Tara sve zanimljivija turistima iz naše zemlje: Konji posebna atrakcija!

Među mnogobrojnim turistima koji u zimskom periodu posjećuju planinu Taru u susjednoj Srbiji su i oni iz Bosne i Hercegovine, naručito Republike Srpske. Veliki je i broj ljubitelja konja, životinja koje svojom plemenitošću i ljepotom malo koga ostavljaju ravnodušnim. Druženje sa njima na prostranstvima ove čudesne ljepotice nude dva konjička kluba, "Grom" i "Dora" u okviru kojih svi posjetioci mogu da nauče jahati, a oni malo vičniji i da se oprobaju u galopu ili kasu uz prisustvo instruktora.

Razlog velikog broja turista iz Republike Srpske, pogotovo njenog istočnog dijela je prije svega blizina, ali i nepostojanje jednog ovakvog kluba ili udruženja sve do Bijeljine, ako izuzmemo ergelu konja u okolini Foče koja je rekreativno orijentisana.

Ukidanjem čuvene ergele na Borikama 2019. godine, definitivno su nestali i konji koji su skoro 125 godina galopirali pašnjacima ove visoravni. Njihov nestanak je ostavio tugu kod svih koji su posjećivali i voljeli ovu ergelu. Odlaskom na planinu Taru i druženjem sa konjima kojih ima dvadesetak u ova dva konjička kluba, ljubitelji ovih životinja pokušavaju da neki način, zaborave nepravdu koja je učinjena jedinstvenoj ergeli arapske i bosansko-brdske pasmine.

"Grom"  nudi raznovrstan program 

Dvadesetšestogodišnji Stefan Zarić iz Kaluđerskih bara na planini Tari vlasnik je Konjičkog kluba "Grom" koji je osnovan 2019. godine i u svom vlasništvu ima jedanaest konja, najvećim dijelom anglo-arapkse pasmine od kojih se osam  trenutno koristi za jahanje.

Ovaj klub posjetiocima pruža turističko-rekreativno jahanje koje obuhvata ono za početnike ili šetnju na konjima po prirodi, školu jahanju u manježu, kako za djecu tako i za odrasle, i terensko jahanje za iskusne, koji su sigurni u sedlu.

"Kraće ture od sat vremena obuhvataju obilazak vidikovca Vranovina, jezera Jarovac te vidikovac Njeskovo, dok duže ture obuhvataju predjela vidikovca Sokolarice, Račansku Šljivovicu, Dobro polje i krećemo se već ucrtanim i obilježenim stazama", objašnjava Zarić i dodaje kako je veoma važno da teren bude pripremljen za konje, odnosno, da se sastoji od livade, zemlje, šume, a ne kameniti i asfaltni putevi.

Zarić dodaje da veliki broj turista pored matične zemlje Srbije, dolazi iz susjednih pograničnih opština Republike Srpske da nauče jahati.

"Početna obuka, osnovnih deset časova u manježu, obuhvata početne radnje, timarenje i sedlanje, te upravljanja konja u hodu, poslije u kasu kao i hvatanje ritma u kasu, tzv. 'engleziranja' jer koristimo engleski stil jahanja i kasnije izlazimo na livadu", pojašnjava Zarić.

Cijene veoma pristupačne

Ovaj mladi vlasnik kaže da je nošenje zaštitne opreme obavezno bez obzira kakav ste jahač, a ona podrazumijeva zaštitu kacigu, prsluke i rukavice, te dodaje da nesrećnih slučajeva nije bilo.

"Cijene rekreativnog jahanja se kreću od hiljadu do dvije hiljade dinara (od 17,70 do 33,50 KM, op.a.) pola sata, odnosno, 45 minuta, dok je cijena terenskog jahanja od tri do četiri hiljade dinara (50 do 67 KM, op.a.) u zavisnosti da li je individulana ili grupna tura", priča Stefan koji se prvi put susreo sa ovim plemenitim životinjama kada je imao devet godina i od tada su nerazdvojni.

Svoju ljubav prema njima odlučio je da nastavi njegovati kroz ovaj klub, a prije toga je bio dva puta prvak države u daljinskom jahanju.

"Dora" za učenje i bezbjedno jahanje

Predsjednik Konjičkog kluba "Dora", Dušan Milovanović, kaže da je ovaj klub osnovan davne 2007. godine na manastirskom imanju srpskog pravoslavnog manastira Rača na površini od desetak hektara. Namijenjen je svim ljubiteljima konja koji vole ove životinje i žele da nauče jahati. U okviru svoje ergele ima osam konja englesko-arapske pasmine i naglašava da je ovo prvi klub u Zapadnoj Srbiji koji se bavi učenjem jahanja djece, ali i odraslih.

"Već 2008. godine učestvovali smo u takmičenju, disciplini daljinsko jahanje koja podrazumijeva izuzetno poznavanje konja, njegovih sposobnosti da pređe daljine od 40 do 100 kilometara u jednom ili više dana, a da se pri tome sačuva konj kako bi i dalje bio fizički spreman da nastavi trku", pojašnjava Milovanović.

Dodaje i da je briga o konjima i njihovom održavanju svakodnevna kako bi oni bili zadovoljni i srećni, ali i uvijek spremni za druženje sa turistima i jahanje u prirodi. Sijeno za hranjenje ovih životinja se prikuplja sa lokalnih pašnjaka tako da je zastupljena planinska trava koja je mnogo bogatija nego ravničarska jer iz dosta ljekovitog bilja, a što se tiče zrnaste hrane, najviše se koristi ovas. Granule za konje se koriste u sezoni kada imaju povećane napore, kukuruz ako je hladnije vrijeme, dobijaju i vitamine, a mrkve i jabuke kao poslasticu.

Konjički klubovi na Tari predstavljaju odličan izbor za sve one koji žele da iskuse njene prirodne ljepote, prirodna bogatstva uz terensko jahanje ili šetnju po prirodi i šumi.

Na ovoj planini se sve više razvija turizam, a ova dva kluba zauzimaju posebnu ponudu u turističkoj razglednici Bajine Bašte. Tara je planina koja se može pohvaliti netaknutim prirodnim ljepotama i održavanjem pravog planinskog ambijenta. Kao takva, veoma je primamljiva za porodične i školske izlete kojih posljednjih godina ima u sve većem broju.