Kukuruz

Kukuruz je jednogodišnja biljka jarog tipa razvića, a njegova dužina vegetacije od nicanja do pune zriobe ovisi od osobine sorte, odnosno hibrida, s jedne strane, i uvjeta uzgoja, s druge strane. Po dužini vegetacije sve hibride kukuruza možemo razvrstati u rane, srednje rane i kasne vegetacije. Pod veoma ranim hibridima podrazumijevaju se hibridi s vremenom vegetacije od 90-110 dana, a pod srednje ranim s vegetacijom od 120-135 dana i kasnim od 135-145 dana.

Osnovni gospodarski značaj kukuruza proizlazi iz karakteristika same biljke, raznovrsnosti upotrebe i obima proizvodnje. Gotovo svi dijelovi biljke kukuruza mogu poslužiti za preradu, pa upravo to daje kukuruzu poseban ekonomski značaj.

Danas se proizvodi više od 500 različitih industrijskih prerađevina od kukuruza (prehrambeni i ljekarski proizvodi, farmaceutska i kozmetička sredstva, razni napitci, tekstilni i hemijski proizvodi).

Zrno kao osnovna sirovina u pripremanju koncentrirane stočne hrane ima izuzetno veliku važnost jer sadrži 70-75% ugljikohidrata, 10% bjelančevina, oko 5% ulja, 15 % mineralnih tvari, te 2,5% celuloze.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Minimalna temperatura za klijanje sjemena kukuruza iznosi 8 °C. Pri toj temperaturi klijanje je vrlo sporo, pa se sa sjetvom počinje kada se tlo u sjetvenom (oraničnom) sloju zagrije na više od 10 °C. Kukuruz može rasti ako je temperatura tla iznad 10 °C, a zraka iznad 13 °C. Ako se temperatura smanji ispod 10 °C, kukuruz prestaje rasti. Najčešće se to događa u kišnim i hladnim proljećima nakon nicanja kukuruza kada je smanjeno osvjetljenje.

Temperature niže od -1 °C redovno dovode do propadanja biljaka. Bolja hranidba kalijem i fosforom povećava otpornost kukuruza na niske temperature. Ponekad temperature i do -3 °C ne oštete vegetativni vrh nego samo lisnu površinu, pa se takve biljke mogu oporaviti. Međutim, ako tako niske temperature duže potraju biljke propadaju. Niske temperature, a posebno mrazevi u jesenjem razdoblju mogu usporiti sazrijevanje, prekinuti vegetaciju ili čak oštetiti klijavost zrna, što je vrlo opasno u proizvodnji sjemenskog kukuruza.

Kukuruz je dosta otporan na visoke temperature. Ipak, temperature više od 35 °C u vrijeme cvatnje oštećuju peludna zrnca, pa ne mogu klijati, što smanjuje oplodnju, pa tako i prinos. Korijenov sistem najintenzivnije se razvija pri temperatura tla oko 23 do 25 °C, a nadzemni organi od 20 do 28 °C, ovisno o etapama razvoja kukuruza.

Bolje korištenje svjetlosti rješava se selekcijom hibrida s uspravnijim listovima, pa se tako manje zasjenjuju donji listovi.

Voda

Da bi sjeme kukuruza moglo početi klijati treba upiti oko 45 % vode. Uz povoljnu temperaturu sjeme će brzo klijati i nicati pri vlažnosti tla od oko 70 do 80 % od maksimalnog vodnog kapaciteta. Potrebe za vodom povećavaju se u vrijeme intenzivnog vegetativnog porasta, a najveće su neposredno pred metličanje i svilanje za vrijeme oplodnje i u početku nalijevanja zrna. Ako u ovom razdoblju vlada suša, a postoji mogućnost za navodnjavanje kukuruza treba obaviti navodnjavanje. Ekstremno suho tlo najčešće se javlja na laganim pjeskovitim tlima. Kad se vlažnost tla smanji ispod 10 % od maksimalnog vodnog kapaciteta, kukuruz prestaje rasti. Kukuruz troši vodu vrlo ekonomično, što ne znači da ga ne treba navodnjavati u slučaju suše u cvjetanju, oplodnji i nalijevanju zrna. Naime, u tom periodu kukuruz je veoma osjetljiv na sušu.

