Vladimir Vukadinović: Na pšenici se ove godine neće zaraditi, bit će je malo

Po uvozu žitarica u Bosnu i Hercegovinu među top pet tržišta nalazi se Hrvatska, tačnije na trećem je mjestu, odmah iza Srbije i Mađarske. Lani smo iz ove zemlje uvezli žitarica u ukupnoj vrijednosti 38,3 miliona maraka, manje nego godinu ranije kada je uvezeno za 45,2 miliona KM. Zaključno sa febraurom 2022., kada je riječ o ukupnom uvozu, zapadni susjedi zauzimaju značajan udio od 15,58 posto. 

No, ove godine u Hrvatskoj postoji bojazan da se neće mnogo zaraditi. O tome je za Agroklub govorio Vladimir Vukadinović penzionisani redovni profesor Ishrane bilja u trajnom zvanju Poljoprivrednog fakultetu u Osijeku (današnji Fakultet agrobiotehničkih znanosti, op..a). 

Na početku našeg razgovora je zabrinuto komentirao sušu koja je ovoga proljeća pogodila posebno ozime žitarice i uljanu repicu.  

U kakvom su stanju usjevi? 

Nije ovo samo takva suša, to je fiziološka, takozvana hladna zbog niskih noćnih temperatura koje su često padale do ‑10°C pri čemu korijen ne može usvajati vodu iz tla, čak i onda kad je ima u suvišku. Pšenica je u lošem stanju, a ljudi su vidjeli priliku u rastu cijena zbog rata u Ukrajini, a u Rusiji nema izvoza. Misle zaradit ćemo, ali neće ništa zaraditi. Pšenice neće biti.

Prinosi će biti puno manji, pšenica između 1. aprila i do klasanja, tamo do 10. maja akumulira više od 50% ukupne suhe tvari i usvoji više od pola potrebnih hraniva. 

Kako onda primijeniti hraniva? 

Ima različitih komentara, ljudi svašta pišu, a ja ne volim prazninu i napišem ono što jest, objektivno. Kažu, trebalo bi u proljeće promijeniti kulture, one koje trebaju manje azota i drugih hraniva. Svaka biljka zahtijeva azot, ali je pitanje koliko. A ako radite napamet, onda je to katastrofa. 

Biljke usvajaju i nitratni i amonijski azot. Amonijski ako ga odmah ne ugrade, ako je hladno, on je otrov za biljke. Ako primijenite UAN za hladnog vremena, vi ćete ju zaustaviti u rastu i razvoju upravo kad bi trebala brzo napredovati. Ako je temperatura niža od 10°C, ne treba ni primjenjivati UAN jer ćete spržiti biljke. Za sve to vrijeme biljka raste, a vi ste azotom zaustavili njen razvoj pa će na kraju kasniti sedmicu, dvije. 

Školovanje nam je loše

Kažete, ne treba raditi napamet. Koji je osnovni problem naše poljoprivrede? 

Sistemski problem je to da je školovanje loše i neprimjereno suvremenoj poljoprivredi. Proizvodimo inženjere koji ne znaju inženjerski proizvoditi. Inženjer je čovjek koji puno računa, barata s podacima, ali njima nikome ne trebaju podaci, pa se uzimaju "zdravo za gotovo" opće smjernice, pravila i savjeti koji nisu utemeljeni na poznavanju lokalnih biljnih, agrotehničkih, klimatskih i zemljišnih uvjeta. 

Na primjer, ekološka poljoprivreda je legitiman način proizvodnje jer to traže kupci hrane, ali naglašavam da se ne temelji na znanosti jer u znanosti nema ideologije i sve se mora moći provjeriti, a ona često uključuje i mistiku. 

