Krompir

Sinonim: - | Engleski naziv: Potato | Latinski naziv: Solanum tuberosum L.

Krompir

Krompir je višegodišnja zeljasta biljka. Potječe iz peruanskih Anda u kojima se uzgajao i prije 8 000 godina. U Europu su ga donijeli španski istraživači u 16. stoljeću i poklonili papi Piju IV. Iz Italije se dalje proširio po cijeloj Europi. Krompir je kroz historiju bio važan izvor hrane u cijeloj Europi, a naročito u Irskoj gdje je uz mlijeko predstavljao gotovo jedinu hranu.

Sirovi gomolji u prosjeku sadrže: 75% vode, 18.2% škroba, 2% bjelančevina, 1.5% šećera, 1% celuloze, 0.1% masti, 0.2% kiselina. Odličan je izvor složenih ugljikohidrata (škroba), vitamina C i B, ne sadrži holesterol i so (NaCl), a sadrži potrebne minerale kao kalij, magnezij i željezo.

Cijela biljka osim gomolja je otrovna jer sadrži alkaloid solanin. Stabljika se dijeli na nadzemni i podzemni dio, doseže visinu od 30-150 cm, a razvija se iz klice gomolja (vegetativno razmnožavanje) ili iz pravog sjemena (generativno razmnožavanje).

Stoloni su podzemne bočne stabljike, a rastu horizontalno. Zadebljanjem stolona razvija se gomolj koji je modificirani dio podzemne stabljike - stolona. Glavni je rezervni organ krompira i služi za prezimljenje i reprodukciju. Pokožica gomolja različitih je boja od žute do ljubičaste, a meso najčešće bijele do žute boje, ponekad i ljubičaste ovisno o sorti.

Korijen je prilično plitak, od 40-50 cm, samo u rahlim tlima do 1 m dubine. Razvija se na podzemnom dijelu stabljike i bočno se grana do 45 cm, a u slučaju sijanja krompira razvije se glavni korijen s mnogobrojnim bočnim korijenjem. Sazrijevanjem krompira korijen polako odumire.

Agroekološki uvjeti uzgoja krompira

Temperatura

Krompiru odgovara temperatura bez velikih kolebanja tokom vegetacije kao i za vrijeme zimskog mirovanja gomolja u skladištu. Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji mora biti 6-8 °C. Stabljika s lišćem smrzava na -1 do -2 °C. Optimalna temperatura za rast gomolja jest 17-20 °C. Na višim temperaturama formiranje gomolja i prinosi smanjuju se, a na temperaturi višoj od 30 °C rast gomolja potpuno prestaje.

Optimalna temperatura za naklijavanje je 12-15 °C što ubrzava proces za 10-12 dana. Visoka temperatura smanjuje prinos, ali kratkotrajno povećanje temperature (jednu sedmicu dana) do 20 °C u početku prorastanja, a zatim snižavanje temperature na 8-10 °C, daje povećanje prinosa.

Voda

Krompir je biljka umjereno vlažnog podneblja i pri nedostatku vode dolazi do smanjenja prinosa i kvaliteta gomolja. U uvjetima sušnog ili prevlažnog perioda dolazi do formiranja sekundarnih gomolja na već razvijenima (primarnima) ili njihovog prorastanja, deformacije i pucanja, pri čemu se gubi značajan dio tržišne vrijednosti. U sušnim razdobljima može se sprovesti navodnjavanje nasada raznim formama kišnih krila.

Tlo

Najpogodniji su lakši tipovi tla - propusna, rastresita, pjeskovito-humusna i pjeskovito-ilovasta tla s mrvičastom strukturom, bogata mineralnim i organskim tvarima s povoljnim vodozračnim karakteristikama. Ne odgovaraju mu teška, zamočvarena tla s visokom razinom podzemnih voda. Podnosi kiseliju reakciju tla, a optimalni pH je 5,4-6,5. U BiH najpogodnije područje za uzgoj krompira visokog kvaliteta jeste područje velikih kraških polja. To su: Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje.

