Žetva 2023: Niska otkupna cijena je posljednji udarac - ko preživi, pričat će

Nakon dvije odlične sezone, ova će za pšenicu i ratare također biti za pamćenje, ali ne po dobru. Ove ju je godine snašlo sve što je moglo - vremenske neprilike, bolesti, jeftina ukrajinska i konačno - niska otkpuna cijena. 

Očekivanja su bila velika, pa čak i pred samu žetvu, ali su prinosi puno lošiji u odnosu na rekordne lanjske i preklanjske. 

Dobar klas, štura zrna 

"U jednom su trenutku zrna izgledala odlično i očekivali smo dobre rezultate, ali su na kraju ostala štura, sitna", komentira dipl. ingl. Ante Nevistić, vlasnik kompanije Inspecto u čiji je laboratorij u Osijeku pristiglo 220.000 tona pšenice na ispitivanje. 

"Očito je podbacila u fazi cvatnje zbog velikih padavina i niskih temperatura što je utjecalo na oplodnju. Klas je dobar, ali se zrna nisu popunila i dobila svoju težinu i kvalitetu", kaže Nevistić i dodaje da će konkretnije mišljenje dati genetičari nakon cjelokupne žetve. 

Otkriva da je hektolitarska masa, na koju je utjecao i Fusarium, ali i hrđa, manja od prošlogodišnje kada je iznosila 81,40, a ove 76,3 do 76,4. Udio primjesa je veći za oko 1 posto i iznosio je 5,6 posto, a prošle 4,40%. Što se tiče udjela proteina, on je 11,6 i za razliku od prošlogodišnjih 12,1 nije puno manji. No, Nevistić ponavlja da je problem u tome što je zrno sitno i šturo. 

"Ima protein, ali nema iskorištenosti brašna. Tako da će puno pšenice otići za stočnu hranu, odnosno trebat će nam više pšenice za izbrašnjavanje." 

Kada je riječ o zdravstvenoj ispravnosti, kaže da je DON (Deoksinivalenol kojeg proizvode različite Fusarium plijesni, jedan je od najčešćih mikotoksina koji se pretežno pojavljuje u zrnu, op.a.), u granicama, a ima ga od 200 do 700, odnosno ispod granice 1250 mikrograma po kilogramu. 

Prinosi na istoku Hrvatske su 5 do 6 tona po hektaru. Kaže Nevistić, bliže šest. U zapadnom dijelu bi žetva mogla biti i bolja, nešto iznad 6 tona, a i s većim hektolitirima i proteinima. 

Bit će dobro ako bude 600.000 tona

"Prošle godine je urod bio oko milion tona, a sada će biti dobro ako dođe do 600 hiljada tona. Čak i oni koji imaju dobre hektolitre, preko 80, proteine 13, i dalje nemaju kilograme. Dakle, kvaliteta je dobra, ali nema kila. Dugo nismo imali ovakvu godinu", zaključuje prokomentiravši kako je podbacio i ječam, a pitanje je šta će zbog toplotnih valova biti s kukuruzom i suncokretom. "Uljana repica ima dobar prinos, ali je manje sijana. Da je više bilo nje, ratari bi nekako iskompenzirali manjak pšenice."  

"Po procjenama je zasijano 162.000 tona puta prosjek od 6 tona po hektaru pa bi urod trebao biti 972.000 tona, ali nemamo mi te količine, ni blizu", zaključuje Nevistić. 

Šta je uzrok niske otkupne cijene?

Prošlogodišnji je prosjek, kaže Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, bio između 7 i 8 tona. A cijena rekordno visoka, nikad zabilježena, između 2,20 i 2,50 kuna (0,57 i 0,65 KM). I 2021. je prošla vrlo dobro. 

"Ove je godine sve podbacilo i nezadovoljstvo ratara je opravadno", komentira dodajući da im osim vremenskih neprilika, manjeg prinosa i kvalitete na ruku ne idu ni berzovna kretanja koja su nepovoljna cijelu godinu. 