Važno je kako što primjenjivati. Kod pesticida imate točnu uputu, ako date premalo, neće biti efekta, ako date previše, spržit ćete biljku, ako je suho, neće djelovati. Morate poštivati to što je već istraženo i provjereno. Onaj ko ga stavlja u prodaju, mora sve provjeriti, imati ateste što treba stajati i na uputama, no ako vi to ne poštujete, onda je to loše. Druga strana priče su reklame o visokim prinosima i slično. Pesticidima se ne postižu visoki prinosi, oni ga očuvaju, prinos ćete povećati gnojidbom, agrotehnikom, obradom, poštivanjem rokova.

Kod gnojidbe primijenite azot, fosfor, kalij i druge neophodne elemente, ali uvijek prema analizi tla, potrebama biljaka i očekivanoj visini prinosa, prinos raste. No, još uvijek ima puno faktora koji mogu utjecati na učinkovitost gnojidbe, na primjer vremenski ekstremi, agrotehnika i agrotehnički rokovi, izbor kultivara itd., i tada možete očekivati veće prinose, bolju kakvoću uroda i konačno veći profit. Gnojidba čini oko 50 posto povećanja prinosa. Sve ostalo je agrotehnika, sorta. U hijerarhiji je iznad elemenata ishrane voda, a iznad nje svjetlost, Sunce. 

Kod herbicida također morate poštovati proceduru, ali oni su u hijerarhiji i ispod gnojidbe. 

No, problem znanja je nevjerojatan. Na svojoj stranici sam u tekstu Što se može učiniti da skupo gnojivo ne ugrozi biljnu proizvodnju? pisao o tome kako optimizirati gnojidbu i izbjeći njene štetne učinke. Pogledajte kako Amerikanci, a kako Evropa doživljava održivu poljoprivredu. Koncept je gotovo isti, ali izvedba posve različita. Amerikanac kaže da ako nije isplativo, nije ni održivo. I to je istina. 

Vratimo se na izbjegavanje primjene gnojidbe "napamet". Analiza tla je neizostavna?

Analiza tla je prvo pravilo, vrlo je važna, bez nje radite upravo napamet, ne znate šta, kakva je bilanca hraniva, gubite li ih, odnosno opada li plodnost tla ili je trend porasta. I nije istina kada neko kaže da onaj ko je brinuo o plodnosti tla, da će sada dobro proći. Znate, vrlo je problematično reći takvo što. Ali, tako su radili i veliki kombinati, primjeni više gnojiva nego li je potrebno, za svaki slučaj, i nije se obaziralo na ekološke probleme, zagađenje okoliša - tla, vode i zraka. Takav je bio princip.

No, u posljednjih 25 godina, empirijska istraživanje pokazala su kako pravila N-gnojidbe vezana uz prinos, koje je utemeljio George Stanford u 60-im godinama prošlog stoljeća općenito nisu korisna, niti pouzdana. Stanford je svoje tzv. "pravilo 1,2" postavio koristeći vrlo malo selektivnih podataka, gotovo u potpunosti bez formalne statistike s namjerom postavljanja općeg pravila koje vrijedi za sva polja, odnosno uvjete uzgoja. On je na temelju prinosa savjetovao da se doda još malo gnojiva, za svaki slučaj. Kasnije se ispostavilo da to uopće nije tačno. No taj princip još uvijek živi kod nas. 

Dajte nam primjer. 

Na primjer, očekujem 7,5 tona pšenice, a za tonu je potrebno 25 kg azota, kad to pomnožim sa sedam, to je 175 kg azota, ali dat ću 200 kilograma. No, u mojoj knjizi "Ishrana bilja" lijepo piše da je poljoprivredna efikasnost azota oko 50 posto. Dakle, 50 posto od onoga koliko vi primijenite, 50 posto će uzeti biljka, 50 posto će se izgubiti ili držati u mikroorganizmima i žetvenim ostacima, ali uglavnom izgubiti. Ili u podzemne tokove kao nitrat ili će se u kiselom tlu transformirati do nitratnih oksida koji prave problem s klimom, a u alkalnom tlu amonijski dušik lako se gubi isparavanjem, posebno iz suhog tla. 