Agrotehničke mjere uzgoja krompira

Plodored

Plodored je jedan od osnovnih principa proizvodnje krompira. Pravilnim plodoredom mogu se spriječiti ili smanjiti napadi mnogih štetnih organizama, kao i poboljšati kvalitet same proizvodnje i dobiti visoko kvalitetni proizvodi. Krompir dobro podnosi monokulturu, ali se iz fitohigijenskih razloga ne sadi više godina uzastopno na istom mjestu (posebno radi zaštite od nematoda). Na isto mjesto može doći tek nakon 3-4 godine. Najbolji predusjevi za krompir su lucerka, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak i lupina, dok su žitarice nešto nepovoljniji predusjevi. Višegodišnje leguminoze i djetelinsko-travne smjese kao predusjevi povećavaju prinos i do 20 % u usporedbi sa žitaricama. Krompir ne bi trebalo saditi nakon biljnih vrsta iz porodice pomoćnica (paradajz, patlidžan, duhan i dr.), kao i nakon okopavina. Dobar je predusjev za sve ostale usjeve jer svojim korijenom i gomoljima dobro rahli tlo i ostavlja ga bez korova. Rane sorte krompira su dobar predusjev za ozimu repicu i povrće kao drugi usjev.

Obrada tla

Obrada tla počinje ljetno-jesenskim zaoravanjem ostatka pretkulture na dubinu oko 15 cm kojom sprječavamo razvoj korova i gubitak vlage u tlu. Ako je to moguće, ore se do dubine od 20 cm i donji sloj se prorahljuje još 12 cm duboko. Ne smije se dozvoliti da se na dnu brazde stvori nepropusni sloj. Vrlo često s osnovnom obradom u tlo se unosi i odgovarajuća količina stajskog gnoja (25-35 t/ha). Obrada mora biti kvalitetno obavljena jer omogućava dobar prohod mehanizacije u sadnji i brzo klijanje i razvoj korijena, što je uvjet za jednakomjerno nicanje gomolja.

Gnojidba

Za prinos od 35 t/ha ranog krompira gnojidbom je potrebno dodati 100-140 kg azota, 110-150 kg fosfora i 160-260 kg kalija, a za prinos od 35 t/ha kasnog krompira gnojidbom je potrebno dodati 140-200 kg azota, 110-150 kg fosfora i 200-350 kg kalija. Kako bi proizvodnja krompira bila što veća, potrebno je unijeti dosta hraniva u tlo pa je zato preporučljivo primijeniti gnojidbu koja se temelji na organsko-mineralnom unosu gnojiva.

Za organsku gnojidbu krompira najčešće se koristi stajski gnoj koji se obično u tlo unosi u jesensko-zimskom oranju u količini od 25-35 t/ha. Stajski gnoj sadrži sve makro - (azot, fosfor i kalij) i mikroelemente (bakar, cink, mangan i dr). Pozitivna karakteristika organske gnojidbe stajnjakom očituju se u povećanju humusne komponente tla i bržem zagrijavanju tla u rano proljeće, kada su potrebne više temperature za rast i razvoj klice gomolja.

Mineralna hranidba krompira je nužna nadopuna organskoj gnojidbi, a temelji se na ishrani biljaka dodavanjem tri osnovna makroelementa (N, P i K) i manjih dodatnih količina drugih tvari. Svaki od tih elemenata povećava urod, samo kada su ti elementi u uravnoteženom odnosu. Najbolji odnos NPK hraniva za krompir je 1:0,9:1.6. Količina mineralne ishrane krompira ovisi o opskrbljenosti tla hranivima, visini željenog uroda i namjeni proizvodnje. Kod kombinovanog tipa gnojidbe (organsko-mineralne), kako bi se dobio prinos od 30 t/ha, ako je nasad krompira pognojen sa 25 t/ha stajskog gnoja, treba ga još dodatno pognojiti sa 60–80 kg/ha azota, 60–100 kg/ha fosfora i 120–160 kg/ha kalija.

Krompir se rijetko prihranjuje pa se sve potrebne količine hraniva dodaju u osnovnoj gnojidbi, jer ovisno o ranozrelosti sorte, biljke između 50 i 80 dana iza sadnje iskoriste gotovo sva potrebna hraniva. Svako kasnije dodavanje hrane je nepotrebno.

Sjetva i sadnja

Za sadnju se trebaju izdvojiti zdravi neoštećeni gomolji mase oko 50-60 g. Veličina gomolja određuje način sadnje, tj. razmak sadnje između redova i unutar reda kao i dubinu sadnje. Na gomolju razlikujemo pupčani dio i krunu. Pupčanim dijelom je gomolj bio vezan za stolon, a suprotno je kruna na kojoj se nalaze okca koja mogu izrasti u stabljiku, bočne stabljike i stolone. Gomolji se moraju prerezati tako da na svakom odrezanom komadu (frakciji) imaju 2-3 okca.  Ako su ti prerezani komadi (frakcije) manji onda se oni sade na razmak unutar reda od oko 25 cm, srednji na razmak od 30-35 cm, a najkrupniji gomolji frakcije 55-60 mm na razmak 45-50 cm. Sjemenski krompir mora biti određene kategorije, poznatog porijekla, deklariran i s fitosanitarnim odobrenjem za korištenje sadnog materijala. Potrebno je da sjemenski gomolji budu ujednačene veličine i oblika, bez deformacija i oštećenja.

