Kim

Kim se upotrebljava kao začin u kulinarstvu i prehrambenoj industriji. Može biti jednogodišnja, dvogodišnja ili višegodišnja biljka. U pučkoj medicini upotrebljava se protiv bolova u želucu, smetnji zbog nadutosti i ublažavanja grčeva, a eterično ulje kima (Carvi aetheroleum) sprečava razvoj bakterija Esherichia coli. Najveći svjetski proizvođač kima je Nizozemska, zatim Poljska, Njemačka, SAD, Egipat i neke zemlje Azije.

Morfološke karakteristike kima

Koren je promjera 1,5 – 2 cm, prodire duboko u zemljište, crvenosmeđe boje, a na presjeku bijel. U prvoj godini razvije se lisna rozeta, a u drugoj stabljika visoka 1 – 1,5 m. Listovi su žutozeleni, a cvetovi su u štitastim cvatovima i bijele su do blijedoružičaste boje. Plod je kalavac s dvije blago savijene tamnocrvene do sivosmeđe sjemenke. Masa 1 000 sjemenki iznosi 2 – 3,5 g. Plod dvogodišnjeg kima sadrži 3 – 7 % eteričnog ulja, a plod jednogodišnjeg kima samo 2 – 3 %. Cvate 25 – 30 dana tokom svibnja, a plodovi dozru krajem kolovoza, početkom rujna i lako se osipaju.

Agroekološki uslovi za uzgoj kima

Kim nije osjetljiv na temperaturu ni u kojem stadiju razvoja, pa niče već pri temperaturi od 7 – 8 °C, a za oplodnju mu je dovoljna temperatura od 16 – 20 °C. Mnogo je osetljiviji na svjezemljištest. Ako u prvoj godini nema dovoljno svjezemljištesti, u drugoj godini neće oblikovati cvjetne stabljike. U drugoj godini najviše mu je padalina potrebno pri stvaranju cvjetnih stabljika i pri oplodnji. Godišnja količina padalina mora biti 600 – 650 mm. Najbolji prinos daje na vlažnim aluvijalnim zemljištima i toplim zemljištima s dovoljno vlage.

Tehnologija uzgoja kima

Plodored

Kim je dobar kao predusjev jer rano dozrijeva, a nakon berbe nema korova. Pretkulture mu mogu biti kulture koje također rano dozrevaju i nakon kojih nema korova (ozime žitarice). Na istu površinu može se sijati nakon 4 godine.

Ishrana biljke (đubrenje)

U jesen se provede đubrenje s 50 – 70 kg/ha fosfora i 40 kg/ha kalija. Ako se kim sije krajem leta, aplicira se 50 – 60 kg/ha dušika, a u drugoj godini nije potrebna dodatna đubrenje.

Priprema zemljišta

Kim ima sitno sjeme koje sporo niče, pa ga treba sijati u temeljito usitnjeno i vlažno zemljište. Za proletnju sjetvu obavezno je jesensko dubinsko oranje, da bi se pre sjetve površina pripremila sa što manje prohoda i održala vlaga zemljišta. Nakon sjetve u kolovozu površinu treba povaljati.

Sjetva kima

Veći prinosi postižu se krajem leta (kolovoz-rujan) ili ako se sije u proljeće (ožujak-travanj). Sije se sijačicom u redove na razmaku 36 – 40 cm. Na dužnom metru zemljišta treba posijati 80 – 100 klijavih zrna, za što će biti potrebno 10 – 12 kg sjemena/ha.

Jednogodišnji se kim sije u redove na razmaku 20 – 24 cm, i to na isti broj zrna po dužnom metru u redu, što zahtijeva od 12 – 15 kg sjemena/ha. Da bi jednolično nicao, ne smije se sijati dublje od 2 cm.

Dvogodišnji kim se sije na veći razmak, kako bi mogao razviti veću stabljiku, čime se poboljšava kvaliteta i povećava prinos ploda.

Njega usjeva kima

Poslije sjetve, a pre nego što kim nikne, valja suzbiti korov i razbiti pokoricu (ako se razvije).

Žetva kima

Zbog osipanja plodova žetva se obavlja rano ujutro ili predvečer, kada se zbog vlage u zraku sjeme manje osipa. Obavlja se kada je 65 – 75 % plodova u voštanoj zriobi, a žanje se žitnim kombajnom. U našem podneblju (kontinentalni istočni dio RH) prosječan prinos ploda iznosi 1,1 – 1,3 t/ha ili 10 – 12 kg eteričnog ulja. 

Izvor:

• BIOPA; Ljekovito bilje
• Dr. I. Šilješ, ing. Đ. Grozdanić, mr. I Grgesina; Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja; Osijek, 1992.