Takav ratar to neće vidjeti niti pogledati analize i simulacije procjena koje sam napravio. 

Ako nema analize, samo ćete pogoršati stvari

Što još vidite kao problem u gnojidbi? 

Ne volim vidjeti da netko preporučuje neku recepturu ili šablonu kao za peći tortu. Pored toga, kada pogledate, 60 do 70 posto proizvodnje mineralnih gnojiva u Kutini je tri petnaestice, omjera 1:1:1. A ako nemate analizu, samo ćete pogoršati stvari. Ili, fosfor i kalij kojeg dodate sad u prihrani jer to niste napravili najesen kada je trebalo i unijeli dublje u zonu korijena, a oni se ne premještaju u tlu. A korijen, on je kemotaksičan, zadržat će se tamo gdje ima hraniva i vode. Preko zime, ozimim usjevima je u površinskom, oraničnom sloju tla dovoljno vode, a i hraniva su tu. No, kada ovako zasuši, korijen je plitko, ni vodu ne može uzeti, energiju je potrošio, nema sjemenke, endosperma, nema energije. 

Osim toga, smeta mi kada ljudi govore o hranivima. To možemo reći u žargonu, ali to nije hranivo. Biljke ne uzimaju gnojivo kao hranivo. Ja to znam iskarikirati i reći da je to kao Cedevita, kao neki suplement. Biljka proizvodi svoju hranu, ona je fotosintetski autotrof. Njoj treba Sunce, voda i ugljen dioksid iz zraka. To je hrana. Hrana mora imati i drugu dimenziju, energiju i građevne elemente. Dakle, hraniva bi bili građevni elementi, ali to nije kompletna hrana. To ljudi uopće ne razumiju. Fosfor i kalij će ući u organsku tvar, kalij čak i neće jer je element koji je vrlo neobičan. Bez fosfora nema nasljeđivanja niti energije, nema metabolizma. Azot također nema energiju, energiju mora dati Sunce. 

Prije šest, sedam godina sam napravio nekoliko programa za optimizaciju, jedan je napravljen u Excellu, to je zapravo aplikacija u čijoj sam izradi koristio simplex metodu programiranja. Unesete gnojiva koja imate na raspolaganju, odnosno koja možete kupiti, njihovu cijenu i tražite kolika je gnojidbena preporuka. Program vam izračuna koja je najbolja kombinacija, najjeftinija. Jer, biljci je svejedno iz kakvog će gnojiva dobiti elemente. Istina, ona mogu biti različitih hemijskih oblika, brzine otpuštanja, pristupačnosti, topljivosti, ali i to uzmete u obzir. Znao sam pitati velike nabavljače gnojiva zašto ne koriste tu aplikaciju jer bi im se isplatila, bilo bi uštede u vagonima, a onda i novcima. No, dobio bih odgovor: "Profesore, ali, ljudi ne znaju." Nikada niko je nije koristio. 

Ekološka poljoprivreda je miks ideologije i znanosti

Nego, niste naklonjeni ekološkoj poljoprivredi? 

Ja nemam ništa protiv nje, ali to je uvjerenje, možete vjerovati što hoćete. Ali je li to zaista tako? Pretpostavka je majka svih pogrešaka. Ekološka poljoprivreda je miks ideologije i nauke. Sada imamo smjer ekološka poljoprivreda na fakultetu, učite studente nečemu što je nenaučno, još ako kažete dinamička po Steineru, to je tek mistika. 

Ako je to nauka, onda mora biti ponovljivo, barem približno, tako da možete primijeniti i iskoristiti. Naravno, svako ima pravo na svoj stav. To je najčešće komercijalna stvar i koristi se za one koji žele misliti da jedu "zdravo". Uopće ne postoje naučni dokazi da je ta hrana drugačija od konvencionalno uzgojene. Taj je koncept započeo prije Drugog svjetskog rata. Ljudi su došli do toga da se u eko poljoprivredi ne smiju koristiti sintetički preparati, nego samo strogo propisani. Za tim nema nikakvih razloga jer ako biljci date organsko ili mineralno gnojivo, ona će ga opet usvojiti kao mineralno jer će ga bakterije razložiti do njoj potrebnih elemenata. 

