Na eko imanju Pomona danas ribe daju gnojivo, trče krškopoljci, a sve je počelo s voćnjakom

Na velikom ekološkom imanju Pomona, nedaleko Rogaške Slatine, između Boča i Donačke gore u Sloveniji, moderan je voćnjak, poučna staza među krošnjama 17 vrsta drveća, edukativni vrt s brojnim povrćem, autohtone svinje pasmine krškopoljac pa i pet vrsta riba koje daju gnojivo za akvaponski uzgoj povrća. 

Iza svega stoji poduzetni Janko Zupanec koji je kroz godine, upornim radom, ali i učenjem na vlastitim greškama, došao do gotovo samodostatne proizvodnje hrane na ovom imanju. Naziv Pomona, otkriva, potječe od rimske boginje voća i voćnjaka. Isto ime krasi i ruralnu kuću s osam soba koje su dobile nazive po brojnom voću na gazdinstvu: 2.750 stabala kruške, 239 dunja s tim da u savremenom voćnjaku, pod zaštitnom mrežom, rastu marelice, jabuke, šljive...

Upornost se na kraju isplatila

Prema njegovim riječima, u Rogaškoj Slatini, gdje je nakon diplome na Ekonomskom fakultetu radio 17 godina u struci, nije bio zadovoljan i uvijek je sanjao o nekom drugačijem životu, bliže zemlji i nečemu što ima veze sa stvaranjem, odnosno proizvodnjom hrane. Okrenuo se naposljetku prije 11 godina zahtjevnoj ekološkoj poljoprivedi i razvoju agro turizma. 

Nakon prerane smrti oca i majčine nezgode, odlučio je od porodičnog gazdinstva, na kojem su uzgajali različite kulture, napraviti jedinstvenu, posebnu priču. I tako je zasadio svoj prvi voćnjak krušaka na imanju. Međutim, pokazalo se da sadnice, "koje su mi savjetovali stručnjaci," nisu bile dobre i u ono je doba voćnjak loše rodio.

Ipak, tvrdoglav kakav jest, puno je godina čupao i ponovno sadio, kupovao zemlju, ali i zasadio nove sadnice pa se upornost na kraju i isplatila. No, nije bio zadovoljan samo voćem. Uredio je veliki vrt prepun povrća. Kaže nam i da u planu ima gostima ponuditi pekmeze od osam vrsti voća, ali i rakije te praline. Pekmezi i rakije su riješeni, ali još se muči s pralinama, jer voće sadrži mnogo vode pa ga je teško sačuvati u čokoladi. Planira ih sačuvati liofilizacijom, odnosno sušenjem u smrznutom stanju.

"Tim će postupkom sačuvati boju, oblik i okus voća koje postaje lagano poput pahuljice, a onda ću ga umočiti u čokoladu", otkriva Janko recept za praline.

Ne krije da nije bilo lako sve to izgraditi i istaviti u funkciju, ali ističe veliku pomoć prijatelja. Trebalo je puno volje i truda, ali i snalaženja kod prijavljivanja na razne fondove u Ljubljani. Primjerice, kaže, dva bicikla i dvije zaštitne kacige nose pet bodova na konkursu, što može biti presudno da prijeđete prag.

"Znao sam i ostati ispod crte pa ići ponovno na isti konkurs", prisjeća se živo Zupanec čija je Pomona već u prvoj godini poslovanja imala goste iz 45 zemalja, a do sada iz njih 65. 

Uz porodični hotel se nalazi rustikalna kuća u čijem je prizemlju restoran u kojem se može uživati u domaćoj hrani koja je rasla u njihovim vrtovima. Hljeb peku u krušnoj peći u obnovljenoj kućici na imanju u kojoj su rođeni i živjeli Jankovi preci. U podrumu ispod restorana nalazi se velika dvorana, koja je do sada ugostila na stotine uzvanika, a treću godinu održala se i slikarska kolonije o čemu svjedoče brojne slike na zidovima.

Ispod drvenog mosta od 120 m rastu shiitaku gljive

Ove je godine dovršio poučnu turističku stazu koja započinje s vrtom u kojim raste 17 vrsti ljekovitih i začinskih biljaka, a potom šest metara iznad tla na trupcima od sibirskog bora počinje staza dugačka 450 metara. Kročeći na 120 metara dugačak most ulazi se u šumu u kojoj raste 17 vrsta stabala, a hoda se iznad desetak hrpi posloženih trupaca u kojima je izbušeno 6.300 rupa u koje je stavljen micelij shiitake gljiva.

