Salata

Salata pripada porodici glavočika (Compositae). Glavičasta salata sadrži prosječno 94 % vode, 2 % šećera, 0.6 % sirove celuloze, 0.6 % mineralnih tvari i 1.2 % sirovih proteina. Salata je bogata vitaminom C, B1, B2, karotinom i dr. Od mineralnih tvari bogata je soli kalija, željeza, fosfora i dr.

Iz glavnog korijena salate izbijaju postrane korijenove žilice prvog i drugog reda. Kako je salata jednogodišnja zeljasta biljka masa korijena smještena je u površinskom sloju tla, to je uočljivo kod biljaka koje se uzgajaju iz presadnica. Lišće je sjedeće, ovalno, okruglo, nazubljeno što ovisi o sorti salate. Cvijetno stablo je razgranato, a na vrhu grana nalaze se glavičaste cvati sa žutim cvjetovima. Salata je samooplodna biljka. Sjeme za sjetvu je sitno, a klijavost zadržava 4-5 godina.

Salate glavatice dijele se u dva tipa:

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Najpogodnije vrijeme uzgoja na otvorenom je proljeće i jesen, kada temperatura nije visoka. Sjeme salate niče na temperaturi 15-20 ºC, sjeme iznikne za 2-4 dana. Za otprilike 45-55 dana (što ovisi o sorti) salata dostiže svoj maksimum rasta. Temperatura viša od 20 ºC, posebno, ako je suho tlo i zrak, nepovoljno će se odraziti na količinu i kvalitet prinosa.

Voda

Za salatu je potrebno rahlo humusno tlo koje dobro zadržava vlagu. Tokom uzgoja salate biljke trebaju dovoljno vlage, što znači do zatvaranja sklopa, a to je početak glavičanja Potrebno je 15 l vode/m2 dva puta sedmično ako nije intenzivno sunčani period. Zalijevanje treba primjeniti ako je to moguće kada nisu jako oblačni dani.

Tlo

Salata najbolje uspijeva na plodnom i rastresitom zemljištu, bogatom organskim tvarima. Staklenička zemljišta uglavnom su pripremljena tako da se na njima salata veoma uspješno uzgaja i razvija. Treba imati na umu da je ova biljka veoma osjetljiva na visoku koncentraciju soli u tlu. Optimalne vrijednosti pH tla za salatu su 6,0-6,5-7.

Agrotehničke mjere

Plodored

Salata može podnijeti dugotrajni uzgoj na istoj površini, ali ipak je poželjna barem jedna predklutura iz druge porodice. Zbog kratke vegetacije salate moguće je uzgojiti 2-3 usjeva godišnje, a često se salata uzgaja i kao međukultura.

Obrada tla

Tlo se obrađuje na dubini 20-25 cm, a mineralna gnojiva ne treba zaoravati jer se korijenov sistem salate razvije dosta plitko, pa se uslijed čestih zalijevanja mineralna hraniva lako spuste do potrebne dubine. U jesen je dobro u tlo zaorati stajskog gnoja ili zrelog komposta. Kako je u zaštićenom prostoru uglavnom kvalitetan supstrat, obrada tla ne predstavlja poseban problem. Na mjestima gdje je došlo do zbijanja tla prilikom uzgoja prethodne kulture obavezna je mjera podrivanja sa specijalnim mehanizovanim pomagalom - podrivačem. Ova mjera omogućava rahljenje tla i prozračivanje do 35-40 cm dubine.

Gnojidba

Rano u proljeće tlo se fino rahli pa se predsjetveno može dodati oko 150 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 7:14:21 (ako agrohemijska analiza tla nije izvršena i nema preporuke). Tokom rasta usjev se treba prihranjivati KAN-om, i to od 70-100 kg/ha (kod primjene ovog gnojiva treba pripaziti da granule ne dođu na list salate što bi izazvalo palež).