Također, tako proizvedena hrana nema ni više nutritivnih vrijednosti. Kažu, bolje miriši, ima bolju aromu, ali to je subjektivna stvar koju određujete jezikom, a ne plinskim kromatografom ili infracrvenim zrakama.

A što je sa Zelenim planom Europske unije? Hoćete reći da i oni griješe? 

I EU je konačno odustala od takve strategije. Eko poljoprivreda ne može proizvesti dovoljno hrane da prehrani čovječanstvo. A do 2050. godine kada se očekuje 9 milijardi ljudi i 50 posto veće potrebe za hranom, to je nemoguće. S druge strane, kada pogledate statistike, trećina hrane propadne u prodaji. Imate paradoks gladi, veliku proizvodnju koja bi mogla prehraniti čovječanstvo, a toliko je ljudi koji gladuju. 

Također, problem sa stočarstvom je sve veći, posebno u Hrvatskoj. Nekada smo bili veliki izvoznici, posebno baby beef-a pa i svinjetine, teletine. Talijani su kupovali kao ludi, pa i Arapi jer nismo koristili hormone. Danas toga nemate. Danas je zbog klime problem i proizvodnja metana u stočarskim farmama, a koja je sve veća. 

Bioraznolikost je isto razvikana. Višegodišnja plodosmjena, rotacija usjeva jednako čini za bioraznolikost kao i pojasevi koji su neobrađeni jer se u njih osim životinja uvlače i različiti vektori, prenositelji bolesti, patogeni i drugo. To je priličan problem. 

Vi ste napravili i program za plodosmjenu. 

Da, to je zapravo kopija jednog američkog programa, u smislu ideje. Rotacijom je vrlo važno napraviti tako da imate pravu plodosmjenu. Da imate prvo kulturu koja će koristiti puno hraniva, zahtijevati puno vode koja možda neće uništiti korove, ali prva sljedeća će biti suprotna tome. Na taj način i tlo odmarate. Monokultura ili usmjerena proizvodnja, primjerice soja - kukuruz nije uopće dobra. Tada imate različite patogene i sl.

A što je sa sve češće spominjanom no till sjetvom? Kako na nju gledate? 

Ona se koristi u američkim prerijama, gdje su vrlo lagana tla. A onda i naši ljudi kupe sijačicu za no till sjetvu. Odem pogledati takav kukuruz, a on katastrofa, posijan na tipični pseudoglej, heterogen, nikakav. 

No, sama ideja nije loša. Kada vi otvarate brazdu, prevrćete zemlju, uvodite kisik, izlažete tlo atmosferi, dolazi do razgradnje organske tvari, humus pada. Što ga više obrađujete, pravite veći problem. Što je manje organske tvari, više je zbijanja, stvara se pokorica, uništavate, degradirate tlo, ali to se mora raditi pametno. Prvo treba imati rotaciju, pa onda pokrovne usjeve, siderate, to je savršena stvar. Amerikanci sad već rade i međuusjeve jer ako između tri reda kukuruza imate dva reda soje, onda imate azot, i manje trošite na njega, a prinos je bolji. Ali, ljudi to neće priznati, a treba i više raditi, imati strojeve. 

Pored toga, treba paziti kako sijati kukuruz, prema kojoj strani svijeta idu redovi. Smjer treba biti sjever jug, da obje strane biljaka u redu dobiju podjednako crvene svjetlosti, ujutro i uvečer i plave svjetlosti u podne. Na crvenoj se sintetiziraju ugljikohidrati, a na plavoj proteini. Tako ćete povećati prinos za barem pet posto, a i kvalitetu. Jer, proizvodnja se zasniva na svjetlosti. Ako sunce prodire i ako napravite prorede s kulturom koja veže dušik u tlu, onda vam ne trebaju samo Haber Bosch i Kutina. 

