na bazi žive i bakra.

Vrijeme sjetve

Vrijeme sjetve određuje se prema agroekološkim prilikama pojedinog područja i biološkim osobinama sorti. Vremenom sjetve regulira se razvoj biljke do zime. Optimalni rok za sjetvu pšenice je mjesec oktobar.

Određivanje količine sjemena za sjetvu

Kako bi se došlo do optimalnog broja biljaka, bitno je odrediti potrebnu količinu sjemena za sjetvu. Ako se posije prevelik broj biljaka, dolazi do smetnji u rastu i razvoju. Premali broj biljaka na jedinici površine neekonomičan je jer su i prinosi time manji, a nedovoljno pokriveno tlo izvrgnuto je štetnom utjecaju atmosferilija i širenju korova. Potrebno je znati teorijsku količinu sjemena po ha ili m2, upotrebnu vrijednost, apsolutnu masu, klijavost sjemena i čistoću sjemena.

Sklop

Gustoća sjetve određuje se prema zahtjevima pojedine sorte i prosječno je 600 - 700 izniklih biljaka po m2 ili 250 - 300 pa i više kg/ha sjemena za najzastupljenije sorte iz dosadašnje proizvodnje.

U kasnijoj sjetvi, ili u slučaju da predsjetvena priprema nije obavljena kvalitetno, sjetvenu normu treba povećati za 10 - 20%. Razmak sjetvenih redova na najčešće korištenim sijačicama jest 12,5 cm, iako bi bilo poželjno da redovi budu uži. Sjetva u brazde preporučuje se u područjima s malo snijega i niskim temperaturama i suhim ljetom. Brazde su dubine od 7 do 10 cm i stvaraju se plugom koji ide ispred cijevi sijačice. U brazdu se sije sjeme na dubinu od 4 do 5 cm. Biljke u brazdama brže i bolje niču, bolje su zaštićene od oštrih promjena temperature i manje stradavaju od smrzavanja.

Pri jako dubokoj sjetvi, naročito na teškim tlima, klica se teško probija na površinu pa je nicanje slabije. Na lakšim tlima, naročito na pjeskovitim, sije se nešto dublje jer takvo tlo ne predstavlja prepreku za nicanje biljaka. Na suhim tlima sije se dublje, a na vlažnim pliće. Pri kasnijoj sjetvi potrebno je sijati nešto dublje, ali se pri tome mora voditi računa o fizičkom stanju tla i njegovoj vlazi.

Njega usjeva pšenice

Na ozimoj pšenici u proljeće se vrši rahljenje površinskog sloja rotacionim motikama kako bi se smanjilo isparavanje iz tla i uništile klice korova.

Pojava korova sprječava se agrotehničkim mjerama, u kojima pravilna izmjena kultura u plodoredu ima važnu ulogu. Kod jače pojave širokolisnih i uskolisnih korova tretiranja se vrše herbicidima i to u rano proljeće jer im je tada rast intenzivan.

Žetva, kategorije vlažnosti i sušenje zrna pšenice

Žetva pšenice može biti jednofazna, dvofazna i višefazna.

Jednofazna žetva izvodi se kombajnima i počinje još u voštanoj zrelosti s vlagom zrna 35 – 30% , a organizira se tako da se završi za 5 do 8 dana. Pri jednofaznoj žetvi gubici zrna su najmanji.

Dvofazna žetva sastoji se od kosidbe pšenice na 20 - 30 cm visine. Ona se tako ostavi da se osuši u otkosima, a zatim se vrši kombajnom. Ova žetva ima niz prednosti u odnosu na jednofaznu kosidbu jer omogućuje pravovremenu žetvu i ostvarivanje većeg prinosa. Gubici nastaju kao posljedica osipanja zrna, odsjecanja ili neodsjecanja klasova, neizvršavanja zrna u slamu i pljevu i od prosipanja zrna u elevatoru.

U suhom se stanju zrno može čuvati vrlo dugo jer se na njemu ne mogu razvijati plijesni, što je bitno za čuvanje njegove sjemenske i hranidbene kakvoće.

Za zrna pravih žitarica utvrđene su sljedeće kategorije vlažnosti:

• suho zrno - do 14% vlažnosti,
• srednje suho zrno - više od 14% do 15,5%,
• vlažno zrno - više od 15,5% do 17%, te
• sirovo zrno - iznad 17% vlage.

Da bi se dobili dobri rezultati kod sušenja zrna na suncu, zrno treba rasprostrti u tankom sloju 10 - 12 cm na pripremljenu podlogu. Zrno se povremeno prevrće, a tokom noći skuplja na hrpu i pokriva ceradom. Sušenje na suncu zahtjeva veliki utrošak rada i veliku površinu za sušenje, pa se ovaj način sušenja primjenjuje za male partije zrna i ekonomski je manje pogodan u odnosu na druge načine sušenja.

U vrlo su širokoj primjeni različite vrste sušara sa zagrijanim zrakom ili smjesom zagrijanih plinova. Sušenju podliježu zrna s vlažnošću iznad 16%. Sušenje se ne smije vršiti na temperaturi većoj  od 40 °C.

Izvor:

• Dr. Zvonimir Mađarić; Suvremena proizvodnja pšenice; 1985.
• Prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Pravi pir je žitarica slična pšenici, samo s malo većim zrnom, a izuzetno je probavljiva. Ima visoko stablo i sklon je poleganju. Klasovi su dugački, bez osja sa lomljivim vretenom. Raste u ljusci i u njoj je zatvorena, tako da je bolje zaštićena u odnosu na druge vrste pšenica i druge žitarice bez ljuske, ali je zato prerada skuplja jer imamo jedan proces prerade više, tj. ljuštenje ili guljenje

Sadrži posebne ugljikohidrate koji imaju važnu ulogu u zgrušavanju krvi, ali i stimulaciji imunološkog sistema organizma. Za razliku od obične pšenice sadrži 10 - 12% više proteina. Koristi se u proizvodnji raznih vrsta peciva,  tjestenina, kolača, itd. U novije vrijeme sve se sve više uzgaja i postala je vrlo cijenjena od raznih alergičara.

Pšenica jara obična naziva se još i meka pšenica. Klas joj može biti s osjem ili bez osja, srednje je zbijen ili rastresit, zrno izduženo, srednje kakvoće. Može dati velike prinose. Jara pšenica ima znatno kraću vegetaciju od ozime, a otpornija je na sušu i visoke temperature, pa je prikladnija uz uzgoj u sjevernim dijelovima, gdje vladaju takvi uvjeti, dakle 45 ° do 67 ° sjeverne širine. Dužina njezine vegetacije iznosi oko 130 dana, a ukupna suma topline kroz vegetaciju inosi 300 – 400 °C. Jaru pšenicu treba sijati od polovice februara do sredine marta.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Pšenica jara tvrda ima osjat i zbijen klas, zrno tvrdo, izduženo, s većom količinom kvalitetnih bjelančevina. Daje nešto manje prinosa od meke pšenice i prikladnija za uzgoj u sušnim područjima. Dužina njene vegetacije iznosi oko 270 dana, a ukupna suma topline kroz vegetaciju inosi 1 900 – 2 200 °C.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Pšenica ozima obična sije se u oktobru, vegetacijsko joj razdoblje traje oko 9 mjeseci i zrno joj je meko.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; Zagreb, 1997. 

Pšenica ozima tvrda obična sije se u oktobru, vegetacijsko joj razdoblje traje oko 9 mjeseci i zrno joj je veoma tvrdo.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.