Šljiva

Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujna rasta. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u aprilu, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u augustu, septembru i oktobru, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju redovito i obilno obrezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.

BiH ima prednosti u odnosu na zapadnoeuropske zemlje, u vidu ekoloških uvjeta i kvaliteta plodova. Prema podacima Agencije za unaprijeđenje stranih investicija Bosne i Hercegovine (FIPA), BiH je 15. država po proizvodnji šljiva u svijetu. Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu, donosi podatak da se godišnje u BiH proizvede od 120.000 do 150.000 tona šljive. Od toga većina propadne i to do 30 posto, dok se između 20 i 30 posto prerađuje u alkoholna pića. 

Agroekološki uvjeti za uzgoj šljive

Temperatura

Tokom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi apsolutne minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje ozeba se očekuje na temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, mali plodići su još osjetljivi, pa stradaju na temperaturi od -0,5 °C do -2 °C. Kakvoća ploda ovisi o srednjoj temperaturi tokom juna, jula i augusta. Ako su srednje temperature tih mjeseci 18 - 20 °C, onda su ta područja odlična za proizvodnju šljive.

Voda

Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm oborina godišnje. Ta količina ovisi o više faktora: o rasporedu oborina, tlu, temperaturama u toku vegetacije itd.

Tlo

Šljivi odgovaraju duboka tla, propusna, lagana, humusna i bogata fosforom i kalijem. Ona može podnijeti i teža tla, ali za sigurnu i redovnu rodnost potrebno je poboljšati njihove karakteristike agromelioracijskim mjerama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 - 7,5. Tla koja sadrže više od 10 % vapna nisu pogodna za njezin uzgoj.

Priprema tla za sadnju

Prije podizanja nasada, odnosno rigolanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati, a na osnovu pedoloških analiza, i uz preporuku stručnjaka, prije rigolanja treba širom rasipati NPK gnojivo. Rigolanje valja obaviti kad je tlo do dubine prodiranja pluga maksimalno posušeno, a to je uglavnom u julu i prvoj polovici augusta. Za šljivu je potrebna dubina rigolanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim tlima dubina mora biti veća.

Izbor sadnog materijala

Ako je obavljena jesenska sadnja, sadnice ne treba prikraćivati nego se to obavlja u rano proljeće. Prikraćuju se na visinu 120 cm, pa je visina debla oko 80 cm, što omogućava normalnu mehaniziovanu berbu.

Izbor podloga

Za uzgoj šljiva mogu poslužiti generativne i vegetativne podloge. Na osnovi dugogodišnjih istraživanja, kao podloga preporučuje se Prunus myrobalana. Međutim u drugim zemljama služe različite podloge: Juliana, odnosno St. Julien, Damascena i druge.

Izbor sorti

Na prostorima BiH najzastupljenije sorte su Stanly i Požegača. Pored Stanley i Požegače također su zastupljene i slijedeće sorte šljiva: Aženka, Bilska rana, Čačanska Ljepotica, Čačanska Rodna, Čačanska Najbolja, Čačanska Rana, Elena, Hanita, Katinka, Kalifornijska plava, Rutgersteter i Valjevka. Za region Srebrenika interesantno je da se gaji i Slatkulja koja je vjerovatno samonikli mutant Požegače.

Izbor uzgojnog oblika

Šljiva u prirodi najviše naginje piramidalnom uzgojnom obliku. Ako se prepusti prirodnom razvitku, u većini slučajeva rezultat neće biti zadovoljavajući. Krošnja će biti pregusta, a obrastanje primarnih grana loše jer dolazi do njihovog ogoljavanja zbog gustoće. Na takvim je mjestima zaštita od bolesti i štetnika otežana, a plodovi su u takvim uvjetima loše kvalitete i sitni. Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvariti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik sastoji se od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razvedene skeletne grane (njih 7 – 9).

Vrijeme i tehnika sadnje šljive

Sadnja šljive, ako je tlo na vrijeme pripremljeno, obavlja se u jesen ili proljeće. Sadnica se ne prikraćuje u jesen nego u rano proljeće prije početka vegetacije i to tako da bude 30 cm viša nego što želimo da bude visoko deblo. Za šljivu piramidalne krošnje sadnica se prikraćuje na visinu 110 cm, a to znači da će deblo biti visoko oko 75 - 80 cm, što će omogućavati nesmetanu mehanizovanu berbu.

Održavanje nasada

Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uzgojni oblik zamišljenih osobina i usmjeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Ljetnom rezidbom uklanjaju se nepotrebne mladice (time se poboljšava osvijetljenost unutarnjeg dijela krošnje i omogućuje bolja kakvoća prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladica preusmjeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupova.

Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja nasada. Košnjom (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj organske tvari, poboljšavaju fizikalna, hemijska i biološka karakteristika tla. Tratina omogućuje bolje upijanje kiše i snijega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature tla, pa je ljeti tlo ispod tratine hladnije (uz visoke temperature tla korijen slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjega korijenja). Otpali plodovi prije berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrov oduzima potrebnu vlagu korijenu šljive. Da bi se to ublažilo, tratina u voćnjaku mora se redovito kositi 6-8 puta u toku vegetacije.

Gnojidba šljive

Prva godina - Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zrelog stajskoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi uz pomoć mehanizacije. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u promjeru 30-40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom juna, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva.Krajem augusta u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%. Nakon toga slijedi oranje, tanjuranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti sjetva uljane repice (za zelenu gnojidbu).

Druga godina - Prije početka vegetacije obavlja se prihrana azotom (15 dag KAN 27% po stablu). Međuredni prostor se zaorava kada uljana repica bude u punoj cvatnji. Drugo prihranjivanje azotom obavlja se početkom maja istom vrstom i količinom gnojiva kao i u prvom prihranjivanju.

Treća godina - Prihranjivanje azotom obavlja se mjesec dana prije cvatnje šljiva i to traktorskim rasipačem, s 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje azotom obavlja se također uz pomoć mehanizacije, neposredno poslije cvatnje s 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, poslije berbe plodova, aplicira se mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha.

Četvrta godina - Prvo prihranjivanje azotom obavlja se mjesec dana prije cvatnje, a drugo prihranjivanje poslije cvatnje i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27 %.

Berba šljive

Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizovano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).

Izvor:

• I. Krpina; Voćarstvo; 2004.
• Prof. Dr Midhat Jašić, Tehnološki fakultet, Tuzla

Šljiva japanska voće je mediteranskog područja. Zahtijevaju plodno i umjereno vlažno tlo. Vrlo su osjetljive na rane proljetne mrazeve. Stranooplodne su, pa im treba osigurati oprašivače. Masa ploda iznosi od 110 do 200 g. Pokožica je modroplave ili crvene boje s pepeljkom, meso je žute boje ili intenzivno crveno, slatko-kiselog okusa. Oblikuje nisko drvo visine do 6 m, lijepih tamnocrvenih listova. Cvjetovi su ružičasti i javljaju se u martu. Dekorativan je za sadnju u grupama zbog boje lišća.

Izvor: dipl. ing. K. Brzica; Voćarstvo za svakoga; 2002.