Engleski naziv: Garden thyme | Latinski naziv: Thymus vulgaris L.
Timijan je sastojak mješavine čajeva protiv kašlja, a eterično ulje se primjenjuje kao antiseptik. Osušeni timijan koristi se kao začin. Droga Serpyili herba upotrebljava se kao zamjena za timijan i sadrži oko 1 % eteričnog ulja.
Timijan je višegodišnja vrsta, stabljike su uspravne i granaju se od korijena oblikujući polugrm visok 25-30 cm. Primarna stabljika je dopola odrvenjela, a zeljasti dio je karakteristične tamnocrvene boje. Sa naličja listovi su obrasli gustim sivim dlačicama koje na vrhu imaju kvržice pune eteričnog ulja. Listići su sitni, eliptični i većinom sjedeći, dugi 4-10 mm. Klasasti cvatovi stvaraju se na vrhu stabljika, a sastavljeni su od blijedoružičastih cvjetića dužine 3-6 mm. Plodići su kalavci, vrlo sitni, tamnosmeđi. Masa 1 000 sjemenki je 0,25-0,28 g.
Duže vrijeme cvate i sazrijeva. Sitno sjeme je sklono osipanju što predstavlja problem kod uzgoja biljaka za sjeme. Biljka ima ugodan miris i aromu. Sjeme timijana klijavo je 2-3 godine, a u povoljnim uvjetima proklija za dvije do tri sedmice. U početku raste vrlo sporo i ne podnosi zasjenjene površine. Rano u proljeće druge godine biljke su u punoj vegetaciji. U maju cvjetaju, a tada se i kose, da bi u septembru sazrele za drugi otkos.
Timijan dobro podnosi sušu jer je termofilna i fotofilna biljka. Niske zimske temperature bez snježnog pokrivača na rastresitim tlima mogu nanijeti veće štete usjevu. Na hladnim, vlažnim tlima timijan trune, na siromašnim ne daje prinos, a najbolje uspijeva na černozemu dobre strukture, uz dobru opskrbljenost hranjivim elementima.
Budući je timijan višegodišnja biljka ne ulazi u redovni plodored. Tek poslije 3-4 godine može se uzgajati na istom mjestu. Timijan ne zagušuje korove i zemljište ne smije biti zaraženo višegodišnjim korovskim vrstama o čemu treba voditi računa kod izbora površine za rasad.
Za sadnju je potrebno duboko zimsko oranje. Sa što manje operacija obrađuje se tlo u rano proljeće kako bi se očuvala vlaga nakupljena zimi. Tlo mora biti ravno, sitnomrvičasto, vlažno i rahlo do dubine 12 cm.
Za dobar prinos droge i eteričnog ulja treba pažlljivo izbalansirati gnojidbu. Tako se u jesen prije dubokog oranja u tlo po hektaru unosi 40 kg azota i 60-80 kg fosfora i kalija. U proljeće se prije sadnje dodaje druga trećina od 40 kg azota i isto toliko poslije prve košnje. Idućih godina usjevi se gnoje u jesen ili rano u proljeće sa po 30-50 kg svih triju osnovnih elemenata po hektaru.
Timijan nema bujnu stabljiku koja bi zagušila korov, stoga je borba protiv korova osnovna njega. Ukoliko se pojave višegodišnji perzistentni korovi obavlja se i međuredna kultivacija, a obavezna je radi prozračivanja tla. Najbolje je obaviti u jesen poslije gnojidbe.
Timijan se može razmnožavati vegetativno dijeljenjem starih bokora i generativno, sjemenom. Vegetativno razmnožavanje se rijetko primjenjuje jer nije ekonomično. Sjeme se sije direktno u tlo ili u klijališta. Proizvodnja rasada je najraširenija u hladnim lijehama. Sjetva se obavlja sijačicama za sitnozrne kulture na razmaku 25-30 cm, sa 0,8-1 g sjemena po m2. Sjeme se ne smije sijati na dubinu veću od 0,5 cm. Dok ne iznikne potrebno je održavati konstantnu vlagu tla, a kasnije ovisno o vremenskim prilikama i stanju rasada potrebno je zalijevati. Usjev treba oplijeviti do zime. U oktobru je rasad spreman za sadnju, a može prezimiti u klijalištu i biti presađen u proljeće. Razmak među redovima prilikom sadnje je 50-70 cm, a u redu 15-25 cm. Sadnice su nježne, visoke 7-10 cm i sade se po dvije, tri zajedno. Za jedan hektar treba 0,5-0,6 kg sjemena, od čega se pripremi 160 000 do 240 000 sadnica.
U urednom nasadu u kojem nema višegodišnjih vrsta proizvodi se sjeme. Biljke se ne kose već se ostave da sjeme sazre. Žetvu je najbolje obaviti u dva dijela zbog produženog razdoblja cvjetanja i sazrijevanja. Kada na donjoj trećini cvata sjeme postane smeđe, herba timijana se pokosi i ostavi raširena na ceradi da sjeme sazre. Herba timijana se osuši nakon dvije do tri sedmice i spremna je za vršenje kombajnom. Sjeme koje se dobije doradi se do zadovoljavajuće čistoće i uskladišti na suhom mjestu. Po hektaru se može dobiti 100 do 150 kg sjemena.
Nadzemni dijelovi biljke se pokose i ubire se timijan. Jedna košnja je u prvoj godini, a u drugoj dvije, u fazi cvjetanja kada biljke sadrže najviše aktivnih tvari. Košnja može biti ručna ili mehanizovana, a visina reza je 7-10 cm iznad tla da bi se smanjila količina drvenastih dijelova u sirovini. Prve godine prinos nije veći od 6 t/ha, a u slijedećim godinama proizvodnje može se dobiti 8-10 t/ha svježe herbe timijana.
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
Timijan