Tlo

Kukuruz najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima, slabo kisele ili neutralne reakcije, dobrog toplinskog, vodnog i zračnog režima. Nažalost, takvih tala ima malo, a to su uglavnom černozemi i dobra aluvijalna tla. Teška, zbijena, slabo propusna, kisela i slabo plodna tla nisu prikladna za proizvodnju kukuruza. Takva tla potrebno je hidromelioracijama i agromelioracijama osposobiti za normalnu proizvodnju, jer se samo u takvim tlima korijenov sistem dobro razvija pa se potpuno ostvaruju učinci gnojidbe i povoljnih vremenskih uvjeta. Na lošijim tlima agrotehnika mora biti dobro osmišljena, pravovremena i potpuna. Pravilnom obradom, gnojidbom i njegom mogu se postići zadovoljavajući rezultati.

Izbor sorata

Klasifikacija tako promjenjive vrste kao što Zea mays nije niti malo lagana i jednostavna.

Prema tome, klasifikacija kukuruza bi bila slijedeća:

Od navedenih podvrsta kukuruza u proizvodnji su najviše zastupljene Zuban i Tvrdunac, kojima pripada najveći broj kultivara i hibirida. Zuban je rodniji od Tvrdunca, ali Tvrdunac ima kvalitetnije zrno s većim postotkom bjelančevina. Zrno Zubana više se koristi u prehrani domaćih životinja i industrijskoj preradi, a Tvrdunac se više koristi u prehrani ljudi.

Hibridi kukuruza

Međusobnim križanjem različitih sorti dobiva se potomstvo koje ima više boljih osobina nego roditelji. Najčešće su to bujniji porast, veća rodnost, veća otpornost i bolja prilagođenost određenim uvjetima uzgoja. Savremena proizvodnja kukuruza izmjenjuje sortimente hibrida jako brzo tako da su pojedini hibridi u široj proizvodnji 5-6 godina

Agrotehničke mjere

Plodored

Dobre predkulture za kukuruz su jednogodišnje i višegodišnje leguminoze, krompir, šećerna repa, suncokret, uljana repica pa i strne žitarice. Kukuruz se može sijati u postrnoj sjetvi, nakon ranih predkultura (uljane repice, graška, ječma).

Kukuruz kao predkultura drugim kulturama može biti dobar, ali i loš ako se kasno bere, posebno u jeseninjim danima s puno kiše. Tada se tlo teško i loše obrađuje ili čak ostane neobrađeno do proljeća. Kukuruz ostavlja veliku vegetativnu masu (stabljika, list, korijenov sistem) koja jako otežava obradu i smanjuje kvalitet obrade tla.

Dobro se podnosi sa svim ostalim ratarskim i drugim kulturama pa se zato s njima može izmjenjivati na istoj parceli 2 do 3 godine uzastopno, a negdje i znatno duži niz godina.

Obrada tla

Osnovna obrada tla u pravilu mora se izvršiti u ljetno jesenskom razdoblju, a u izuzetnim uvjetima u proljeće. Obradom tla do određene dubine, razbijanjem nepropusnog sloja, rahljenjem i miješanjem tlo se čini zračnijim i toplijim, što uvjetuje normalan rast i funkcioniranje korijenovog sistema. U pogledu dubine obrade proizlazi da se najveća masa korijenovog sistema nalazi do 30 cm dubine, što bi upućivalo da se i dubina osnovne obrade vrši do 30 cm. Eventualno dubinsko rahljenje tla može se izvesti samo u vrijeme kada su donji slojevi tla dovoljno suhi, a to je ljeto i rana jesen dok se uobičajeno oranje može izvesti u ljetno-jesenskom i izuzetno u proljetnom razdoblju.

Gnojidba

Ako se kukuruz uzgaja nakon kultura koje ostavljaju veće žetvene ostatke (slama, kukuruzovina), prije zaoravanja tih ostataka potrebno je gnojidbom dati 100-150 kg uree/ha i tako osigurati dovoljno azota za rad mikroorganizama, koji razgrađuju organske ostatke. Ako se gnojiva dodaju u osnovnoj obradi, pripremi tla za sjetvu, u startu i prihrani, biljka će u svako vrijeme imati na raspolaganju potrebna hraniva.

