Lješnjak

Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od decembra do marta. Korijen joj raste i razvija se vrlo plitko, u sloju od oko 30 cm. Rese su muški cvjetovi, a ženski su jedva vidljivi i imaju izrazito crvene tučkove. Divlje vrste lijeske sasvim dobro rastu u kontinentalnom dijelu zemlje, uglavnom na proplancima i rubovima šuma, na lošim i siromašnim tlima. Životni vijek lijeske je od 70 do 100 godina, a plod donosi od 50 do 70 godina. Počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini, a  u puni rod dolazi sa sedam ili osam godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8 do 12 kg, a od ploda oko 50% otpada na ljusku. Ovisno o uzgojnom obliku, gustoći sadnje, vremenu starosti i drugih agrotehničkih faktora, prinosi se kreću od 2,2 do 3,6 t/ha.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura

Niske temperature zraka izazivaju smrzavanje jednogodišnjih izboja na -30 °C, vegetativnih pupova na -25 °C, neotvorenih muških i ženskih cvatova na -18 do -16 °C, otvorenih muških i ženskih cvatova na -7 do -10 °C i pupova lišća u početku vegetacije na -3 do -5 °C.

Voda

Lijeska zahtijeva dovoljno vlage u tlu cijele godine. Zadovoljavajuće su količine oborina u čitavoj godini 800 - 1 200 mm, od toga u vegetaciji (april i septembar) barem 350 - 400 mm, odnosno za razdoblje april - juli ukupno 280 mm.

Tlo

Lijeska podnosi nešto lošija tla i na njima donosi nekakav urod (na kojima, inače, neke druge voćne vrste ne bi rodile), ali sorte lijeske koje imaju visoki genetski potencijal rodnosti mogu roditi samo na dobrom tlu i uz primjerenu njegu. Dobra tla za lijesku umjereno su vlažna, osrednje duboka, povoljne strukture, humozna i pH vrijednosti 5,0 do 8,0. Dobro podnosi karbonatne ilovače i skeletna tla. Uspješno se uzgaja na položajima za uzgoj vinove loze.

Izbor položaja za podizanje nasada

U BiH dobri položaji za lijesku su oni s nadmorskom visinom iznad 140 m i s odgovarajućim reljefom. Iako kulturne sorte lijeske mogu rasti i na većim visinama, čak do 1 500 m nadmorske visine. Te granične nadmorske visine su od 140 do 600 m.

Priprema tla za sadnju

Priprema tla za plantažu i intenzivni uzgoj lijeske obavlja se temeljito, kao i za druge intenzivne voćne vrste. Ravnanju i dubokom oranju tla prethodi izučavanje kakvoće tla i to ponajprije hemijskog sastava. Ako tlo nema dovoljno osnovnih hraniva (fosfora i kalija) i ako je prekiselo, ono se može popraviti dodavanjem potrebnih količina mineralnih gnojiva preporučena od strane stručnjaka nakon obavljene hemijske analize. Po cijelom tlu poravnane površine rasipa se mineralno gnojivo, koje će dubokim oranjem (dubina oko 40 cm) biti ravnomjerno uneseno u tlo. Za jesensku sadnju lijeske duboko se oranje obavlja tokom ljeta (ljetne vrućine i povremene kiše pospješuju mrvljenje gruda tla), a za proljetnu se sadnju (koja nije preporučljiva) duboka obrada može obavljati od ljeta sve do zime ako to dopušta vlažnost tla (niske temperature, smrzavanjem i odmrzavanjem tla izazivaju njegovo rahljenje).

Izbor sadnog materijala

Saditi se smiju samo kvalitetne sadnice (prema standardu) i sorte koje se mogu međusobno oploditi. Naime, jedna sorta (makar u nasadu bilo mnogo grmova iste sorte) ne može sama sebe oploditi, pa je potrebna druga sorta (oprašivač). Budući da lijeska cvate zimi, oprašuje se vjetrom i vrlo dugo cvate, a radi sigurnije oplodnje u nasade se sade najmanje tri međuplodne sorte.

Izbor podloga

Zemlje vodeće u uzgoju lijeske uzgajaju je na vlastitom korijenu i podižu takve nasade.