Sljedeće će godine, kaže, ubrati prve plodove, a u planu je svake godine širiti gljivarski vrt. Za par godina namjerava imati toliko gljiva da će ih moći i prodavati i na tržištu. Nakon čarobne šume, odnosno 'gljivarnika', drvenim se mostom dolazi iznad šume po čijem tlu veselo trčkaraju svinje. I to ne bilo koje, već autohtone slovenske pasmine krškopoljac koja je spašena od izumiranja, te sada ima više uzgajivača. Čuli smo da se takva pasmina ne može uzgajati u zatvorenom prostoru pa im je meso zbog hranidbe i stalnog pokreta, posebnog okusa i vrlo cijenjeno. U šumi trenutno trči osam svinja od kojih će se, nada se, dobiti vrhunsko meso, kobasice, čvarci i slanina.

U donjem dijelu hotela nalazi se sauna i wellness, a u vrtu bazen s ležaljkama. No, to nosi i velike troškove jer je cijena struja i u Sloveniji otišla "u nebo", a 20.000 eura uloženih prije dvije godine u kolektore, smanjilo je mjesečni račun Pomone za struju za 400 eura, jer bi, bez njih, on bio hiljadu eura, otkriva Zupanec.

Najljuću papričicu na svijetu gnoji izmetom iz ribnjaka   

Početkom ove godine uz povrtnjak je na Pomoni zasađeno 40 grmova bazge od kojih je već ovog proljeća dobio više od 500 cvjetova za sok, a nagodinu je planiran povećan urod  do 3.000 cvjetova, od kojih će raditi sokove i čaj. Za to je naš domaćin počeo graditi i paviljon, sličan paviljonu Stiria u Rogaškoj Slatini.

U originalnom paviljonu toči se mineralna voda, a Janko je u svom odlučio točiti rakiju, vino, pjenušac… No, nije samo paviljon replika gradnje iz Rogaške Slatine. Nedavno je sagradio staklenik koji je replika tamošnje vrtlarije. U njega se ulazi stazom okruženom ružama, a u stakleniku žive beluga jesetra, albino kečiga, ruska sibirska i zvjezdasta jesetra te šaran. Sve zajedno trideset velikih riba koje hrane peletima i skupljaju njihov izmet.

Na naš upit zašto, Janko odgovara da je odlučio povrće, a za vrijeme naše posjete zelena salata je bila u punom urodu (kao i jagode), uzgajati akvaponski. Naime, riblji izmet sadrži amonijev nitrit koji nije dobar ni za ribe, niti za biljke. Ali, pomoću biofiltera preko kojih kruži voda uz upuhivanje zraka i mikroorganizama koji žive u sistemu, nitrit se pretvara u nitrat, a njega jako vole biljke, toliko da mogu rasti samo iz glinopora natopljenog vodom u kojoj su plivale ribe.

Tako u plasteniku uz nastambu s ribama rastu paradajz, patlidžani, paprike, a prkosno se crveni i najljuća papričica na svijetu - Carolina reaper.

Zapela gradnja 25 metara visokog vidikovca 

Malo dalje, na lijepo uređenom gazdinstvu, iako nije sve 'pod konac', uskoro počinje i gradnja 25 metara visokog vidikovca, s kojeg će se vidjeti obližnje selo i crkva Sv. Florijana. Tačnije, s jedne strane Slovenija do Huma i Sevnice, a s druge Hrvatsko zagorje. Gosti koji će se popeti vanjskim stepenicama do 22 metra, potom unutarnjim do prostorije od 27 kvadrata moći će uživati u domaćoj hrani i piću. Međutim, taj već dogovoreni posao zapinje na izvedbi, jer zbog njegove visine, statičari sad traže širi temelj, što dodatno poskupljuje cijelu investiciju, otkriva naš domaćin, koji nema "dlake na jeziku", kad treba reći ono što je dobro, ali i loše, ne štedeći pritom ni sebe, jer, kaže, voli raditi sve u "zadnji tren".

Prisjeća se i da je bilo slučajeva da već plaćeni posao nikada nije i napravljen. Ali, on nije čovjek koji se lako predaje, već čvrsto ide dalje svojim putem, te traži način kako da ono što je zamislio, provede u praksi. Ovaj posao, kaže, ne trpi godišnji odmor i slobodne dane pa je sa svojim timom uvijek na imanju, osluškuje bilo prirode i stvara sadržaje za sve posjetitelje kojima nesebično pokazuje ljepote svog imanja.

Čuli smo na kraju da ima još "mnogo planova", ali je svjestan da ih ne može brzo ostvariti s pet zaposlenih. No, uzda se i dalje u veliki rad, upornost i životnu energiju, koju zasad ne prate ambicije dvoje djece, koji su još srednjoškolci, te supruga, koja je zaposlena izvan Pomone.