Nema opasnosti od osipanja zrna tritikalea, zbog čega žetvu izvodimo krajem voštane, odnosno u potfenofazi pune zrelosti zrna, jednofazno univerzalnim kombajnima. Iako se zrno iz klasova lako izvršuje, ipak kombajni treba da se kreću sporije nego pri žetvi pšenice.
Tritikale je hibrid, nastao ukrštanjem pšenice i raži (Triticum sp. x Secale cereale). Koristi se u ishrani ljudi, domaćih i gajenih životinja. Za spravljanje koncentrovane stočne hrane upotrebljava se zrno, a nadzemna biomasa kao voluminozna stočna hrana. Hranljiva vrijednost zrna je na nivou pšeničnog, uz konstataciju da ima više aminokiseline lizina.
U ishrani domaćih životinja ono može zamijeniti zrno ovsa, krmnog ječma i drugih žita. Prema dosadašnjim saznanjima korištenjem zrna tritikalea za spravljanje koncentrovane stočne hrane, najbolji rezultati postižu se u ishrani živine (ćurki i kokoši) i muznih grla. Kao krmna biljka prinosniji je od ostalih pravih (strnih) žita. Najkvalitetnija biomasa dobija se kosidbom biljaka u početku klasanja, dok se najveći prinosi postižu kasnijom kosidbom.
U cilju povećanja proteinske vrijednosti vegetativne biomase, tritikale treba sijati sa nekom od zrnenih mahunarki, na primjer sa stočnim graškom. Brži porast, duži rok kosidbe i osobina da kasnije ogrubi nego raž ili zob, daje prvenstvo ove vrste u gajenju sa stočnim graškom i grahoricom. Brašno tritikalea po kvalitetu zaostaje za pšeničnim, jer ima manje povoljan odnos bjelančevina lepka glijadina i glutenina, ali je kvalitetnije od raženog. Zadovoljavajući hljeb se može dobiti miješanjem pšeničnog i tritikaleovog brašna u odnosu 50:50.
Zrno tritikalea je odlična sirovina za proizvodnju bioetanola, dok sporedni proizvodi (slama i pljeva) predstavljaju važnu komponentu za izradu građevinskog termoizolacionog materijala. Slama se koristi u stočarskim objektima kao prostirka za domaće životinje, za pokrivanje građevinskih objekata ili u industrijskoj preradi za dobijanje celuloze i proizvodnju fine bezdrvne hartije, kao i drugih hemijskih materija.
Od proljetnih sorata najviše se koriste domaće sorte - zlatar, soko i vojvoda. Visina biljaka proljetnih formi je od 105 do 115 cm, apsolutna masa zrna, 40 - 45 g (masa 1.000 zrna), hektolitarska težina, 70 do 74 kg i rodnost šest do 11 t/ha zrna. Većina ispitanih genotipova jarih tritikalea se odlikuju krupnijim zrnom i višim sadržajem proteina u odnosu na fakultativni tritikale Kg-20 sijan u proljetnoj sjetvi. Ovo bi mogle biti važne prednosti jarih tritikalea kod njihovog masovnijeg uvođenja u proizvodnju.
Osnovna karakteristika domaćih sorti je pripadnost sekundarnom tipu heksaploida, koji se odlikuju izvanrednom prilagodljivošću na naše klimatske i zemljišne uslove. Odlikuju se visokim kvalitetom zrna sa više od 15 posto ukupnih proteina i mogućnošću korištenja brašna u pekarskoj industriji. U smiješi sa brašnom pšenice (10 - 50 posto) daju hljeb dobrog kvaliteta i povećane nutritivne vrijednosti.
Dobri predusjevi za tritikale su: okopavine, uljana repica i jednogodišnje leguminoze. Za proljetne sorte u praksi je kukuruz za zrno najčešći predusjev. Monokulturu tritikale dobro podnosi, ali njegovo gajenje ne bi trebalo da bude duže od dvije uzastopne godine na istoj parceli.
Kao predusjev tritikale je odličan, posebno za postrne povrtarske kulture i krmne biljke, jer sazrijeva krajem juna tako da se priprema zemljišta za sjetvu ili rasađivanje ovih usjeva može završiti do početka jula.
Duboko zimsko oranje izvodi se na 35 - 45 cm dubine. Predsjetvenu pripremu zemljišta za proljetne sorte treba obaviti krajem zime, odnosno u periodu čim zemljišni uslovi dozvole da se u njivu uđe poljoprivrednom mehanizacijom. U ravničarskim područjima to je krajem februara i početkom marta, a sa povećanjem nadmorske visine vrijeme predsjetvene pripreme zemljišta pomjera se na drugu polovinu marta.
Doze hraniva za prosječan prinos od 5 t/ha zrna na srednje plodnim zemljištima iznose:
Iznijete norme đubrenja treba da prati količina od 15 - 20 t/ha zgorjelog stajskog đubriva, bez obzira što tritikale povoljno reaguje na produženo dejstvo stajnjaka unijetog pod predusjev (obrada, dipl. ing. Stanko Nekić, 2015.).