Izbor sorti

Za područje srednje BiH najbolja bi bila kombinacija sorti: Istarska duguljasta, Rimska i Haleška lijeska jer su one otpornije na niske temperature od nekih, objektivno, kvalitetnijih industrijskih sorti. Te kvalitetnije industrijske sorte Tonda gentile delle lange, Tonda gentile romana, Tonda di giffoni i dr. preporučuju se za primorsko područje i sami jug hercegovine.

Izbor uzgojnog oblika

U proizvodnji lijeske danas se primjenjuju četiri osnovna uzgojna oblika: prirodni grm i grmolika vaza (oba uzgojna oblika bez debla) te vaza i piramida (uzgojni oblici s deblom visine 30 - 70 cm). Najčešće upotrebljivani uzgojni oblik je grmolika vaza. Oblikuje se najčešće u prvim godinama, s četiri osnovne primarne grane na kojima se oblikuju sekundarne skeletne grane oko 50 cm jedna od druge. Time su zadovoljeni prirodni uvjeti rasta, oblikovanja i pomlađivanja grma, te diferenciranja rodnih pupova, uz najpovoljniju osvijetljenost unutrašnjosti i oboda grma.

Vrijeme i tehnika sadnje

Bez obzira koje se sorte odaberu, uvijek treba biti paran broj redova jedne sorte, posebno ako se kombiniraju sorte čiji plodovi dozrijevaju u različito vrijeme. Razmak sadnje treba uskladiti s više faktora - tlom, bujnošću sorte, osobinama stabla, konfiguracijom terena. Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (obično 4 x 3 m). Na nagnutim terenima razmak je manji. Kod sadnje treba paziti da se ne posadi preduboko jer tako posađena sadnica ne raste i do tri godine.

Održavanje nasada lijeske

Tokom uzgoja lijeske obavlja se međuredna obrada tla, okopavanje sadnica prve i druge godine uzgoja te primjena zemljišnih herbicida. Poslije šeste godine, u područjima u kojima ima dovoljno kiše u ljetnim mjesecima, npr. u sjeverozapadnoj BiH, preporučje se formiranje nisko košene tratine u međurednim prostorima, redovito malčiranje tratine i odgovarajuća gnojidba. Od mjera njege vrlo je važna rezidba kojom se direktno utječe na oblik i produkivnost. Bolje osvjetljene grančice lijeske donose dva do tri puta veći rod od onih u sjeni.

Gnojidba lijeske

Ako je poslije hemijske analize tla obavljena meliorativna gnojidba tla, pa je tlo najpovoljnije opskrbljeno fosforom i kalijem, prve četiri godine lijeska se gnoji samo azotom i to u rano proljeće prije vegetacije, oko grmova (nešto šire od oboda krošnje) s 0,5 kg prve godine, 0,6 kg druge godine, 0,8 kg treće godine i 1 kg mineralnoga gnojiva KAN 27% četvrte godine. Od četvrte do osme godine nasad lijeske gnoji se mineralnim kompleksnim NPK gnojivima i KAN-om po cijeloj površini nasada. Kompleksni NPK rasipa se u toku jeseni. Takvom gnojidbom trebalo bi dodati oko 20 kg/ha fosfora i 150 kg kalija/ha. U proljeće se po cijeloj površini voćnjaka rasipa oko 100 kg azota odnosno 350 kg/ha KAN-a. Od osme godine i dalje lijeska se gnoji po istom principu kao poslije četvrte godine, s tim da se za 35%  povećavaju količine pojedinih hraniva.

Berba lješnjaka

Berba lješnjaka obavlja se od kraja jula do početka oktobra, ovisno od osobina sorte i područja uzgoja. Plodovi su zreli kada promjene boju i kada lahko ispadaju iz omotača. Sasvim zreli plodovi su žutosmeđe boje. Prerano obrani plodovi gube na kvaliteti, a jezgre su smežurane i žilave. U nekim slučajevima berba može biti otežana jer ne dozrijevaju svi plodovi istovremeno te se kod nekih sorti plodovi teško oslobađaju iz omotača. Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 - 35% vode, pa se suše na temperaturi do 40 °C dok se postotak vode ne spusti do uobičajenih 10%.

Izvor: I. Krpina; Voćarstvo; 2004.