Kaže, više je uzroka, a na prvom mjestu ističe dolazak jeftine ukrajinske pšenice na tržište Evrope. 

"Sva kretanja berzovnih roba koja su nekada bila ustaljena, dolaskom kriza su prekinuta. Nekada smo imali trend da je u žetvi cijena pšenice nešto jeftinija, a nakon toga raste. Ove je godine takav trend prekinut, nesigurnost na ovom polju proizvodnje i otkupa pšenice je veći nego ikada", naglašava i dodaje da razdoblje velike neizvjesnosti traje još od izbijanja pandemije.

"Moramo biti zadovoljni s prijašnje dvije žetve koje su nam išle na ruku. Sigurna sam da naši poljoprivrednici razumno posluju i da su iskoristili te dvije prethodne godine. Na ovako nemilosrdnom tržištu će opstati samo takvi", ističe. 

"Ovo je proizvodnja zbog utjecaja klimatskih promjena i već spomenutih geopolitičkih kretanja, pod visokim rizikom, kako za proizovđače, tako i za otkupljivače. Onda i u žetvi rizik snose i jedni i drugi", zaključuje. 

Premium klasa 200 €/t

Kada je riječ o cijenama, s njima su prvi izašli Čakovečki mlinovi za sve klase pšenice. Prema informacijama s njihovih stranica, cijena za tonu pšenice Premium klase je 200€, 1. klase 190€, 2. klase 180€, 3. klase 170€ i 4. klase 160€. U kompaniji Žito su kotacije dostupne cijelu godinu, a kako pojašnjava Barišić, korigirali su ih na nešto više razine samo za treću klasu, dok su ostale na upit. 

Jedan od otkupljivača, Ivan Došen, iz Prekobrda kod Bjelovara pšenicu otkupljuje za 165 eura po toni, bez obzira na klasu. "Minimalno mi je da hektolitarska masa bude 72 na više. Ispod toga nemamo kome ni prodati", otkriva i dodaje da gotovo sva pšenica ide po stočnu, a što će izvesti u Italiju ili Sloveniju. 

Kaže, nema tu nikakve zarade. "Ona čija ne prođe, čuvaju je doma jer misle da se bude nešto popravilo, da se bude tražilo, ali to ćemo još vidjeti. Puno je jeftine pšenice u Evropi i cijene padaju svugdje." 

Slično je i u Srbiji 

A kakvo je stanje u susjednoj Srbiji, otkrio nam je prof. dr Miroslav Malešević, stručnjak za ovu ratarsku kulturu. Kaže, situacija je iznenadila i struku i proizvođače. "Svi smo procjenjivali bolji urod, jer je pšenica tako izgledala, iako je pretpjela velike utjecaje vremenskih neprilika."

Prema njemu je glavni problem što je krajem juna bilo četiri do pet, kako kaže, tropskih dana s temperaturama do 36°C. "To je izazvalo toplotni udar kojeg nije mogla pregurati. Nestala je sva zelena površina, klas, lisni rukavci. U tom je periodu trebala dovršiti posao nalivanja zrna, no naglo je, neprirodno sazrela. Preskočena je cijela jedna faza, i zato je kvaliteta slabija", pojasnio je. 

No, tu je samo dio objašnjenja zašto je prinos niži. Naime, učestale padavine spriječile su primjenu zaštitnih sredstava zbog čega je mnogi nisu uspjeli zaštititi do kraja, prema savjetu struke. 

"I sada imamo manju hektolitarsku masu, ispod 70, čak do 64 kg. Istina ima i one do blizu 80 i to kod domaćih sorti koje su bolje prilagođene. No, gro je njih ispod standardne, propisane kvalitete, a to je 76 do 74 kg najniže. Kakva će biti tehnološka kvaliteta, nećemo znati dok mlinari i pekari ne budu isprobali brašno."

