Jabuka

Jabuka je temelj voćarske proizvodnje i služi kao osnova za usporedbu isplativosti uzgoja drugih voćaka. Njezini plodovi sazrijevaju od najranijeg ljeta sve do zime. Plodovi zimskih sorti jabuka najcjenjeniji su jer dosežu najbolju kakvoću, a i sezona potrošnje im je zimi kada nema velikog izbora drugih vrsta voća. To voće ima gotovo sve što je potrebno ljudskom organizmu: voćne šećere i voćne kiseline, vitamine, minerale, pektine i sasvim čistu vodu.

Agroekološki uvjeti za uzgoj jabuke

Temperatura

Jabuka zahtijeva srednje prosječne temperature zraka u vegetaciji 14 - 19 °C. Podnosi vrlo niske temperature zraka od -25 do -28 °C (bez težih posljedica) u vrijeme dubokog zimskog mirovanja te apsolutne maksimalne temperature do 35 °C (bez težih posljedica, ali ovisno o relativnoj vlazi zraka i vlazi tla). Pogoduje joj umjerena relativna vlaga zraka do 60 % i blaga zračna strujanja u doba povećane vlažnosti zraka ili jakih ljetnih žega, ali joj štete topli i suhi vjetrovi u vrijeme oplodnje. Osjetljiva je na tuču u svako doba vegetacije ali ne i snježni pokrivač u doba velikih hladnoća (pokriveno tlo sprječava smrzavanje korijenja).

Voda

Sistem navodnjavanja preporučljiv je kod intezivnog uzgoja jabuka. Najčešće se upotrebljava sistem "kap po kap". Najveću potrebu za vodom jabuke imaju u vrijeme cvjetanja, tj. u maju.

Tlo

Jabuka zahtjeva duboka tla, pjeskovito-ilovastog sastava, s dovoljno humusa (barem 3%) i mineralnih hraniva (npr. 10 mg fosfora i 20 mg kalija) te s dobrim poljskim vodnim kapacitetom. Voli tla blago kisele reakcije (pH 5,5 - 6,5) koja nemaju previše fiziološki aktivnog vapna (ne više od 5%).

Izbor položaja za podizanje nasada jabuke

Zadovoljavajuće nadmorske visine terena za uzgoj zimskih jabuka u kontinentalnom području  bile bi između 120 i 600 m. Bolja kakvoća plodova zimskih sorti jabuka postiže se na sjevernim nego na južnim ekspozicijama. Najpogodniji nagib terena bio bi oko 4° jer takav pad ipak omogućuje najpovoljniju primjenu mehanizacije, lako otjecanje površinske vode i suvišne vode tla, dobru osvijetljenost krošnje, dobru regulaciju temperature zraka (zimi za iznimno niskih temperatura, u hladno proljeće u vrijeme cvatnje i ljeti za vrijeme jakih žega), a ne izaziva eroziju tla.

Priprema tla za sadnju jabuke

Prije dubokog oranja (na dubinu 40 - 50 cm) ili rigolanja potrebno je aplicirati preporučenu količinu fosfornih i kalijevih mineralnih gnojiva, da bi se ta hraniva izmiješala po čitavoj dubini oranja (tamo gdje će sljedećih godina rasti korijenova mreža). Glavna masa korijenova sistema rasprostire se na dubini do 50 cm, što ovisi o plodnosti tla i dubini propusnog sloja. Duboko oranje (ili rigolanje) obavlja se ljeti (ako se planira jesenska ili proljetna sadnja voćaka) ili u jesen (planira li se proljetna sadnja). Izrigolanu površinu (prije označavanja sadnih mjesta - kolčenja i sadnje) potrebno je iztanjurati.

Izbor podloga jabuke

Jabuka je jedina voćna vrsta koja ima na raspolaganju širok raspon raznovrsnih tipova vegetativnih podloga za različita podneblja, raznoliku kakvoću tla i za podizanje raznovrsnih sistema uzgoja - od ekstenzivnog (najbujnije podloge), preko poluintenzivnog (bujne podloge), intenzivnog (srednje bujne podloge) do superintenzivnog (slabobujne podloge). Za superintenzivne nasade jabuke predlažu se podloge  M9 (EMIX), MM 106. Podloga M9, zbog slabog učvršćenja u tlu, traži naslon (armaturu) i vezanje provodnice uz armaturu te savijanje i vezanje primarnih elemenata uz armaturu. Standardna armatura za taj uzgojni oblik su deblji kolci uz svako stablo ili složena armatura - koju čine stupovi (betonski ili drveni), jedna napeta žica između stupova na visini 170 cm i jedan kolac uz svaku sadnicu.

Izbor sorti jabuke

Budući da je u svijetu poznato čak više od 10 000 sorti jabuka, teško je razumjeti da od tako golemog broja nije lahko odabrati nekoliko najboljih za određeno ekološko područje. Bez obzira na to što je u jabučarskim područjima cijeloga svijeta zastupljen tek neznatan broj istih vodećih zimskih sorti jabuka, ipak se mora voditi računa o sklonostima potrošača koji više vole određene sorte (ili skupine sličnih sorti) jabuka - bilo po krupnoći (vrlo krupne, srednje krupne), obliku (okrugle, čunjaste, zvonolike), po boji (crvene, žute, zelene), okusu (slatke, kisele, kiselkastoslatke itd.), mirisu (vrlo mirisave, nenametljivo mirisave itd.), sočnosti, teksturi itd.