Sjetva i sadnja

Da bismo salatu brali početkom 12 mjeseca u zaštićenom prostoru, sjetva se obavlja oko 20. oktobra, a rasađivanje mjesec dana poslije. Berba se uglavnom obavlja kroz 5-10 dana. U savremenoj stakleničkoj proizvodnji rasada salate uzgaja se u specijalno pripremljenim presanim tresetnim kockicama veličine 3-4 cm. Sjetva se obavlja piliranim sjemenom pomoću specijalne mehanizacije koja ulaže jednu po jednu sjemenku u svako konusno udebljenje kockica. Zasijane kocke treba zaliti i pokriti plastičnom folijom dok sjeme ne počne nicati. Uz optimalne uvjete presadnice su spremne za rasađivanje za 20-ak dana. Da bi se postigao navedeni rok prispjeća sadnica, bitno je da se do nicanja održava temperatura 15-18 ºC, a poslije nicanja 10-12 ºC. Relativna vlažnost zraka održava se između 60-70 %. Rasad se proizvodi i u plastičnim saćama ili u saćama od stiropora i na taj način postiže se ušteda u potrošnji supstrata.

Ako se salata sije na stalno mjesto na gredici, mora se načiniti 1 cm duboki kanalčić. Salata se prorjeđuje u više navrata, tako da se postigne konačni razmak između biljaka 25-30 cm, a razmak redova 30 cm. Razmak ovisi o bujnosti sorte, karakteristikama tla i vremenskim uvjetima. Salatu je najbolje sijati u nekoliko navrata, kako ne bi dozrila sva odjednom. Uzgoju iz presadnica svakako se daje prednost, zato što se biljke razvijaju brže i ravnomjerno, a sjemena se troši manje.

Proizvodnja salate u staklenicima i plastenicima

Salata se lako i uspješno može uzgajati u staklenicima koji su prvenstveno namijenjeni uzgoju osjetljivih stakleničkih kultura (paradajza, krastavaca, paprike itd.). Kao kultura s relativno kratkim vegetiranjem (55-65 dana) veoma se uspješno uklapa u stakleničke plodorede. Zbog skromnijih potreba za toplinom i svjetlošću vrlo uspješno se može uzgajati u zimskom razdoblju.

Njega nasada

Ako se sije za uzgoj presadnica, za 3 sedmice biti će toliko razvijene da će se lahko presađivati. S presadnicama treba vrlo oprezno rukovati jer su oštećene presadnice jako osjetljive na sivu plijesan.

Berba

Berba se vrši u nekoliko navrata. Glavice se sjeku tek kada postignu određeni oblik, veličinu, čvrstoću, a često puta berba se vrši i ranije ako su cijene povoljne i ako je potražnja na tržištu. Blagim dodirom dlana na vrh glavice određuje se njezina zrelost. Kako su glavice salate gotovo uvijek vlažne vrlo je osjetljiva na mehaničke dodire i prilikom rezanja glavice treba biti vrlo pažljiv. Salata se reže odmah iznad prvog prstena - lišća u rozeti. Obrana se salata slaže u kutije ili u gajbe letvarice i prenose se u hladnjače. Salata se može uspješno očuvati 2-3 sedmice na temperaturi 1-2 °C i pri relativnoj vlažnosti zraka od 95 %. Berba se obavlja ručno ili mehanizovano.

Izvori:

• prof.dr.sc. N. Parađiković i suradnici; Osnove proizvodnje povrća; Koprivnica, 2011.
• Burza voća i povrća

Duguljasta, salata romana oblikuju izdužene (konične) glavice, listovi su zeleni, žutozeleni, tamno zeleni, dosta hrskavi. Uzgajaju se razni tipovi ove vrste salate od malih (baby) salata veličine 10 cm, preko patuljastih veličina oko 15 cm do srednjih veličina oko 20 cm. Pakira se u prozirne vrečice i vrlo je atraktivna za prodaju u supermarketima. Postoji posebna rimska salata crvene boje koja je otporna na pljesni. Nije gorka. Sije se tokom cijele godine na otvorenom i u plasteniku. Koriste se mlade rozete, koje podsjećaju na matovilac, ili veće glavice.