Startna gnojidba - izvodi se zajedno sa sjetvom tako da ulagači gnojiva postavljaju gnojivo 5-8 cm u stranu od sjemena i oko 3-5 cm ispod sjemena. Ta su hraniva odmah u blizini tek razvijenog korijena i biljka ih odmah koristi za brži porast. Koriste se NPK gnojiva s naglašenom fosfornom komponentom. Često se u startnoj gnojidbi koriste gnojiva koja sadrže i insekticid protiv zemljišnih štetnika. Poznata je kombinacija NPK 13:10:12 s 1% volatona. Startna gnojidba često se izbjegava jer ona opterećuje i usporava sjetvu.

Prihranjivanje - vrši se u slučaju kada se u ranijim gnojidbama nije uspjelo u tlo unijeti planirane količine gnojiva i ako se na usjevu uoče karakteristični simptomi nedostatka hraniva. Prihrana kukuruza vrši se u ranim fazama razvoja. Prva prihrana u fazi 3-5 listova, a druga u fazi 7-9 listova. Prihranjivanje se izvodi najčešće prilikom međurednih kultiviranja usjeva kukuruza. U prihrani se koriste najčešće azotna gnojiva (KAN i UREA) i kompleksna gnojiva, u kojima je naglašena azotna komponenta.

Prihrana se može izvesti i folijarno. Gnojiva dana folijarno odmah se usvajaju.

Kukuruz podnosi male koncentracije i treba koristiti posebno pripremljena gnojiva za tu svrhu. Sve su to razlozi što se folijarna hranidba u uzgoju kukuruza malo koristi, pa se može preporučiti za vredniju proizvodnju (proizvodnju sjemenskog kukuruza).

Sjetva

Trebalo bi sijati provjerene hibride odnosno hibride koje preporučuju naučne i stručne institucije za određeno područje (čistoća min. 99%, klijavost 93%). Nakon nabave sjemena, na osnovu podataka iz deklaracije o kvalitetu sjemena, izračunava se upotrebna vrijednost sjemena i na temelju nje određuje norma sjetve. (Upotrebna vrijednost sjemena = čistoća x klijavost/100)

Najbolje je ako se sjetva kukuruza obavi u optimalnom agrotehničkom roku. Ako vlada ili nastupi kišovito i hladno vrijeme u optimalnom agrotehničkom roku sjetva se ne može obaviti. Sjetva treba započeti kada se temperatura sjetvenog sloja podigne na 10 °C.

Rana sjetva treba imati niz prednosti. Njome se osigurava ranije klijanje i nicanje, bolje korištenje zimske vlage, ranije metličanje, svilanje, cvatnja i oplodnja pa se izbjegavaju velike vrućine i suh zrak u najosjetljivijim fazama razvoja kukuruza. Kukuruz ranije i potpunije dozrijeva, a sve to utječe na povećanje količine i kvalitet prinosa. Takava sjetva može imati i loših učinaka, jer u slučaju nižih temperatura i povećane vlažnosti tla može doći do dugotrajnijeg klijanja i nicanja, manjkavog nicanja, lošijeg sklopa zbog čega se mora ponekad preorati zasijana površina.

Kukuruz se sije sijačicama (mehaničkim ili pneumatskim) na razmak između redova 70 cm. Taj razmak može biti i veći, ali ga nije dobro povećavati, jer se kukuruz sije u velikim gustoćama sklopa, pa što se više povećava razmak između redova za isti sklop smanjuje se razmak između biljaka u redu. Ovo povećava konkurenciju biljaka i smanjuje optimalno korištenje vegetacijskog prostora.

Sklop kukuruza

Obično se raniji hibridi siju u gušćem sklopu, jer imaju nižu i tanju stabljiku, manju lisnu površinu, slabije razvijen korijenov sistem, pa zauzimaju manji vegetacijski prostor. Kasniji hibridi imaju dužu vegetaciju i veću biljnu masu, pa se siju u manjoj gustoći sklopa. Kod kupovine sjemena gustoća sklopa bi trebala biti naznačena za svaki hibrid. Gustoća usjeva kukuruza je jedan od najvažnijih faktora visine prinosa. U pregustom sklopu biljke nemaju dovoljno vegetacijskog prostora pa se pojavljuje loša oplodnja, jalovost, slabija čvrstoća stabljike, povećan napad bolesti, a sve to smanjuje prinos. Dubina sjetve ovisi o tipu i stanju tla, vremenu sjetve i krupnoći sjemena.

