Engleski naziv: Majoram | Latinski naziv: Origanum majorana L.
Mažuran se u umjerenoj klimi uzgaja kao jednogodišnja biljka, koja u toplijim, mediteranskim područjima može živjeti kao višegodišnja. Pripada porodici usnača (Lamiaceae /Labiaceae). U starom se Egiptu uzgajao kao sveta biljka, a Grci i Rimljani smatrali su ga simbolom sreće. U Europi se uzgaja od 14. stoljeća. Mažuran se najčešće upotrebljava kao začin i to nadzemni dio biljke. Ulje je svijetlo-žute boje i ugodnog mirisa.
Mažuran rastom oblikuje polugrm visok 50 – 80 cm. Mladi su izbojci dlakavi i sivozelene boje, dok su starije biljke gole i smeđe. Oblik lista je eliptičan, a na obje su strane dlakavi. U pazušcu listova oblikuje se 7 do 9 zelenih, ljubičastih ili bijelih cvjetova. Korijen mažurana je tanak i račvast. Plod mažurana je sitan, ovalan i žućkasto – smeđ. Sjeme zadržava klijavost dvije do tri godine.
Mažuran je biljka kojoj odgovaraju toplije klime, poput mediteranske. Optimalna je temperatura za klijanje 20 – 22 °C. Mlade biljke obično prestanu rasti već na temperaturi od 10 °C. Postoji opasnost da će zahlađenje klime u fazi oblikovanja cvjetova utjecati na smanjenje prinosa herbe mažurana i udjela eteričnog ulja.
Biljka traži relativno veliku količinu vlage i u vegetaciji ima potrebe za 600 – 650 mm padavina po m2. Nedostatak vlage u fazi klijanja, oblikovanja izboja i pupanja posebno utječe na biljku pa je prilikom uzgoja potrebno obratiti pažnju na to.
Mažuran dobar prinos daje samo na tlu bogatom humusom. Traži bogata i rastresita tla s dobrim vodno – zračnim režimom. Pogodna su neutralna ili slabo kisela zemljišta poput černozema.
Proizvodnja se mažurana u monokulturi ne preporučuje. Obično se na istu površinu vraća nakon dvije godine. Za pretkulturu je dobro koristiti kulture koje imaju herbicidno djelovanje.
Budući da mažuran ima velike zahtjeve prema zemljištu, kako bi se utjecalo na pravilniji rast korijena i korištenje hranjivih tvari, obvezna je jesenska obrada tla na dubini 30 – 40 cm. U proljeće se obavlja osnovna obrada tla i gnojidba.
Na prosječno plodnom zemljištu obično se unosi 40 do 500 kg/ha mineralnog gnojva NPK 15:15:15. Optimalan sklop iznosi 500.000 do 600.000 biljaka/ha. Na tu je količinu potrebno u tlo unijeti 51,93 kg azota, 13,81 kg fosfora i 43,44 kg kalija. Osim toga, potrebna je i dodatna gnojidba kalijem i magnezijem (90 – 100 kg kalija i 35 do 48 kg magnezija).
Provedba gnojidbe:
Mažuran se razmnožava isključivo sjemenom. Uspješno uzgaja direktnom sjetvom ili proizvodnjom rasadnica. Najzastupljeniji način razmnožavanja mažurana je proizvodnja rasadnica u toplim lijehama, s kojom se počinje krajem februara. Pri čemu međuredni razmak iznosi 6 – 7 cm. Za sjetvu 1 m2 potrebno je 0,5 grama sjemena. Obično sjeme niče za 10 do 12 dana. Rasadnice u lijehama ostaju do početka maja, kada biljke dosegnu visinu od 10 do 15 cm i sposobne su za rasađivanje. Ukoliko se nasad pravilno uzgaja i napreduje, na 1 m2 trebalo bi se nalaziti 1.500 do 1.800 biljaka.
Sadnja sadnica mažurana obavlja se kada su visoke 6 do 8 cm, a obavlja se krajem aprila. Preporučuje se međuredni razmak od 50 cm, a razmak u redu 20 – 25 cm. Za konvencionalnu se proizvodnju mažuran sadi na razmaku 40 x 25 cm i na taj se način postiže sklop od 100.000 sadnih mjesta/ha. Prilikom sadnje u kućice stavljati 2 – 3 ha. Važno je odmah nakon sadnje zaliti nasad, budući da je mažuran osjetljiv na nedostatak vlage, posebno u fazama rasta. Sadnju je potrebno obavljati u proljeće kada više nema opasnosti od proljetnih mrazeva.
Obično se mažuran kosi dva puta godišnje. Prva je košnja krajem jula i početkom augusta, a obavlja 8 – 10 cm iznad zemlje. Drugi put se mažuran kosi u septembru i oktobru, kada se košnja obavlja do zemlje. Prinos herbe mažurana obično iznosi od 1.500 do 2.000 kg/ha, a ukoliko se površina navodnjava, prinos može biti i veći.
Mažuran ima slatkast, miristan i osvježavajući okus. Djeluje odlično na nervni sistem i umiruje tegobe glavobolja, grčeva i prehlada.
Izvor:
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
Mažuran