• Jadovnik
  • 01.10.2019. 18:00
  • Zlatiborski okrug, Prijepolje

Vjekoslav Joksimović, policajac kojega vole ptice i zvijeri

Zahvaljujući ovom saobraćajcu iz Prijepolja i njegovim prijateljima, rendžerima volonterima, bjeloglavi supovi, medvjedi, vukovi i druge šumske životinje na Jadovniku imaju redovan obrok i sigurno utočište.

Foto: Vjekosav Joksimović
  • 48
  • 5
  • 0

Vjekoslava Joksimovića, policajca iz Prijepolja (Srbija, op.ur.), vole i ptice i zvijeri. Zahvaljujući njemu, bjeloglavi supovi, medvjedi i druge divlje životinje imaju redovan obrok u prirodi, a gudure Jadovnika i klisura Mileševke sigurno su im utočište, pa ih je u ovom dijelu Srbije sve više.

Sa šumskim zvijerima Joksimović druguje poodavno. Sa grupom zanesenjaka u prirodu, kakav je i sam, prije 10 godina osnovao  je Udruženje "Jadovnik - oaza netaknute prirode" i na šumskom proplanku na Karakolu i obižnjem Kašanu formirali hranilište. Ovdje na oko 1.300 metara nadmorske visine, nebu pod oblake, redovno iznose kukuruz, uginule životinje i klanični otpad i serviraju ga divljim životinjama. U ovoj svojevrsnoj menzi za zvijeri, jadovnički rendžeri volonteri lane su postavili i video-nadzor, pa pomoću njega prate kretanje i ponašanje životinja, njihove igre, sukobe, nestašluke...

"Lane smo im ovdje servirali oko 40 tona mesa i klaničnog otpada i oko 500 kilograma kukuruza. Na hranilište naizmjenično dolaze tri mrka medvjeda, ali očekujem da će narednih dana biti i više jer im treba hrane pred odlazak u zimovnik. Redovni su i jazavac, lisice, par vukova, gavranovi, a u posljednje vrijeme i krdo od 15 divljih svinja... Često skriveni u šumi čekaju da im istovarimo hranu pa da priđu i jedu," priča za Agroklub Vjekoslav.

Ovim čuvarima prirode raduju se i bjeloglavi supovi

Uz obližnji Uvac - jedna od najvećih kolonija orla lešinara u Srbiji

Ovim čuvarima prirode raduju se i bjeloglavi supovi. U liticama kanjona Mileševke danas se gnijezdi 35 parova, pa je uz obližnji Uvac ovo jedna od najvećih kolonija orla lešinara u Srbiji. A prije samo par desetljeća ova ptica, koju zbog zanosnog leta s pravom zovu "nebeski kralj" bila je pred izumiranjem.

"Čim spaze naš kamion, orlovi se dižu s litica u nebo i počinju da kruže iznad Kašana jer znaju da im stiže ručak. Okupe se oko hranilišta i čekaju. Plan nam je i da u klisure rijeka koje sijeku Jadovnik naselimo i divokoze. Imamo obećanje Ministarstva za zaštitu životne sredine da će nam pomoći u tome. Ovdje su idelani uslovi, a u bespuću kanjona bili bi sigurni od krivolovaca i prirodnih nepijatelja," priča Joksimović.

Joksimović nosi dvije uniforme - plavu po službi, zelenu iz hobija. Prvu oblači kada ide na državni posao, da pazi na bezbjednost saobraćaja na dionici magistrale za more od Borove glave na obroncima Zlatibora do Gostuna u limskoj dolini. Drugu, kada druguje s prirodom u koju je, kaže, zaljubljen od malena. Zbog toga mu valjda i nije teško da u po noći, po nevremenu i snijegu izađe iz grada do Jadovnika ili ode do Mileševke. Da obiđe orlove, medvjede i vukove, da vidi jesu li na broju, da li su svratili na večeru...

"Na Jadovniku sam rođen i odrastao sam uz priče o ovim veličanstvenim životinjama. Vjerovatno zato i osjećam potrebu da im pomognem. Ruku na srce, mnogo se lakše sporazumim sa zvjerima nego sa ljudima. Sa životinjama su pravila jasna, ne odstupaju od svojih zakona i poštuju hijerarhiju i u samom čoporu i među vrstama," priča Vjekoslav Joksimović, komandir saobraćajcima Policijske uprave Prijepolje za tri opštine.

Vukovi su na Jadovniku u velikom problemu zbog nekontrolisanog izlova

Vjekoslav Joksimović je po mnogo čemu neobičan policajac. Biciklista je, ultramaratonac i učesnik brojnih trka preživljavanja, a zahtjevni Jadovnički ultramaraton koji okupi i po 300 učesnika, njegovo je "čedo". Na promociji i zaštiti ove planine uradio je gotovo sve što je planirao, jedino još nije uspio da nađe zajednički jezik sa vukom. Ubijeđen je međutim da će i do toga jednog dana doći, mada je to dug i krajnje neizvestan proces.

"Vukovi su na Jadovniku u velikom problemu zbog nekontrolisanog izlova. Na mrcilište odavno dolaze samo dva mužijaka što znači da ove godina neće biti podmlatka. Jedan od naših ciljeva je upravo da sačuvamo vukove od istrebljenja, ali to nećemo moći bez ozbiljne pomoći države. Meni je lično životna želja da se sprijateljim sa vukom. Da mu pokažem da nije svaki čovek zvijer, ali i da pokažem da vuka ne doživljvaju svi kao krvožednika i lovinu. Da budemo toliko bliski i da ima toliko povjerenja da ne bježi dok mu na hranilištu serviramo obrok," kaže Joksimović.

Vjekoslav Joksimović nosi dve uniforme - plavu po službi, zelenu iz hobija

Formiranjem hranilišta smanjena je šteta koju predatori čine gorštacima

Jadovnik, sa svojih 1.734 metra nadmorske visine i surovom klimom, jedna je od najljepših planina Srbije. Prostrani planinski pašnjaci, guste četinarske i bukove šume, staništa su mnogih rijetkih biljnih i životnjskih vrsta. Ali u planinskim selima sve je manje življa. U potrazi za boljim životom mladi se sele u grad, a na porodičnim imanjima ostaju uglavnom stari. 

Brinući o životinjama, zaljubljenici u prirodne ljepote Jadovnika brinu i o ljudima, stanovnicima planine. Formiranjem hranilišta smanjena je šteta koju predatori čine gorštacima. Zbog redovnih obroka koje dobijaju, vukovi sve rijeđe kidišu na stada, a medvjedi ne upadaju u pčelinjake i lome košnice.

"Namjera nam je da oživimo čitav ovaj kraj koji se ubrzano gasi. Da životinjski svijet, kao prirodno blago i turistička atrakcija, budu pokretač razvoja čitavog kraja i da vrate ljude na selo i planinu. Taj cilj je zaveden u statutu našeg Udruženja Jadovnik - oaza netaknute prirode", kaže Vjekoslav Joksimović.


Tagovi

Hranilišta Policija MUP Očuvanje prirode Lešinari Vukovi Predatori Vjekosav Joksimović Udruženje Jadovnik Zvijeri Vuk


Autor

Željko Dulanović

Željko Dulanović

Diplomirao na FPN. Tokom tri decenije koliko je u novinarstvu, bio je dopisnik mnogih nacionalnih medija. Omiljene teme su mu iz života meštana planinskih sela, a duboko veruje da nema raja bez zavičaja.