Na tlima veće plodnosti i uz primjenu visoke gnojidbe prije svega azotom, gustoća usjeva za isti hibrid treba biti viša nego na tlima niže plodnosti, pri slaboj gnojidbi i općenito pri niskoj razini proizvodnje.

Na težim vlažnijim i hladnijim tlima i u ranijoj sjetvi sije se na 4-5 cm dubine. Na sušnijim, lakšim i toplijim tlima sije se dublje (5-7 cm). Na pjeskovitim tlima sjetva može biti i dublja. Krupnije sjeme se sije dublje, a sitnije pliće. Ako u tlima ima zemljišnih štetnika, sa sjetvom se unose odgovarajući insekticidi. Gustoća sjetve uz unaprijed određeni razmak sjetvenih redova, regulira se rasporedom i razmakom zasijanih zrna u redu.

Njega usjeva

Plošna kultivacija rotacijskom kopačicom neophodna je za razbijanje pokorice i uništavanja korova u fazi klice. Ova operacija je posebno važna u vlažnim godinama na teškim tlima. Rotacijska kopačica može se upotrebljavati poslije sjetve, a prije nicanja usjeva i poslije nicanja kukuruza. Ako se ova operacija izvodi poslije sjetve, a prije nicanja kukuruza mora se paziti na kojoj se dubini nalazi klica kukuruza.

Naime, radni organi ovog mehanizovanog pomagala ulaze u tlo do 3 cm i može se upotrijebiti sve dok klica kukuruza ne dođe u ovaj sloj tla i bez bojazni da će doći do oštećenja klice. Međuredna kultivacija usjeva kukuruza neophodna je mjera njege. Ovom operacijom sprječava se pojava pokorice, aerira se površinski sloj tla, smanjuje gubitak vode iz tla i uništavaju korovi. Ova operacija se izvodi međurednim kultivatorima i to najčešće u dva navrata: prvu kultivaciju u fazi 5-6 listova i drugu kultivaciju u fazi 7-9 listova.

S obzirom na specifičan način razvoja korijenovog sistema kukuruz je potrebno ostaviti 10-15 cm s obje strane reda s neobrađenim, da ne bi došlo do oštećenja korijenovog sistema. U pojedinim godinama kada izostane efekt primjene herbicida vrši se i ručno okopavanje usjeva kukuruza.

Kukuruz ima u početku vegetacije vrlo spori rast, a to pogoduje razvoju korova. Radi toga je posebno važno zaštiti usjev kukuruza od korova u početnim fazama razvoja. Preventivna borba protiv korova počinje već predsjetvenom obradom. Osim obradom tla može se preventivno djelovati na razvoj korova, primjerice adekvatnim plodoredom i čišćenjem poljoprivrednih mašina kojima je moguće prenositi sjeme ili vegetativne dijelove korovnih biljaka. Ako se preventivnim mjerama nije izbjeglo zakorovljavanje usjeva, tada se, na žalost, mora pokušati sa hemijskim suzbijanjem korova (herbicidi). U borbi protiv korova koriste se mehaničke mjere pomoću tanjurače, sjetvospremača, drljače, kultivatora, a nakon sjetve rotacijskim kopačicama, međurednim kultivatorima i ostalo.

Berba

Kukuruz jednolično sazrijeva i obično se ne osipa pa se berba obavlja u punoj zriobi. Kukuruz treba nastojati čim prije obrati, jer svako odugovlačenje berbe smanjuje prinose. Gubici nastaju zbog štete koje čine ptice, glodari i divljač. Stabljike koje polegnu ili se prelome kombajnom se ne mogu obrati. Gubici nastaju i pri radu kombajna, ali oni ne bi smjeli prelaziti 2-3%.  Kukuruz se bere u tehnološkoj zrelosti, a ona nastupa u različito vrijeme, ovisno o načinu korištenja kukuruza.

Berba kukuruza u klipu - Cijeli proces je mehanizovan i izvodi se beračima komušačima. Obrani i okomušani klipovi transportuju se i transporterima ubacuju u koševe. Berbu kukuruza u klipu treba započeti kada vlažnost zrna na klipu padne ispod 30 %. Za uspješno čuvanje kukuruza u košu treba paziti da se skladiše samo zdravi, čisti i zreli klipovi. Vlaga zrna ne bi trebala biti viša od 26%. Ukoliko se uskladištio vlažniji kukuruz, tada je potrebno ventiliranjem dosušiti kukuruz na navedenu vlažnost.