Vladimir Vukadinović: GMO je neizbježan

Vratimo se na problem gladi i prehrambene sigurnosti. Kako gledate na GMO?

GMO je neizbježan. U njemu je budućnost. Proizvodnja hrane mora biti veća. Hrana će biti sigurnija i kvalitetnija i bit će ju lakše proizvoditi. Kada ljudi govore o GMO, zaboravljaju da se u prirodi genetske mutacije neprestano događaju. Danas tvrtke poput Bayera rade clean uzgoj suncokreta i drugih vrsta biljka. To je tobože čista tehnologija, a što je to nego hemijski GMO? Mijenjaju biljke primjenom hemikalija. 

Zar nije bolje ugraditi gen za kojeg se znaju svojstva, prenijeti vertikalno ili horizontalno sa slične biljke, sa životinje ili nekoliko redova dalje ako taj gen to radi. U čemu je problem? On je i dalje prirodan, nije sintetski. No, i to je nepredvidivo. Vi ne znate kada prvi puta probate kikiriki ili primate penicilin jeste li alergični ili ne, a niste GMO. To je nešto što je prirodno, ali pospješeno ljudskom aktivnosti. Ne možete preskočiti GMO jer ovim načinom nećemo moći prehraniti sve ljude. 

To je budućnost, nije fascinacija, ne znam zašto ljudi tako gledaju. Vjerojatno je stvar komercijalizacije, kao i kod električnih automobila. Jeste li mogli zamisliti da će ih biti toliko unazad nekoliko godina? 

A digitalna poljoprivreda, je li ona budućnost? 

Još prije nekoliko godina se počelo pričati da će dronom snimati pšenicu pa na temelju toga prihranjivati. No, tu opet imamo problem kojega mnogi ljudi ne vide. To je visoka tehnologija. Kada se naprave snimke usjeva, utvrde NDVI indeksi, normalizirani indeks vegetacije, koliko bi trebalo dušika i obavimo N-prihranu, ali ne znamo koliko ima još dušika u tlu. Je li biljka usvojila sve iz tla ili ga još ima u njemu. Na biljci vidite prethodno stanje, ali samo kada napravite analizu tla vidite koliko ona može usvojiti. Kada napravite analizu biljke onda vidite koliko ona mora usvojiti, to su dvije različite stvari. 

Digitalna tehnologija je alat, a prvi profesor koji je predavao Informatiku na osječkom Poljoprivrednom fakultetu bio sam ja, a nisam bio informatičar. Kompjuter je alat za "lijevu ruku". Vi možete proučavajući takve modele dobiti uvid u nešto. Prije rata smo imali simulacija prinosa pšenice, uveli smo N_min metodu. Možete znati što će se dogoditi pod određenim uvjetima. No, za proračun gnojidbe je trebalo 33 ulazna parametra, a ne samo 5 analiza tla. 

Osim toga, i kod analiza postoji problem. Radi ih puno laboratorija. U svijetu ih tvornice gnojiva rade besplatno ako ćeš kupiti gnojivo kod njih. A kod nas se radi jer naši tehničari i laboranti primaju plaću od države i onda još rade analize, a u džep stavi autorski honorar njihov profesor jer njih već plaća država iz budžeta. To je izrabljivanje ljudi. 

Profesore, ima li sama poljoprivreda budućnost? 

Ima budućnost, ali kod nas - ne znam. Europa nas gleda kao siromašnu zemlju jeftine radne snage. Prodaju nam hranu, trebaju radnike, a vidite gdje ide digitalizacija, ka automatizaciji. Analize će se raditi iz dronova, senzora postavljenih na i u tlo, iz satelita, klima se sve više mijenja i za intenzivnu i profitabilnu proizvodnju treba vam sve više podataka i informacija.

Ima sigurno perspektivu, ali ne za radnike nego visoko obrazovane ljude.