Naklijavanje krompira

Za postizanje većeg i kvalitetnijeg prinosa preporučuje se proces naklijavanja na svjetlosti u odnosu na tamu (proces prorastanja je brži, ali su klice duže, etiolirane i lahko se lome pri sadnji). Na naklijavanje nepovoljno djeluje direktna sunčeva svjetlost. Za prorastanje i dalji rast i razvoj biljke značajan je kratki dan (6-12 sati). Razdoblje naklijavanja, ovisno o sorti, u prosjeku je 35-60 dana. Optimalna vlažnost zraka pri naklijavanju je 85-90%.

Naklijavanje se izvodi u prostorijama s dobrom mogućnosti provjetravanja i vrši se na policama u sandučićima ili perforiranim plastičnim vrećama. Gomolji se jednom do dva puta u toku naklijavanja premještaju (okreću) kako bi svi bili podjednako izloženi svjetlosti. Vršni dio treba okrenuti prema gore jer se na tom dijelu formira najviše produktivnih klica. Krompir se sadi kada se tlo u dubini od 10-12 cm zagrije iznad 8 °C. Pri pretjerano ranoj sadnji u hladno i vlažno tlo, razdoblje od sadnje do nicanja se produžuje, a usjev je često prorijeđen.

Vrijeme sadnje ovisi od tipa tla, području uzgoja i vremenskim uvjetima godine. Optimalan rok za sadnju krompira u ravničarskim predjelima je od sredine marta do početka aprila, a u brdsko-planinskim predjelima od početka do kraja aprila. Dubina sadnje ovisi o tipu tla, klimatskim uvjetima i krupnoći sadnog gomolja. Uobičajena dubina sadnje je 8-12 cm, tako da je gomolj pokriven slojem tla 5-6 cm. Količina gomolja za sadnju ovisi o njihovoj krupnoći, obliku i vegetacijskom prostoru.

Njega nasada krompira

Mjere njege nasada tokom proizvodnje su: međuredna kultivacija, nagrtanje i zaštita od korova i bolesti. Osnovni cilj međuredne kultivacije je osigurati biljci što bolje vodozračne odnose, prorahljenost tla i uništenje korovskih biljaka koje se pojavljuju nakon sadnje. Međuredna kultivacija sprovodi se odmah nakon nicanja usjeva na laganijim tlima, a na težim tlima preporučuje se jednu kultivaciju sprovesti prije nicanja usjeva. Broj kultivacija treba prilagoditi agroekološkim uvjetima proizvodnje. Nagrtanje se sprovodi kod visine biljaka od 15-20 cm kako bi se korjenovom sistemu i stolonima na kojima će se oblikovati gomolji, stvorilo dovoljno prostora za rast u nekoliko etaža. Nagrtanje treba sprovesti u optimalnom vremenskom roku pri određenoj visini biljke jer kasnije ratila mogu oštetiti dijelove biljke.

Berba krompira

Gomolji krompira vade se iz tla kada se lagano odvajaju od stolona i kad im je pokožica dovoljno očvrsnula kako se ne bi u toku vađenja gulila. Ukoliko je cima (nadzemni dio biljke) sačuvana i velike je mase, preporučuje se njeno hemijsko tretiranje radi bržeg sušenja. Danas se krompir vadi kombajnima za vađenje krompira i običnim vadilicama. Kombajni su najčešće jednoredni ili dvoredni koji vade gomolje krompira, odvajaju ga od tla, sortiraju po krupnoći i odlažu u spremnik ili transportno sredstvo. Vađenje pri maloj proizvodnji mladog krompira obavljamo motikom i plugom, a pri većoj proizvodnji vadilicom i kombajnom, koji može biti samopogonski ili vučen traktorom.

