Zadržavanje vode na polju - koji su uzroci, utjecaji i rješenja?

Bez obzira na sušu koja nas pogađa proteklih godina, čini se kako padavina nikada nije previše, no svako tlo ima određenu granicu do koje može apsorbirati vodu. Kod ozimih kultura voda koja stoji na polju može dovesti do uništenja dijela usjeva, a bilo kakve aktivnosti poboljšanja tla mogu se poduzeti tek nakon žetve. 

Uzroci zadržavanja vode

Više je faktora za zadržavanje vode na poljima. Najjednostavnije objašnjenje je uobičajena situacija u rano proljeće, na mjestima gdje je bilo snijega, a tlo smrznuto. U takvim slučajevima upijanje vode nije moguće, no vrijeme i zagrijavanje tla će riješiti problem, piše farmer. 

Drugi uzrok, koji ne ovisi uvijek o vlasniku polja, je loša drenaža. Važno je da ona kao takva ne mora nužno biti u samom polju gdje je došlo do stagnacije. Moguće je da je tek potrebno očistiti obližnje kanale pa će voda oteći. No, ako su začepljeni drugi odvodni jarci u okolici, voda nema kamo. 

O poljoprivredniku pak ovisi u kakvom je stanju zemljište i je li se stvorio plužni đon, odnosno zbijeni sloj ispod oraničnog. Moguće je da je zbijen do te mjere da ne propušta vodu. Ovo se često događa nakon vađenja šećerne repe ili kod višestrukih prolazaka teške mehanizacije. 

Plužni đon može stvoriti velike probleme - kako ga izbjeći?

Nedostatak humusa također može biti razlog jer je upravo on odgovoran za apsorpciju vode. Znamo da su mnoga zemljišta siromašna humusom zbog uklanja žetvenih ostataka ili ograničene upotrebe prirodnih ili organskih gnojiva. Međutim, žetvene ostatke prije oranja treba potanjurati. Imajte na umu i da je pH također važan za strukturu tla.

Utjecaj na tlo i usjeve 

Učinke stagnacije treba podijeliti na one koji utječu na tlo te one koji utječu na biljke. 

Kada je riječ o tlu, voda koja dugo stoji stvara određeno opterećenje, što dovodi do zbijanja, propadanja njegove strukture ili stvaranja pokorice. S druge strane, u slučaju otjecanja vode, bilo zbog poboljšanja drenaže ili kao rezultat kopanja privremenog jarka za odvod vode, čestice tla istječu iz obradivog sloja, a s njima i hranjive tvari, što doprinosi osiromašenju.

Govorimo li o biljkama, moramo voditi računa kako o ozimim usjevima koji su danas u polju, tako i o jarim vrstama koje će se sijati. 

U slučaju ozimih koji su trenutno poplavljeni, oni su u ozbiljnoj opasnosti. Ako se voda pritom smrzne, led bi mogao uništiti biljke. Ako su pak preživjele, treba uzeti u obzir da ne samo da su oslabljene, nego su u tako vlažnom okruženju pod pritiskom gljivičnih oboljenja, o čemu treba voditi računa pri planiranju tretiranja fungicidima. S druge strane jarine, posijane na tako osiromašenom mjestu, gdje se nakupljaju i ostaci sredstava za zaštitu bilja, mogu se teže i slabije razvijati.  

Rješenja za problem stagnacije

Rješenja je koliko i uzroka. Kao prvo treba provjeriti stanje odvodnje, odnosno prohodnost jaraka i odvoda. Može se iskopati i privremeni jarak ili ispumpati voda. Nakon toga treba pratiti stanje usjeva te po potrebi primijeniti zaštitu fungicidima, kao i pravilnu prihranu. 

Na još nezasijanim poljima, kao i nakon žetve, može se obaviti čitav niz agrotehničkih radova. To uključuje podrivanje, koje omogućuje razbijanje plužnog đona, kalcizaciju, koja regulira reakciju tla, utječe na njegovu strukturu te korištenje prirodnih i organskih gnojiva.
 
Potonje uključuje primjenu stajskog gnojiva, komposta, zaoravanje međuusjeva i žetvenih ostataka. Oni će dopuniti količinu organske tvari u tlu, povećavati njegovu sposobnost skladištenja vode i poboljšati strukturu obradivog sloja. Tu se prvenstveno misli na već spomenuto podrivanje kako bi prirodna i organska gnojiva ne bi ukopavala ispod obradivog sloja, nego miješala s dubljim slojevima. Kada je riječ o međuusjevima, vrijedi odabrati vrste koje proizvode ne samo puno biomase, već i dubok korijenski sistem.