Engleski naziv: Mentha | Latinski naziv: Mentha sp.
Metvicu karakteriše ugodan miris mentola, a jedna je od najvažnijih ljekovitih biljaka za proizvodnju eteričnog ulja, lijekova i čajeva. Djeluje osvježavajuće i umirujuće i ublažava smetnje pri disanju. Kao Lijek se upotrebljava list i stabljika s listovima i cvatovima. Mentol je osnovni sastojak eteričnog ulja, ima jako baktericidno djelovanje. Upotrebljava u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji. Površine se sve više šire zbog velike potražnje za suhim listom i eteričnim uljem. Danas se proizvode crna, bijela i zelena metvica. U BiH raste veliki broj različitih vrsta metvica i uglavnom se sve koriste kao ljekovito bilje. Dugolisna nana – Mentha logifolia i vodena nana ‐ Mentha aquatica jako su česte u raznim krajevima BiH, ali se uglavnom ne otkupljuju i nisu posebno cijenjene. Rastu često u velikom broju uz tokove rijeka. U hercegovačkom kraju najbolje se prilagodila i uspijeva Satureja montana (vrijesak, gorska metvica).
Menta ima slabo razvijen korijen sa žilicama 3-4 cm ispod površine tla. Na gornjem dijelu korijena izbijaju bočne podzemne razgranate bijele vriježe, duge do 50 cm, promjera 5-8 mm. Razmnožavanje se vrši pomoću vriježa. Ovisno o uvjetima u kojima raste, stabljika može izrasti od 20-130 cm pa je razgranata i grmolika. Listovi su jajasti i izduženi u šiljasti vrh na kratkim peteljakama. Lisna plojka je tamnozelena, a nervatura ljubičasta. Manje ili više su dlakavi, a na licu, naličju nalaze se žlijezde s eteričnim uljem. Svaka grana završava klasastim cvatom sastavljenim od 6-7 svijetlo ljubičastih cvjetića koji brzo otpadnu i rijetko se na biljci može naći klijava sjemenka. Plod je kalavac, vrlo sitan, tamnosmeđi, a sastoji se od četiri jednosjemena plodića.
Zahvaljujući eteričnom ulju cijela biljka ima intenzivan miris i ugodan i osvježavajući okus. Pojavom bočnih izbojaka, povećava se i sadržaj eteričnog ulja. Sadrži više od dvadeset sastojaka, a karakterističan miris i okus potječe od mentola koji je najvredniji sastojak po kome se određuje kvalitet eteričnog ulja i ima ga 40-60 %. Najveći mu je udio u mladim listovima. Metvica u početku raste sporo, ali 15-20 dana pošto nikne počinje intenzivnije rasti i procvate nakon 80-100 dana., ovisno o vrsti i ekološkim uvjetima.
U pojedinim krajevima BiH vriježe prezime i na jako niskim temperaturama jer im temperatura do -20 ºC bez snježnog pokrivača ne šteti, a ispod snijega podnose i niže temperature. Kod temperature 2-3 ºC niču prvi izboji i izdrže jutarnje temperature i do -8 ºC. Kada je temperatura viša od 10 ºC počinje intenzivniji rast. Najbolja temperatura za nakupljanje eteričnog ulja je od 18-22 ºC, a količina se povećava ako je viša od 25 ºC, s tim da se naglo smanji udio mentola.
Biljne vrste iz porodica usnača su fotofilne, pa se metvica uzgaja na površinama okrenutim prema jugu i bez zasjena. Osjetljiva je na kvalitet tla, voli černozeme bogate humusom i močvarne crnice, ali s poboljšanom strukturom i dobrim vodozračnim režimom.
Za rast metvice potrebna je umjerena klima s prilično mnogo padavina za vrijeme vegetacije, zbog slabo razvijenog i plitkog korijena koji ima slabu transpiracijsku moć. Za optimalan prinos metvice i eteričnog ulja potrebna je 80 %-tna zasićenost tla vodom. Prinos se povećava do 30 % natapanjem, uz tri otkosa u godini.
Na 90 % površina pretežno u središnjim kontinentalnim i istočnim klimatskim uvjetima metvica se sadi u jesen. Poslije žetve pretkulture počinje priprema tla plitkim oranjem strništa, a prije sadnje, prema potrebi, obavi se još jedno da bi se ubrzalo klijanje i rast sjemena korovskih vrsta i zelena masa unijela u tlo. Ore se na dubinu 30-33 cm i treba se postići 10-12 cm debeo rahli sloj. Kao za svaku biljnu vrstu koja se kosi, površina tla mora biti što ravnija. Za proljetnu sadnju također se mora obaviti duboko oranje u jesen, a pri proljetnoj obradi tla treba paziti da se sačuva vlaga nagomilana u tlu tokom zime.
S obzirom na prinos, ekonomski je metvicu opravdano uzgajati dvije godine na istom mjestu i zatim istu preseliti na novo. Zbog pojave bolesti i štetnika, metvica na isto mjesto može se saditi nakon četiri godine. Strne žitarice, pšenica i ječam su najbolji predusjevi, rano se žanju, pa se prije sadnje metvice mogu obaviti sve potrebne agrotehničke mjere potrebne za kvalitetnu proizvodnju. Vrlo dobro se uklapa u plodored, tlo ostavlja gotovo bez korova, obogaćeno organskom masom od otpalog lišća i ostataka biljaka. Dobra je pretkultura pšenici i kukuruzu.
