Stoklasa bezosata

Stoklasa bezosata rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Americi i Aziji. Sije se u čistoj kulturi, u smjesama s višegodišnjim mahunarkama (lucerka, esparzeta) i u smjesama s drugim travama. Koristi se za ishranu stoke u zelenom stanju (košnja), za proizvodnju sijena, silaže i sjenaže. Ponovni porast nakon košnje je dobar, posebno ako se ranije kosi. Sije se na suhim, lakim i ocjeditim tlima jer dobro podnosi sušu. Treba je kositi prije početka metličanja, za zelenu krmu, sijeno ili konzerviranje.

Morfološka svojstva

Korijen je dobro razvijen i u povoljnim uvjetima doseže dubinu i od 200 cm. Buseni su gusti i čvrsto povezani s podzemnim vriježama. Stabljika naraste do 130 cm (i više), debljine 5 do 6 mm. List je krupan 15 – 20 cm dug, kopljastog oblika, gol do slabo dlakav i širok oko 8 mm. Cvat je metlica dužine 10 – 30 cm, a u vrijeme cvjetanja je raširena. Sjeme je krupno (do 1,3 cm dugo) i oko 2 – 3 mm široko, vretenastog oblika i bez osja s izraženim rebrima na obuvencu. Masa 1 000 zrna je 3 – 4 grama.

Biološka svojstva

Stoklasa bezosata je dugogodišnja trava čiji je vijek trajanja 10 – 12 (i više) godina. Razvija se kao trava ozimog tipa. Uz sušu, otporna je i na golomrazice i dubok sniježni pokrivač. Dobro podnosi poplavu u trajanju do 40 dana. Odgovaraju joj rahla, lahka pjeskovito-ilovasta, suha i ocjedita tla, ali može se sijati i na teškim tlima. Dobro podnosi navodnjavanje. Cvjeta krajem maja. U prvih mjesec dana raste sporo, tako da busanje počinje 35 – 40 dana poslije nicanja. Vrlo je otporna na niske temperature, tako da čvor busanja može podnijeti i do -46 °C zimi te do -18 °C u proljeće.

Agrotehnika proizvodnje

Sije se u augustu i početkom septembra, a sistem obrade isti je kao i za ozime kulture. Najčešća predkultura su žitarice, ali mogu biti i jednogodišnje mahunarke, suncokret i kukuruz. Sije se u čistoj kulturi s međurednim razmakom do 20 cm, upotrebom 25 – 30 kg/ha sjemena. U povoljnim uvjetima niče za 10 – 15 dana. Ako se sije u smjesi s višegodišnjim mahunarkama (leguminozama), tada se sije kada se siju i mahunarke.

Proizvodnja sjemena

Za proizvodnju sjemena sije se u čistoj kulturi na međuredni razmak od 35 – 40 cm, s količinom sjemena od 15 do 18 kg/ha. Najveće urode sjemena daje u drugoj i trećoj godini proizvodnji. Za razliku od drugih trava, stoklasa bezosata cvate pri najmanjoj vlažnosti zraka i to u drugoj polovici dana.

Gnojidba

Gnojidba azotnim gnojivima značajna je za postizanje prinosa sjemena. U prvoj godini proizvodnje apliciraju se kod sjetve, zatim u jesen za formiranje pupova i izboja i u proljeće. Ovisno o tipu tla, preporučuje se gnojiti sa 60 – 90 kg/ha čistog azota. Primjenom velikih količina azota razvija se veći broj vegetativnih izdanaka, pa je prinos sjemena niži.

Žetva sjemena

Obavlja se u vrijeme pune voštane zrelosti jer se sjeme ne osipa. Kašnjenje sa žetvom može dovesti do velikih gubitaka sjemena. U žetvi se skida samo metlica, kako list i dijelovi stabljike ne bi ulazili u vršilicu i bunker sa sjemenom i time povećali vlagu sjemena. Nakon žetve potrebno je ukloniti žetvene ostatke (strn) do kraja augusta. Prinosi sjemena variraju od 500 – 900 kg/ha, ovisno o uvjetima proizvodnje.

Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; 2008.