U proizvodnji proljetnih sorti tritikalea, cjelokupnu količinu mineralnih NPK hraniva trebalo bi unijeti u zemljište prije sjetve tritikalea (Dr Đorđe N. Glamočlija, 2012.). Ukoliko se tritikale sije radi zelene krme, sijena ili silaže, za svaku tonu biomase đubrenjem se osigurava 2,5 - 3 kg N, 1,5 - 2 kg P2O5 i 2 - 3 kg K2O.
Za sjetvu koristiti deklarisano sjeme, praktično sjeme prve sjemenske reprodukcije.
Proljetne i fakultativno proljetne sorte siju se u prvoj sedmici poljskih radova, u nižim područjima početkom marta, a u brdsko-planinskim do početka aprila.
Uspjeh u proizvodnji zavisi od kvaliteta sjemena, koje treba da je zdravstveno ispravno, sortno čisto i visoke klijavosti. Najbolje je sjeme iz prethodne godine. Starije sjeme ne treba sijati jer vremenom gubi klijavost. Prije sjetve sjeme se dezinfikuje istim metodama i preparatima kao i ostalih žita.
Tritikale: Perspektivno žito skromnih zahtjeva, odlično i kao nadzemna stočna hrana
Sorte koje se manje bokore i sa krupnijim sjemenom siju se sa većom normom sjetve, čak i do 300 kg/ha sjemena ili sa variranjem 240 - 280 kg/ha sjemena. Približno iste količine potrebno je za sjetvu ozimih i proljetnih sorti tritikalea. Dakle, ova norma sjetve važi i za ozime i proljetne sorte.
Sjetvena norma iznosi 500 - 600 klijavih zrna po metru kvadratnom, odnosno 500 - 600 izniklih biljaka. Optimalna dubina sjetve za tritikale je dva do četiri centimetra, u zavisnosti od tipa i pripreme zemljišta. Na lakšim zemljištima može se povećati na pet centimetra, a na težim smanjiti na dva.
Najčešći međuredni razmak u sjetvi je 12 ili 12,5 cm, gusto u redovima. Sjetva se izvodi žitnim sijačicama. Ukoliko sijačice nemaju valjčiće, poslije sjetve suho zemljište bi trebalo povaljati lakim valjcima radi bržeg uspostavljanja kontakta sjemena i zemlje. Norma sjemena za sjetvu izračunava se kao kod pšenice. U kasnijoj sjetvi i lošoj predsjetvenoj pripremi zemljišta, sjetvenu normu povećati za 10 - 20 posto.
Ukoliko se tritikale gaje u konsocijaciji sa mahunarkama, najbolje krmne smiješe sa stanovišta prinosa i kvaliteta ostvaruju se sjetvom 25 do 30 kg/ha tritikalea i 100 kg/ha graška ili 125 kg/ha grahorice.
U cilju postizanja dodatnog bokorenja, usjev se poslije prihranjivanja može podrljati lakim drljačama. Veći efekat navodnjavanja bi se postigao u usjevu proljetne sjetve i to u početku vlatanja (porast u stablo). Zalivanje izvodimo kada su biljke utrošile 50 - 60 posto od ukupno raspoložive vode. Norma navodnjavanja je 450 - 650 m3/ha. Međutim, navodnjavanje u praksi se rjeđe izvodi.
Nema opasnosti od osipanja zrna tritikalea, zbog čega žetvu izvodimo krajem voštane, odnosno u potfenofazi pune zrelosti zrna, jednofazno univerzalnim kombajnima. Iako se zrno iz klasova lako izvršuje, ipak kombajni treba da se kreću sporije nego pri žetvi pšenice.
Žetvu, kao i kod drugih pravih (strnih) žita, treba izvesti organizovano sa transportom i prijemom zrna u skladišta. Ukoliko je zrno vlažnije od 14 do 15 posto dosušuje se prirodnim putem ili u sušarama. Osušeno zrno (ispod 14 posto vlage) čuva se u skladištima za zrnaste proizvode, uz stalnu kontrolu zdravstvenog stanja, vlažnosti i temperature (0 do 80oC). Slama se može sakupiti u rasutom stanju ili balirati. Može se spremiti u plastove ili kamare, odnosno pod nadstrešnice.
Najpovoljnija temperatura za posliježetveno dozrijevanje sjemena, koje traje 1,5 do dva mjeseca, iznosi 15 - 30oC, odnosno kao u pšenice.
Kosidbu krmne smiješe za zelenu biomasu (krmu), sijeno, silažu ili sjenažu započeti kada se kod tritikalea pojave klasovi, a jednogodišnje leguminoze su u fazi punog cvjetanja. Vrijeme kosidbe zelene biomase traje oko 15 dana, što je duže nego kad su ovas i raž međuusjevi jer tritikale sporije sazrijeva nego ova dva žita (Dr Đorđe N. Glamočlija, 2012.).
Prosječni prinosi zrna tritikalea su 4.500 - 6.000 kg/ha, zelene biomase oko 40 t/ha, sijena osam do devet tona po hektaru, a slame četiri do pet t/ha.
U proizvodnji sjemena tritikalea obavezno obezbijediti prostornu izolaciju (obrada, dipl. ing. Stanko Nekić, 2015.).
Tagovi
Autor
