U ovim ribnjacima proizvode oko million jedinki mjesečnjaka i ne stignu proizvesti dovoljno, odnosno onoliko koliko bh. tržište traži
U Porebrici kod Pelagićeva, proizvodi se šaranska mlađ. I to je zapravo jedino mjesto u Bosni i Hercegovini na kojem se uopće vrši ovakva proizvodnja, već deset godina. Tako je vrlo vjerovatno da je i posljednji šaran kojeg ste vidjeli u našim rijekama, jezerima ili čak na trpezi, nastao upravo u jednom od pet ribnjaka koje drži Milenko Mirić.
On je jedan od onih nesvakidašnjih ljudi koji problem vide kao novu priliku. Naime, nekada se bavio uzgojem konzumne ribe, no kako mu je sve teže bilo doći do mlađi, odlučio je proizvoditi je sam, na svom imanju od pet hektara.
Da se kojim slučajem ribe oglašavaju na ovom mjestu se ne bi moglo opstati od buke, jer proizvode oko million jedinki mjesečnjaka. Na pitanje prodaje li ih u regionu, kaže da ne stiže proizvesti ni za BiH.
"Dobar dio njih ide odmah nakon mjesec dana kod ljudi koji tove konzumnu ribu ili uzgajaju mlađ. Jedan dio i mi tovimo za mlađ jer radimo s ribolovačkim udruženjima najviše", kaže nam Mirić.
Šaran odavde putuje za Lukavac odnosno jezero Modrac, zatim u Gradačac, Maglaj, Bijeljenu, riblje farme po Hercegovini, a i najveći proizvođač ribe u BiH Butreks iz Trebinja ovdje kupuju mjesečnjake pa ih uzgajaju.
Za kvaliteta ribnjak, Mirić kaže četiri su osnovna uslova na koja se mora obratiti pažnja pri samoj izgradnji. Prvi je lokacija, u smislu da nije sklona plavljenjima.
"Ona mora biti obezbijeđena od površinskih voda, da ima mjesto gdje će ispuštati voda iz ribnjaka, rijeka ili potok u blizini. Kvalitet zemljišta je također jako bitan jer ono daje prirodnu hranu za ribu. Potom morate imati kvalitetnu vodu za napajanje, ona mora biti bez hemikalija ili koristiti bunare", kaže ovaj iskusni uzgajivač riba.
Dakle, dva glavna uslova su prirodno stanište i voda, treći je zdrava mlađ i posljednji dobra hrana.
Šaran je biljojed, on se isključivo hrani koncentratom. Za sve su potrebne godine usavršavanja, dodaje, pa i za proizvodnju hrane za ribu i same mlađi: "Ljudi su nekada u zabludi pa bace kukuruza, pšenice i trave i misle da on živi od toga. Može on da preživi ali to nije kvalitet."
Šaran nije zahtjevan za uzgoj, ono u čemu proizvođači često griješe su male površine ribnjaka. U gustoj nastambi dolazi do problema, jer nema dovoljno kiseonika, pa im opada imunitet i dolazi do bolesti.
"U suštini nije posebno zahtjevan, može u barsku vodu, podnosi visoke temperature vode", priča Milenko, dodavši da su u njegovim ribnjacima uslovi idealni jer je sama struktura dobra, koriste vodu iz bušotine sa 170 metara dubine.
Kada je riječ o veličini, sve ispod 500 kvadrata može se koristiti samo za hobi, a tek preko te veličine se može nešto i raditi. Dubina, kaže, nije toliko bitna.
"Ljudi kopaju po četiri metra dubine, a za time nema potrebe. Za šaranski ribnjak je dovoljno 1,20 m dubine, ali je zbog strujanja bitno je on veći, jer se tako pročišćava voda, pravi kiseonik", pojašnjava.
Kako je na svjetskom tržištu skočila cijena hrane, poskupio je i koncentrat za ribu, za oko 30 posto. U ribnjacima Mirić cijene mlađi još nisu mijenjali i ne namjeravaju ukoliko ne dođe do novih skokova cijena, odnosno sve dok mogu održavati rentabilnost. Već krajem šestog mjeseca počet će s prodajom mjesečnjaka, jer je period mriještenja šarana od maja do juna i to je jednom godišnje.
Tagovi
Autorica