Suvu trulež uljane repice spriječiti jedino deklarisanim sjemenom

Suva trulež uljane repice može biti kobna po usjeve ukoliko se proširi i ne suzbije na vrijeme. Najprije se javlja u vidu pjegavosti na donjem dijelu stabla, odnosno na vratu korjena, što dalje može izazvati uvenuće biljaka koje zatim ne donose prinos.

"Može prouzrokovati i rak stabljike, a pjege mogu biti desetak i više centimetara u dužinu. U okviru tih pjega tkivo puca i zato se i zove rak. Međutim, u takvim uslovima biljke daju rod, ali smanjen", objašnjava Petar Mitrović sa Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad (susjedna Srbija, op.ur).

Kako se prenosi i manifestuje?

Bolest se, ukazuje, prenosi prije svega sjemenom koje je zaraženo i tako se i proširila na parcelama u cijelom svijetu. Ukoliko je sjeme zaraženo, simptomi se pojavljuju već na kotiledonima ili na prizemnom dijelu stabla.

"Opasnije je kada je zahvaćen prizemni dio stabla. Takve biljke propadaju i dolazi do prorjeđivanja usjeva. U toku vegetacije, u jesenjem periodu, obično su te zaraze latentne ili skrivene, pojavljuju se na listovima da bi se kasnije, preko drške, proširile na stabla i prouzrokovale rak u proljeće", objašnjava Mitrović.

Ipak, klimatski uslovi na ovim područjima, ukazuje, ne dozvoljavaju razvoj bolesti u velikoj mjeri i to zahvaljujući suvom vremenu u julu i avgustu, često i u septembru.

"Nakon vršidbe, zaražena stabla uglavnom ostaju na njivi, neko ih odmah uzore, dok ima i poljoprivrednika koji to ne urade. Ali, da bi došlo do razvoja bolesti na tom strnjištu koje stoji do septembra, oktobra na njivi, potrebna je vlaga, odnosno kiša. U ljetnjim mjesecima imamo manje padavina, što je u ovom slučaju dobro."

Obavezno zaorati žetvene ostatke

Bolest koja se javi u jesenjem periodu, uglavnom protiče od zaraženog sjemena i to onog koje nije deklarisano, ponavlja Mitrović. Kako bi se to spriječilo, trebalo bi kupovati upravo ono koje je provjereno i ispravno, samim tim i zdravo. Tretman hemijom, dodaje, ne preporučuje u jesen, već u proljećnom periodu i to ukoliko se očekuje vlažno proljeće.

"Takođe, trebalo bi, nakon skidanja usjeva, zaorati žetvene ostatke, jer prilikom zaoravanja bolest ostaje u zemljištu i propada, jer tu ne može da se održi dugo u životu. Zaoravanje bi trebalo uraditi, bez obzira na to koja će kultura doći na tu površinu u jesen," kaže naš sagovornik.

Jedna od mjera je i plodored na tri do četiri godine, napominje Mitrović. Trebalo bi obratiti pažnju i na broj biljaka na parceli - da se po hektaru sije do tri kilograma sjemena, jer na taj način usjevi neće biti pretjerano gust, te u jesenjem periodu neće biti većih problema ukoliko klimatski uslovi donesu vlažnije vrijeme.