Neposredno nakon vađenja probiranjem se odvajaju stari «majčinski», oštećeni, bolesni i nagnječeni gomolji. Krompir se čuva u podrumima, ostavama i specijalnim podnim skladištima sa odjeljcima (boksovima) na optimalnoj temperaturi skladištenja. Tokom skladištenja potrebna je stalna kontrola gomolja i prozračivanje vanjskim toplim zrakom na 12-18 °C, uz visoku relativnu vlagu zraka 85-95 %. Zbog mogućnosti širenja bolesti, nije preporučljivo dizati temperaturu iznad 22 °C. Postupak «liječenja» gomolja sprovodi se cijelo vrijeme tokom punjenja skladišta, koje obično traje 2-3 sedmice.

Nakon liječenja, krompir je potrebno ohladiti na temperaturu čuvanja i to prema namjeni krompira. Temperaturu spuštamo postepeno 1 do 2 °C na dan. Sjemenski krompir se ohladi i čuva na 2-4 °C, industrijski na 7-10 °C, stolni krompir do tri mjeseca na 5-7 °C, a do šest mjeseci skladištenja na 3-4 °C. Idealni uvjeti za dugo čuvanje stolnog (konzumnog) krompira su temperatura 4-5 °C i relativna vlaga zraka od 92-95%.

Ako se dogodi da se temperatura jestivog krompira zbog loše izolacije skladišta spusti na 2-3 °C, krompir će postati sladak. Nastalog, nepoželjnog šećera u gomoljima možemo se riješiti grijanjem i držanjem na temperaturi 15-20 °C tokom 14 dana. Gomolji će intenzivnim disanjem potrošiti šećer i krompir će opet biti dobar za jelo.

Čuvanjem krompir gubi masu, naročito na početku, u razdoblju zarašćivanja rana. Prvi mjesec zreli uskladišteni gomolji izgube 1-3%, a nedozreli gomolji 3-5% od svoje mase. Osim spomenutog gubitka, masa se smanjuje isparavanjem vode sepojačanim disanjem iz krompira. Proklijali gomolji imaju i gubitak mase klica i gubitke uzrokovane bolestima, a to na kraju razdoblja čuvanja može iznositi od 7-10 % od ukupne uskladištene količine krompira.

Izvor:

  • prof.dr.sc. N. Parađiković i suradnici; Osnove proizvodnje povrća; 2011.

Krompir - Sorte

ukupno: 138, aktivno: 61, neaktivno: 77

ADORA

AGATA

AGRIA

ALADIN

ALMERA

ANAIS

ARIELLE

ARINDA

ARMADA

ARNOVA

AROSA

ARTEMIS

ARTURIA

ASTERIX

AUSONIA

BELLAROSA

BERBER

BINTJE

BIRGIT

BISERKA

BORWINA

CAMILLA

CANBERRA

CARLITA

CARRERA

CARUSO

CECILE

CLEOPATRA

COLETTE

CONCORDIA

DALMATINKA

DESIRÈE

DOBRA

EARLY ROSE

EBA

EL MUNDO

EWELINA

FALUKA

FIANNA

FRESCO

FRISIA

GORAN

GRANOLA

HERTHA

HOPEHELY

HUMALDA

IMPALA

IVANA

JAERLA

JELLY

JUNIOR

KARLENA

KENNEBEC

KIEBITZ

KONDOR

KURODA

LABADIA

LABELLA

LADY CLAIRE

LAPERLA

LATONA

LAURA (L 546/89)

LISETA

LORETT

MADELEINE

MAJESTIC

MARABEL

MARFONA

MARIANNE

MARIJKE

MARIS BARD

MARLEN

MILVA

MOZART

MURATO

NATASCHA

ORCHESTRA

ORIANA

OSCAR

OSTARA

PEKARO

PIROL

PRIMURA

PROVENTO

RAJA

RAMOS

RECORD

RED FANTASY

RED LADY

RED SCARLET

RESY

RIOJA

RIVIERA

RODRIGA

ROMANO

ROMANZE

ROSARA

ROSE OF BALATON

ROYATA KWS

RUDOLPH

SANTE

SASKIA

SIFRA

SIRTEMA

SOLARA

SORAYA

STANKA

STINA

TANGO

TOMENSA

TOSCANA

TRESOR

TRIPLO

URGENTA

VELJA

VELOX

VENUSZ

VIKTORIA

VINETA

VITESSE

VIVALDI

VIVIANA

VOKAL

VOLUMIA

Krompir @ KLUB

Usjev krompira u Izraelu, nedaleko...

The #krumpiruša ... Spavaš li mirno...