Engleski naziv: Coriander | Latinski naziv: Coriandrum sativum
Korijandar je jednogodišnja zeljasta biljka. Smatra se da je korijandar uveden u proizvodnju u 16. stoljeću, ali to je biljka koja se spominje već u Bibliji. Koristi se plod biljke, koji sadrži etarsko ili eterično ulje. Rjeđe su u upotrebi listovi, stabljika i korijen, pri čemu listovi mogu ispuštati neugodan miris. Korijandar se upotrebljava u industriji likera, peciva i suhomesnatih proizvoda, a najveću ipak primjenu pronalazi u proizvodnji eteričnog ulja za kozmetičku industriju.
Stabljika korijandra je uspravna i prema vrhu razgranata. Ovisno o sorti i uvjetima u kojima se uzgaja, dostiže visinu od 30 do 100 cm. Prizemni su listovi u početnoj fazi razvoja skupljeni u rozetu iz koje se kasnije razvija stabljika. U toj fazi biljka podsjeća na stabljiku peršuna. Cvjetovi su skupljeni u štitaste cvati, a mogu biti bijele ili blijedoružičaste boje. Plodovi korijandra su okrugli, veličine od 1,5 do 5 mm. Plod je složen i sastoji se od dvije sjemenke. Prema veličini se plodova razlikuju dva varijeteta – sitnozrni i krupnozrni.
Korijandar je biljka kojoj pogoduju uvjeti umjereno tople klime. Mlade su biljke otporne na niske temperature i obično im mrazevi pri temperaturama -3 do -5 °C neće naštetiti. Treba obratiti pažnju da starije biljke ne podnose niske temperature. Može se uzgajati u staništima gdje je suma temperatura od 1.800 do 1.900 °C. Dužina vegetacije mažurana iznosi od 90 do 120 dana.
Prema vodi korijandar nema velike zahtjeve, a kao i većini biljnih vrsta dovoljna mu je količina vode ključna u fazama porasta stabljike i cvjetanja.
Korijandar se može uzgajati i na vrlo siromašnom zemljištu. Najbolji se rezultati postižu pri uzgoju korijandra na slabo kiselim do slabo alkalnim tlima (pH 6 – 7,5), dubokim i rastresitim.
Korijandar se obvezno uzgaja u plodoredu i na isto bi se zemljište trebao vratiti tek nakon 2 do 3 godine. Najbolje rezultate u uzgoju postiže ukoliko se sadi nakon strnih žitarica. I sam je pogodan kao predusjev budući da rano napušta zemljište.
Obvezna je jesenska priprema tla, oranjem na dubini od 30 cm. Korijandar je izuzetno osjetljiv na korove prilikom rasta mladih biljka pa bi o tome trebalo voditi računa. Predsjetvena se pripema zemljišta obavlja u proljeće, u februaru i martu, kada je tlo potrebno prodrljati.
Korijandar nema velike zahtjeve prema hranjivim tvarima u tlu. Pri osnovnoj se gnojidbi preporučuje upotreba kalijevih i fosfornih gnojiva – superfosfat 150 do 200 kg/ha i oko 100 kg 40% - tne kalijeve soli. Neposredno prije sjetve može se dodati 100 kg/ha azotnog gnojiva KAN.
Razmnožavanje korijandra je isključivo sjemenom, a sjeme se sije direktno na parcelu. Na plodnijem je zemljištu potrebno koristiti međuredni razmak od 40 – 50 cm, a u prosječno plodnom zemljištu razmak među redovima iznosi 25 – 30 cm. Sjeme se sije na dubini od 3 cm.
Posebnu pažnju treba obratiti na utjecaj vremena sjetve jer nije niti kod jedne kuture toliko izražen koliko kod korijandra pa će zakašnjenje sjetve uzrokovati smanjenje prinosa.
Najčešće se upotrebljava međuredni razmak od 40 cm te 70 biljaka na 1 m2 prilikom čega je potrebno upotrijebiti 20 kg/ha sjemena.
Važno je imati na umu da korijandar neujednačeno cvijeta i dozrijeva pa tako jedna biljka može na sebi nositi i zrele i tek zametnute plodove. Košnja se obavlja u trenutku kada plodovi dobiju tamnožutu boju, a stabljika slamnatožutu. Zelene plodove ne preporučuje se brati, budući da će svoj neugodan miris prenijeti na ulje. Košnja se obavlja 10 do 20 cm iznad zemlje. Prinos se korijandra kreće od 1.000 do 1.500 kg/ha.
Sjeme, odnosno plod korijandra, umanjuje tegobe probavnog sistema (nadutost i grčevi) i poboljšavaju dah.
Izvor:
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
Korijandar