Berba kukuruza u zrnu - Za ovaj način ubiranja kukuruza koriste se žitni kombajni sa specijalnim hederom za otkidanje klipova kukuruza. Dobiveno sirovo zrno kukuruza moguće je uskladištiti na duže vrijeme. Ovakav način ubiranja i skladištenja kukuruza vrlo je efikasan, ali i skup. U pobranom zrnu, ako se berba obavlja kombajnom treba biti mali postotak oštećenih zrna. Vlaga zrna od 25 do 28 % najpovoljnija je za berbu za ovaj način korištenja kod većine hibrida. Pobrano zrno mora se sušiti s pomoću toplog zraka u sušarama da bi mu se sadržaj vode spustio na najviše 13 % pri kojem se može sigurno čuvati u skladištima i silosima.

Ubiranje silažnog kukuruza - Preporučuje se podešavanje dužine reza od 4 do 10 mm. Kraći rez omogućuje bolje gaženje i sabijanje biljne mase i lakšu probavljivost kod preživara. Dio kukuruza koji se namjerava koristiti u ishrani stoke najracionalnije je koristiti u obliku silaže. Na taj način pojeftinjuje se proizvodnja stočne hrane po jedinici površine. Kukuruz upotrijebljen u obliku silaže ima gotovo 50% veći hranidbeni efekt nego kukuruz u obliku suhog zrna.

Siliranje

Siliranjem kukuruza se nastoji sačuvati i održati duže vrijeme hranjive tvari svježe mase bez bitnijih promjena. Proces siliranja traje 4-6 sedmica i nakon toga silaža je prikladna za ishranu stoke. S obzirom na namjenu silaže u hranidbi različith vrsta stoke razvilo se nekoliko načina siliranja kukuruza: siliranje cjelokupne biljke kukuruza, siliranje mljevenog klipa kukuruza i siliranje mljevenog vlažnog zrna kukuruza. Najjednostavnije i najjeftinije spremanje silaže je na slobodnim prostorima, jer otpada skupa gradnja posebnih objekata. Siliranjem kukuruza smanjuju se gubici tokom čuvanja do upotrebe u odnosu na skladištenje kukuruza u klipu i zrnu. Siliranjem kukuruza dobija se ujednačeni kvalitet hrane tokom cijele godine.

Izvor:

• Dr. Ivan Zovkić; Proizvodnja kukuruza; Sarajevo, 1981.
• prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Kukuruz visokolizinski FAO 400 ima dvostruko više lizina i triptofana ali i manji prinos i otpornost od normalnog kukuruza. Naime, sadrži manje zeina, a više gluetilna od normalnog pa mu je biološka vrijednost proteina 72 – 73%, a običnog kukuruza 63%. Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 60 000 – 65 000 biljaka/ha.

Kukuruz visokolizinski FAO 500 - Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 55 000 – 60 000 biljaka/ha.

Kukuruz za zrno FAO 100 je grupa koja ima najkraću vegetaciju, koja traje 2,5 – 3 mjeseca. Svaka daljnja grupa ima vegetaciju dužu za 5 – 10 dana. Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 80 000 – 100 000 biljaka/ha.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Kukuruz za zrno FAO 200 ima hibride koji se mogu sijati u sklopu 75 000 – 80 000 biljaka/ha.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Kukuruz za zrno FAO 300 ima hibride koji se mogu sijati u sklopu 65 000 – 70 000 biljaka/ha.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Kukuruz za zrno FAO 400. Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 60 000 – 65 000 biljaka/ha.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; Zagreb, 1997.

Kukuruz za zrno FAO 500 Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 55 000 – 60 000 biljaka/ha.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Kukuruz za zrno FAO 600  Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 50 000 – 55 000 biljaka/ha.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Kukuruz za zrno FAO 700 pripada grupi koja ima najdužu vegetaciju. Kasniji hibridi redovno daju veći urod od ranijih jer imaju na raspolaganju duže razdoblje za vegetaciju. Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 45 000 – 50 000 biljaka/ha.

Izvor: Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.

Kukuruz za zrno FAO 800 pripada grupi koja ima najdužu vegetaciju. Kasniji hibridi redovno daju veći urod od ranijih jer imaju na raspolaganju duže razdoblje za vegetaciju. Hibridi iz ove grupe mogu se sijati u sklopu 45 000 – 50 000 biljaka/ha.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; Zagreb, 1997.