Izbor uzgojnog oblika jabuke

Za uzgoj jabuka u gustim nasadima najčešće se primjenjuje uzgojni oblik vitki vretenasti grm koji se sastoji od provodnice s primarnim granama, koje su ujedno i rodno drvo ili nose na sebi rodno drvo (sekundarne elemente). Najbolja je kombinacija uzgojnih oblika vretenastoga grma na donjoj trećini krošnje i vitkog vretenastoga grma na gornje dvije trećine krošnje. Time će se dobiti vrlo prikladan uzgojni oblik, koji će objediniti sve pozitivne osobine oba uzgojna oblika. Visina mu je oko 220 cm i uske je krošnje (100 - 140 cm), što ovisi o bujnosti sorte i razmaku unutar reda.

Takva stabla pružaju velike prednosti u proizvodnji jabuka jer se u svim pomotehničkim zahvatima (oblikovanje, rezidba, berba) smanjuje ljudski rad. Zbog niskog stabla, svi radovi se mogu obaviti sa zemlje (bez upotrebe ljestava), čime se postižu visoki učinci u rezidbi i berbi. Na takvim stablima, zbog njihove velike rodne površine po jedinici površine voćnjaka postižu se vrlo visoki prinosi.

Vrijeme i tehnika sadnje jabuke

Za sadnju voćaka kopaju se jame dimenzija korijena mlade sadnice. Poslije sadnje (jesenske ili proljetne), prije početka vegetacije, potrebno je sadnice prikratiti na visinu (za predviđeni uzgojni oblik) 80 cm od tla. Za predviđeni gusti nasad jabuka s uzgojnim oblikom "vitko vreteno" predlažu se razmaci sadnje od 3,2 x 1,2 m, odnosno 2 604 sadnica/ha.

Održavanje nasada jabuke

Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uzgojni oblik zamišljenih osobina i usmjeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Ljetnom rezidbom uklanjaju se nepotrebne mladice (time se poboljšava osvijetljenost unutarnjeg dijela krošnje i omogućuje bolja kakvoća prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladica preusmjeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupova.

Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2 - 3 godine nakon podizanja nasada. Košnjom (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj organske tvari, poboljšavaju fizikalna, hemijska i biološka karakteristika tla. Tratina omogućuje bolje upijanje kiše i snijega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature tla, pa je ljeti tlo ispod tratine hladnije (uz visoke temperature tla korijen slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjega korijenja). Otpali plodovi prije berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Iz tla ispod tratine smanjuje se gubitak azota. Poslije košnje trave taj azot se vraća u tlo, ali tada u organskom obliku. Time se voćnjaci mogu štedljivije gnojiti azotom, pa ne dolazi do zagađenja vodotokova. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrov oduzima potrebnu vlagu korijenu jabuke. Da bi se to ublažilo, tratina u voćnjaku mora se redovno kositi 6 - 8 puta u toku vegetacije.

Gnojidba jabuke

Prva godina

Pri sadnji voćaka dodaje se 40 - 60 t/ha zreloga stajskoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi mehanizacijom. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u promjeru 30 - 40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom juna, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva. Krajem augusta u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%. Nakon toga slijedi oranje, tanjuranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti sjetva uljane repice (za zelenu gnojidbu).

Druga godina

Prije početka vegetacije obavlja se prihrana azotom (15 dag KAN 27% po stablu). Međuredni prostor se zaorava kada uljana repica bude u punoj cvatnji. Drugo prihranjivanje azotom obavlja se početkom maja istom vrstom i količinom gnojiva kao i u prvom prihranjivanju.

Treća godina

Prihranjivanje azotom obavlja se mjesec dana prije cvatnje jabuka (u prvih deset dana marta), i to traktorskim rasipačem, s 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje azotom obavlja se također mehanizacijom, neposredno poslije cvatnje (krajem aprila) s 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, poslije berbe plodova, aplicira se mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha. Četvrta godina - Prvo prihranjivanje azotom obavlja se mjesec dana prije cvatnje jabuka, a drugo prihranjivanje poslije cvatnje i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27%.

Berba i skladištenje jabuke

Dva su stupnja zrelosti plodova jabuka i podjednako su važna za određivanje vremena berbe:

Za različite sorte jabuka potrebni su različiti uvjeti čuvanja. Preporučuje se čuvanje plodova jabuka u hladnjači s kontroliranom atmosferom (0 - 5 °C, koncentracija CO2 2 - 4%, koncentracija O2 1% i relativna vlaga zraka 90 - 92%). U takvim uvjetima jabuka se može čuvati 6 - 12 mjeseci. Ako plodovi jabuka stoje 4 dana na temperaturi 20 °C, smanjuje im se vrijeme čuvanja u hladnjači za jedan mjesec. Plodovi namijenjeni dužem čuvanju moraju biti zdravi (bez znakova fiziološkog oboljenja) i što ujednačeniji. Ako ne postoji mogućnost čuvanja jabuka u hladnjači, onda ih je potrebno potopiti u otopinu bogatu kalcijem. 

Izvor: I. Krpina; Voćarstvo; 2004.