Može se, uslovno, uspješno gajiti i na siromašnijim, kao i na slabo zaslanjenim i kiselim zemljištima, a u tom slučaju su potrebne nešto veće količine mineralnih đubriva nego obično.
Suncokret (Helianthus annuus L.P.) stvara ogromnu količinu suhe materije, oko 10 tona po hektaru. Za stvaranje ove mase troše se velike količine vode i hraniva. Bez obzira na jak korijenov sistem, jedino mu ne odgovaraju skeletna zemljišta i zemljišta plitkog oraničnog i podoraničnog sloja.
Najpovoljniji uslovi su kada maksimalne dnevne temperature u fazi intenzivne sinteze ulja ne prelaze 30°C. Areal rasprostranjenja je od 10 do 50° sjeverne geografske širine.
Početak klijanja je na četiri do 6°C. U prvoj polovini vegetacije potrebe biljaka za toplotom su manje, tako da suncokret klija i niče na 5°C. Optimum za nicanje je temperatura od 20 do 22°C, a za rast i razvoj 20 do 25°C. Na temperaturama višim od 25°C smanjuje se sinteza ulja u sjemenu. U fazi cvjetanja, temperature iznad 40°C umanjuju klijavost polena, ali generalno, biljka je otporna na vrlo visoke temperature. U fazi cvjetanja je osjetljiv. Sije se kada se sjetveni sloj zagrije na osam do 10°C. To je obično od 1. do 10. aprila. Sjetvu obavezno treba završiti do kraja aprila.
Toplotne sume za vegetacioni period iznose 2.500°C do 3.000°C i pokazuju da suncokret za porast i razviće ima velike potrebe u toploti.
Mlade biljke izdržavaju mrazeve od -5 do -6°C. Temperatura od -8°C također ne uništava biljke već povrjeđuje centralni pupoljak, što prouzrokuju grananje stabla i pojavu većeg broja sitnih glavica. Sa porastom biljaka povećavaju se i potrebe u toploti tako da su optimalne temperature od nicanja do pojave glavica oko 20°C. U periodu cvjetanja optimalne temperature su 22°C do 25°C, a u vrijeme nalivanja sjemena oko 25°C.
Suncokret je veliki potrošač vode, transpiracionog koeficijenta (TK) = 470 - 570, odnosno od 470 do 570 litara vode potroši za obrazovanje jednog kilograma suhe materije.
Najveće potrebe za vlagom su u fenofazama intenzivnog porasta, cvjetanja i nalivanja plodova. U ovo doba, suše veoma smanjuju prinos bez obzira na snažan korijenov sistem.
U početnim fazama porasta, do obrazovanja glavica (butonizacija), utroši samo 25 posto od ukupnih potreba u vodi. Najveća potrošnja vode od strane biljaka je u fazama intenzivnog porasta stabla i cvjetanja i tada biljke potroše oko 65 posto od ukupnih potreba u vodi. U narednim fazama porasta potrošnja vode od strane biljaka značajno se smanjuje.
Zahvaljujući korijenovom sistemu velike usisne moći i posebnoj građi nadzemnih organa, sušu podnosi bolje nego većina ratarskih biljaka. Prosječne potrebe za vodom mogu da se podmire sa oko 300 mm padavina po kvadratu, pravilno raspoređenih tokom rasta i razvoja i sa oko 250 mm zimskih padavina po kvadratnom metru.
Biljka je kratkog dana, što omogućuje drugu sjetvu. Kada je riječ o svjetlosti, vrlo je izražena fitotaksija biljaka suncokreta, te se one svakodnevno okreću prema suncu od istoka ka zapadu. U jutarnjim satima glavice budu sve okrenute ka istoku i u toku dana prate "kretanje" sunca ka zapadu. Okretanje glavica prema suncu prestaje u fenofazi cvjetanja koja započinje u ranim jutarnjim satima, tako da sve iscvjetale glavice budu okrenute ka istoku. Optimalna osvijetljenost postiže se pravilno izbalansiranom gustinom usjeva i rasporedom biljaka u redovima sjetve.
Sije se na međuredni razmak 70 cm, a rastojanje u redu iznosi 20 do 30 cm u zavisnosti od dužine vegetacije i namjene hibrida, da bi se ostvarilo 40.000 do 60.000 biljaka po hektaru u berbi. Gustina sjetve za zelenu masu i silažu iznosi 60.000 do 70.000 biljaka/ha. Postrni suncokret za sjeme sije se u sklopu 60.000 do 70.000 biljaka/ha, a za zelenu masu u sklopu 70.000 do 85.000 biljaka/ha.
U odsustvu intenzivnije sunčeve svjetlosti biljke se izdužuju i razvijaju sitnije glavice i plodove sa manjim sadržajem ulja.
Suncokret traži plodna, duboka i vlažna zemljišta. Od svih okopavina najbolje podnosi zaslanjena zemljišta. Najbolja zemljišta su: černozem, ritska i livadska crnica, aluvijum i smonica, ali samo uz popravku zemljišta. Na ostalim tipovima zemljišta mogu da se ostvare zadovoljavajući rezultati uz pojačanu dopunsku ishranu organskim đubrivima i mineralnim hranivima.
Ne treba ga sijati na zabarenim zemljištima, jako pjeskovitim ili na zemljištima sa povećanim sadržajem kreča. Optimalna kiselost sredine ili pH = 6 - 7.
Može se, uslovno, uspješno gajiti i na siromašnijim, kao i na slabo zaslanjenim i kiselim zemljištima, a u tom slučaju su potrebne nešto veće količine mineralnih đubriva nego obično. Sa druge strane, dobro uspijeva na novoosvojenim zemljištima, šumskim krčevinama i razoranim prirodnim i sijanim travnjacima.
Poželjno je da površina za gajenje suncokreta nije zakorovljena višegodišnjim i drugim problematičnim širokolisnim korovima (palamidom, čičokom i drugim), jer se ovi korovi ne mogu suzbijati herbicidima.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor