Pretraga tekstova
Svijet je postigao rekord - godišnja potrošnja ribe iznosi 20 kg po glavi stanovnika!
Godišnja rekordna potrošnja ribe u svijetu od 20 kilograma po glavi stanovnika rezultat je bolje situacije u akvakulturi i smanjenju otpada, stoji u izvještaju Agencije UN za hranu i poljoprivredu (FAO).
Po prvi put se jede više ribe koja je uzgojena, a ne one divlje. Ipak, stručnjaci upozoravaju da je nivo izlova ribe neodrživ, prenosi Blic.
"Biološki održiv udio ulova ribe pao je sa 90 odsto u 1974. godini na 68,6 odsto u 2013 godini. Dakle, 31,4 odsto ribe je izlovljeno na biološki neodrživ način", rekao je direktor odeljenja za ribarstvo FAO-a Manuel Baranž (Manuel Barange).
Šezdesetih godina prosječan čovjek jeo je godišnje 9,9 kilograma ribe, a devedesetih godina 14,4 kilograma.
U izvještaju se navodi i da oko 57 miliona ljudi živi isključivo od ribolova, a da je 80% njih u Aziji. 12% stanovnika u svijetu radi u ovoj industriji. Kada je riječ o trgovini ribom, ona je '60. godina iznosila osam milijardi dolara, a prije tri godine 148 milijardi dolara.
Foto: bled05/Pixabay
Izvori
Tagovi
Autorica
Više [+]
Urednik portala, diplomirani novinar i ljubitelj prirode. Omiljena izreka: Tko smije taj može, tko ne zna za strah, taj ide naprijed.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
#RuralFoto #proizvodnja Na selu, proizvodnja hrane nije samo svakodnevni posao već i način života, duboko isprepleten sa ritmovima prirode. Na plodnim njivama niču žitarice i povrće, a u voćnjacima dozrijevaju sočni plodovi. Jesen se bliži,... Više [+]
#RuralFoto #proizvodnja Na selu, proizvodnja hrane nije samo svakodnevni posao već i način života, duboko isprepleten sa ritmovima prirode. Na plodnim njivama niču žitarice i povrće, a u voćnjacima dozrijevaju sočni plodovi. Jesen se bliži, sunčevi zraci miluju poljoprivredna gazdinstva, darujući svakom plodu raskošnu ljepotu. Selo je nešto posebno, mjesto gdje snovi počinju i gdje se ostvaruju. Miris hrane je poseban, voće slatko i ne tretirano hemikalija. Sve što nastaje na selu ima pečat autentičnosti, hrana je svježija, zdravija i često proizvedena uz poštovanje prema zemlji i tradiciji. Upravo ta jednostavna, ali dragocjena veza čovjeka i prirode čini seosku proizvodnju hrane koja nosi priču. Priču o radu, čovjeku težaku i njegovom trudu i zemlji u kojoj je uloženo toliko ljubavi, ali i znoja i duše. Jer težak strepi nad oranicama, liježe i budi se sa nadom da će iz sjemena nastati novi život. Dok drugi spavaju, on razmišlja o novom danu i snazi koju će uložiti u nepregledne oranice koje život znače.
Leticija Hrenković
prije 3 dana
Krasan opis i jako lijepo kadrirano Krasan opis i jako lijepo kadrirano