Kada je riječ o proteinima, oni su prilično zadovoljavajući, najmanje 11,5 do 12, negdje idu i do 14. "Ali to je zbog nenalivenosti zrna pa je veći utjecaj omotača na sadržaj proteina nego sama unutrašnjost zrna u kome ih ima mnogo manje, a oni su važniji. Vjerojatno će i sadržaj glutena biti slabiji", pretpostavlja. 

Malešević, naravno, prati i kretanje cijena i turbulencije na tržištu. Kaže, bez obzira što su prošlogodišnje od 350 eura po toni bile nerealne i za koje je znao da se neće moći održati, ove sezone ne može objasniti zašto su tako niske. Naime, ondje je cijena od 20 do 21,50 din/kg bez PDV-a (170 do 180 €/t, op.a.), ovisno o kvaliteti .

"Ovaj nagli pad je pretjeran. Sve što je ispod 200 eura po toni je gubitak za svakog farmera jer su inputi bili daleko skuplji nego ranijih godina", upozorava te dodaje da ne zna radi li se o utjecaju pretjeranih količina ruske ili ukrajinske, jesu li kupci bili nezainteresirani ili je država bila nespremna da intervenira i spriječi ovu vrstu konkurencije. 

Ističe da je Srbija u lošijoj situaciji jer nema nikakvu ili vrlo slabu podršku države koja je pak obećala da će kupiti oko 300 hiljada tona na tržištu, ali još ne izlazi s tenderom. 

"Ali, vidim da i hrvartski farmeri također protestvuju i traže zaštitu. Međutim, kod nas niko ne reagira na proteste poljoprivrednika i ne znam šta će se na kraju dogoditi. Važno je da se žetva završi, a onda treba o svemu raspravljati", rekao je. 

Nema dogovora o otkupnoj cijeni pšenice, zakuhali i oko uvoza

Pšenice će biti dovoljno za domaće potrebe budući da su u Srbiji zasijali i veće površine pa iako je kvaliteta problematična, bit će je više nego prethodnih godina. "Ostalo nam je i prošlogodišnje, kvalitetnije, na zalihama jer smo jedan period imali zabranu izvoza, a to nam sada stvara dodatne probleme."

U BiH prosjek 3 t/ha, ali bolja kvaliteta

Bosna i Hercegovina je daleko u samodostatnosti u pšenici, zadovoljava tek 20 posto svojih potreba, kaže dipl. agr. Snježana Kopačević, članica udruženja "Žito" iz Odžaka. Prinosi su i duplo manji od onih u Hrvatskoj i Srbiji, oko tri tone po hektaru. 

I hektolitarska masa je slabija. "Prošle je godine bila 87, a ove je 77 do 81. Nije kao prošla, ali je dobro, s obzirom da je znala biti i puno manja. Proteini su bili od 12,5 do 17,5, ovisno o sortimentu, jer smo u našem mlinu imali jednu dobru sortu. No općenito su bolji nego prošle godine", tvrdi požalivši se ipak na otkupnu cijenu. 

"Ljudi ne mogu pokriti troškove. Prosječna cijena je 35, 36 feninga za kilogram (180€/t, op.a.), a 27 za lošiju (140€/t)", kaže dodavši kako oni još nisu izašli s cijenom. 

Problem je i količina koje ove godine nema. "Po rodu je prošle godine bila 50 posto jača. Problem je bila kiša u fazi cvjetanja i oplodnje, kao i u cijeloj regiji. Ratari su u 90 posto slučajeva obavili sve što je bilo potrebno, i gnojidbu i zaštitu, ali joj vrijeme nije išlo na ruku", potvrđuje što i kolege u susjedstvu. 

Ali, kaže, neće otići za stočnu hranu. "Dobre su pšenice, dobra je kvaliteta. Mi smo uvijek za zaštitu seljaka", zaključila je Kopačević. 

Ostavite svoj komentar

Kako vi komentirate ovogodišnje otkupne cijene pšenice? Zašto su tako niske? Za koliko je vaša otkupljena? Koja bi bila realna cijena? 

Pišite nam u komentaru ispod teksta

Koliko ste tona dobili po hektaru? Hoćete li je sijati i nagodinu?