Ušteda danas, šteta sutra: Paljenjem strništa spaljujemo i budući prinos

I pored brojnih upozorenja, paljenje strništa nakon žetve i dalje je prisutno na njivama – kao brz, ali štetan način uklanjanja žetvenih ostataka. Ova praksa, iako rasprostranjena tokom sezonskih radova, ima ozbiljne posljedice po zemljište, okolinu i samu poljoprivrednu proizvodnju.

Razlozi zbog kojih proizvođači i dalje pribjegavaju paljenju često su praktične prirode, ali gledano iz ugla agronoma - ova metoda ne donosi nikakvu korist. Naprotiv, dugoročno šteti svakom segmentu proizvodnje.

"Paljenje strništa ima niz negativnih posljedica koje dovode do dugotrajnog uništavanja zemljišta, naročito ako poljoprivredni proizvođači ovu praksu primjenjuju duži niz godina", podsjeća Iskra Arapović, viši stručnjak za žitarice i povrtlarstvo u PSSRS, navodeći kako se narušava struktura zemljišta, vodno – vazdušni i toplotni režim te kvaliteta zemljišta čime ono postaje manje pogodno ili skoro potpuno neupotrebljivo za proizvodnju hrane.

Uništava sve organizme

Primjena ove prakse, naročito duži niz godina, dovodi do smanjenja infiltracije vode u dublje slojeve zemljišta i do 40%. Sadržaj humusa se smanjuje i do 30%. "Inače, poražavajući je podatak da se i bez paljenja strništa sadržaj humusa u našim zemljištima smanjuje, a poznato je koliko je samo obrazovanje humusnog sloja dugotrajan proces", dodaje savjetodavac.

Za obrazovanje 1 cm humusnog sloja potreban je period od 100 i više godina.

Paljenjem se unišava mikro i makrofauna zemljišta u sloju do 5 cm dubine. Temperatura koja se stvara na površini zemljišta iznosi oko 300 do 400 °C, dok na 5 cm dubine ta temperatura iznosi 100°C što uništava sve organizme na toj dubini.

"Ako se ima u vidu da mikroorganizmi vrše proces mineralizacije organske materije i da učestvuju u prevođenju esencijalnih hranjivih elemenata poput N, P, K, S u lakopristupačne oblike za biljke, onda je razumljivo koliki značaj mikroorganizmi imaju za plodnost zemljišta. Upravo brojnost i aktivnost mikroorganizama karakterišu plodnost zemljišta", ističe Arapović, dodajući da bilo kakav oblik degradacije zemljišta dovodi do promjena u brojnosti, sastavu i aktivnosti mikroorganizama, a samim tim do promjene u plodnosti.

Preciznije rečeno, smanjuje se plodnost i produktivnost poljoprivrednog zemljišta, a samim tim i prinosi gajenih biljaka. Ako se primjenjuje duži niz godina, zbog smanjenog sadržaja hranjivih elemenata za biljke, usporen je rast i razvoj biljaka, otežan je razvoj korijenovog sistema uslijed zbijenosti, odnosno narušene strukture zemljišta.

"Može doći do truljenja korijena i gušenja biljaka, ako dolazi do zabarivanja, što je posljedica slabe infiltracije vode u dublje slojeve zemljišta. Dakle, paljenjem strništa se narušava plodonosni sloj zemljišta neophodan za ostvarivanje prinosa", pojašnjava Arapović.

Alternativa je zaoravanje

S obzirom na to da je riječ o žetvenim ostacima i da se radi o suhljoj vegetaciji, a činjenica je da se susrećemo s izuzetno visokim temperaturama u ovom periodu, upozorava da paljenje strništa od naizgled bezazlenog problema može prerasti u ozbiljan sigurnosni problem po živote ljudi, njihovu imovinu, šumske ekosisteme, divljač.

Planulo polje pšenice u Odžaku: Komšinica bacila opušak u travu

Poseban problem predstavlja i aerozagađenje jer je dim koji se stvara paljenjem žetvenih ostataka izvor ugljen – dioksida (CO₂), azotnih oksida, sumpor dioksida (SO₂), amonijaka, metana, isparljivih organskih jedinjenja, a to su sve staklenički gasovi.

Alternativa paljenju strništa jeste zaoravanje žetvenih ostataka ili prašenje strništa, što je redovna agrotehnička mjera koja podrazumijeva unošenje žetvenih ostataka u plići sloj zemljišta, a samim tim i organske materije. Ovo je naročito značajno za poljoprivredne proizvođače koji nemaju mogućnost primjene stajskog đubriva ili primjene zelenišnog đubrenja.

"Zaoravanjem se žetveni ostaci uključuju u proces kruženja organske materije stimulišući mikrobiološku aktivnost čime se poboljšava struktura i vodno - vazdušni režim zemljišta", kaže Arapović, pojašnjavajući da se ovom mjerom vraća dio organske materije u zemljište, čuva vlaga, zaoravaju korovi ili provocira nicanje drugih korova koji će s osnovnom obradom biti uneseni u zemljište. Naravno i zaoravanje žetvenih ostataka zavisi od trenutnih vremenskih prilika.

Ušteda na jednoj strani povlači troškove na drugoj

Razlozi zbog čega se pojedini poljoprivredni proizvođači odlučuju za primjenu prakse paljenja strništa su višestruki. Kod jednog broja poljoprivrednih proizvođača primjena ovakve prakse predstavlja olakšavajuću okolnost, najjeftiniji i najbrži način uklanjanja žetvenih ostataka i pripreme zemljišta za sjetvu narednog usjeva.

"Ovi poljoprivredni proizvođači obično raspolažu lošijom mehanizacijom što povlači dodatne troškove pripreme zemljišta, tako da im ova praksa dođe kao najbolje rješenje i pored toga što su svjesni njenih negativnih posljedica", navodi stručnjakinja, istakavši da također, jedan dio poljoprivrednih proizvođača ne raspolaže informacijama. Oni paljenje strništa vide kao način suzbijanja korova, bolesti i štetočina, a pepeo kao izvor vrijednih hranjivih materija za biljke.

S obzirom na to da paljenje strništa smanjuje sadržaj hranjivih materija u zemljištu to dodatno povlači primjenu većih količina mineralnih đubriva u toku vegetacije da bi biljke bile adekvatno ishranjene, tako da ušteda na jednoj strani povlači troškove na drugoj.

"Preporuka za poljoprivredne proizvođače je da trebaju imati u vidu da je zemljište neobnovljiv prirodni resurs. Kvalitet i prinos gajenih biljaka direktno zavise od kvaliteta i zdravlja zemljišta. Ono što sad primjenjujemo na neadekvatan način i da bismo prošli jeftinije, zasigurno će u dogledno vrijeme doći na naplatu", zaključuje Arapović.

Osim toga, neophodne su stalne edukacije poljoprivrednih proizvođača kako o negativnim efektima paljenja strništa i prekomjerne eksploatacije zemljišta, tako i edukacije o održivom upravljanju zemljištem i očuvanju zemljišnih resursa.