Četiri generacije pod jednim krovom: Gosti tražili da im naprave smještaj, žele i raditi

Kada smo se krajem ljeta prvi put vidjeli sa Lazarom Sladojevićem i dogovarali ovu priču, on je iznenada, shodno pozivu mladog vatrogasca, morao da ode na lokaciju udesa koji se u tom trenutku dogodio. Iako je naš razgovor trajao kratko, nije nam trebalo mnogo da shvatimo kako ispred sebe imamo perspektivnog mladog domaćina nove generacije. To smo definitivno i potvrdili tokom posjete domaćinstvu Sladojević.

"Sve što vidite na stolu je sa našeg imanja", započinje priču Lazareva majka, dok nas sjeda za veliki sto u centralnom dijelu kuće. A na stolu vruća kukuruza i hljeb od domaćeg brašna, topla ljevača sa heljdom, selekcija domaćih sireva i mesnih prerađevina, nezaobilazni friški čvarci...

"Poslužite se ljudi", kaže mladi Lazar, koji sipajući svoju rakiju dodaje i kako oni u kući poste.

Žitarice melju ispod kamena

Dok se uz mnogo napora pokušavamo održati na nivou da mezimo (a ne da ručamo), od Sladojevića saznajemo kako se razvijalo njihovo domaćinstvo. Nastanjeni u selu Dragoraj, opština Ribnik, kao i mnoge porodice sa tog kraja živjeli su od poljoprivrede. Vođeni generacijskim iskustvom, u jednom trenutku odlučili su da mogu više i bolje.

"Na početku smo se bavili sa govedarstvom, po sistemu krava-tele. Od viška mlijeka, napravili smo nekoliko polutvrdih sireva, po tradicionalnoj recepturi, koje smo poklonili prijateljima i porodici. Zadovoljni kvalitetom, ljudi su nas, da tako kažem 'natjerali' da se više posvetimo toj liniji proizvodnje. Danas, više od deset godina kasnije, imamo selekciju od 13-14 sireva...", nastavlja Lazar i naglašava kako pored običnog imaju i sireve sa raznim dodacima, poput čili paprike, bijelog luka, oraha, bosiljka, pa čak i brusnice.

U proizvodnji koriste isključivo mlijeko od vlastitih krava, koje dobar dio dana provode na ispaši. Uz sireve, proizvode i integralno brašno, za čije potrebe obrađuju oko 400 dunuma zemlje, na kojima uzgajaju pšenicu, heljdu, speltu, raž, proso, zob i kukuruz. Žitarice melju ispod kamena, na mlinu u vlastitom domaćinstvu. I sve to na 750 m nadmorske visine.

U kući su četiri generacije

Kada je u pitanju plasman, najveći dio svojih proizvoda plasiraju direktno, bez posrednika.

"U kući nas je četiri generacije. Najstariji član ima 80, a najmlađi 3 godine i sve poslove obavljamo sami, pri čemu nam pomažu čak i đed i baba. Ako ništa, izvedu blago, obiđu ogradu, a to nam mnogo znači tokom sezone intenzivnih poslova", ponosno nam govori Lazar dok nas poslije zakuske, koja se ipak pretvorila u pravu gozbu, upoznaje sa velikim imanjem i raspoloživim proizvodnim kapacitetima.

Oko kuće, koja je centralni dio velikog domaćinstva, uredno su poredane štale, ambari, objekti za preradu i skladištenje žita, mašine i mehanizacija koji spokojno čekaju prve proljetne radove. Povrh nove kuće, još odavno, smještena je stara kuća od ručno tesane bukove građe. Nju su Sladojevići obnovili i udahnuli joj novi život, a sve za potrebe smještaja gostiju, koji su ih sami nagovorili na ovaj poduhvat. Naime, sve je više onih, koji su spremni da odvoje vrijeme, dođu na imanje kao što je Lazarevo i povodeći vrijeme sa domaćinima rade seoske poslove.

"Čak žele to i da plate!", uzvikuje Lazar kroz smijeh.

Iskustvo je ustupilo mjesto mladosti

Za ovakve, ali i porodične prilike, Sladojevići su napravili i objekat za doček gostiju, kapaciteta do 50 ljudi, smješten odmah pored stare kuće. Tu će se organizovati ručkovi za sve one koji žele provesti vrijeme u domaćinskom ambijentu, koji žele jesti hranu pravih domaćina i domaćica, kao i ljude koji žele u sebi probuditi davno zapostavljene domaćinske korijene.

Na odlasku sa imanja, poslije treće čašice pitke prepečenice, pravimo društvo našim domaćinima dok izvode blago na ispašu. Žureći uz put, ispred krava, kako bismo objektivom "nanišanili" ovu zdravu povorku, vidimo oca na čelu, a sina kako korača iza blaga. U tom trenutku prisjećamo se kako je u kući Lazar, iako još uvijek mlad, sjedio na čelu stola, dok ga je otac umjerenim riječima podržavao sa stolice pored i shvatamo sa kakvom smo zdravom porodicom upravo podijelili hljeb, bjelinu i čašicu razgovora.

Djed orao volovima, unuk obezbijedio moderne mašine: Domaćini na imanju, ali i u zadruzi

Iskustvo je ustupilo mjesto mladosti, dok joj mladost uvijek "drži" leđa. Na tom, neizgovorenom jedinstvu, razviće se jedna potpuno nova generacija mladih poljoprivrednika, koja će, sigurni smo, donijeti preporod u domaćem agrarnom sektoru.

P.S.

Udes sa početka priče se, na svu sreću, završio dobro.