Metvica se razmnožava isključivo vegetativno da se ne bi promijenila svojstva hibrida. Sadnice moraju biti od izabrane vrste metvice i bez primjesa korovskih vrsta koje se razmnožavaju na isti način (slak, divlji sirak, pirika, čičak). Sve bolesne, trule i suhe vriježe treba izdvojiti, a za sadnju se upotrebljavaju one koje sadrže 80 % vlage.
Nakon prve godine vegetacije mogu se saditi vriježe ako je usjev prije druge košnje bio dovoljno gust. Nakon druge košnje vriježe se vade prije sadnje na novu površinu. Tlo se prije vađenja razrahli tanjuračama sa što manje iskošenim tanjurima kako ne bi vadili vriježe, već ih samo razrezali. Vade se i sakupljaju vadilicama s raonikom za krompir ili šećernu repu. Izvađene vriježe treba što prije pokupiti i prenijeti do pripremljene površine jer se sadržaj vlage u njima za nekoliko sati uslijed sunca i vjetra toliko smanji, da nisu upotrebljive za sadnju. Pripremaju se rezanjem na komade duge 8-20 cm i spremaju u perforirane plastične vreće. Ako se osigura dovoljno strujanje zraka, mogu prezimiti na hladnom mjestu. Od trenutka vađenja vriježa do njihove pripreme za sadnju ne smije proći više od 18 sati i obavezno se moraju držati u hladu.
Preporučuje se sadnja u jesen jer se tako već u prvoj godini vegetacije i pri suhom ratarenju osiguravaju dvije košnje. U proljeće se mogu saditi ako postoji mogućnost natapanja, a najkasnije do sredine aprila, da se postignu dva otkosa.
Vriježe se mogu saditi u jednom prohodu četverorednim mehanizovanim pomagalom za sadnju krompira ili mehanizacijom za sadnju kojom se skinu diskovi što prihvaćaju i ulažu sadnice u tlo. Pripremljene vriježe ulažu se u neprekidnom nizu iza raonika na dno brazde, na dubinu 8-10 cm. Drugi način sadnje je da se vriježe polažu u brazdu iza pluga, na dubinu do 12 cm. U praksi se sadi i u jarke duboke 12-15 cm. Nakon sadnje zatrpaju se zemljom pomoću daske ili plitko spuštene ovjesne tanjurače. Nedostatak je što u otvorenim jarcima isušuje tlo, a i same vriježe, pogotovo po sunčanom i vjetrovitom vremenu. Razmak među redovima za sve načine sadnje treba biti 65-75 cm, ida se u redu postigne neprekidan niz vriježa. Usjev metvice do jeseni prekrije površinu i nakon prve godine može poslužiti kao izvor sadnica. Potrebno je 1 000 do 2 000 vriježa po hektaru.
Kako je metvica višegodišnji usjev i razvija vriježe plitko uz površinu tla, brzo prekrije površinu, pa njega mora biti specifična, a sastoji se u gnojidbi prihranom, borbi protiv korova, bolesti i štetnika i zalijevanju.
Najbolje je metvicu natapati u početku vegetacije, kod stvaranja bočnih izboja, na početku pupanja, odmah poslije košnje i kada su nove stabljike visoke 8-10 cm. Za svako natapanje potrebno je 40-60 mm/m² vode. Ako su veće padavine u vrijeme natapanje, treba manje vode. U uzgoju metvice važna je borba protiv korova, posebno pri natapanju, jer onda i oni brže rastu.
Najopasnija bolest je hrđa metvice. Nakon prve godine njega metvice je važna za kvalitet i kvantitet sirovine u slijedećoj godini. Potrebno je oranje na 15-18 cm dubine, a poslije se površina usitni i poravna, da se u idućoj sezoni može obaviti košnja.
Ukoliko je usjev pregustog sklopa, sadnice se prorijede tako da se vriježe povade vadilicama za krompir ili repu. Izvađene vriježe posade se na mjesto gdje je planirano širenje nasada metvice. Radove treba obaviti krajem oktobra i u novembru kada je vlaga tla optimalna, a dnevna temperatura umjerena.
Metvica se se kosi kombajnom i to dva puta pri suhom ratarenju, a ako se natapa može se kositi i četiri puta. Ako se metvica upotrebljava za proizvodnju suhog lista, kosi se kada je masa lista veća od mase stabljike. Metvica namijenjena destilaciji, kosi se nešto kasnije.
Zbog visokog udjela vlage, metlica je sklona fermentiranju i mora se što brže prevesti do mjesta dorade. Kada je optimalan raspored padavina, prinos od dva otkosa svježe herbe iznosi od 14-18 t/ha suhog sjeckanog lista. Ako je prosječni udio eteričnog ulja 2,5 % s obzirom na suhu tvar, destilacijom se može dobiti 50 kg/ha eteričnog ulja.
Izvor:
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
Metvica