Standardne žitarice odlaze u prošlost: Razmislite o leći i nautu

Naše područje je u konstantnom periodu suše, pošto su padavine koje su obilježile posljednju deceniju bile obilne u kratkom periodu, nanoseći usjevima drugu vrstu štete. Poznavanje kultura presudno je za borbu protiv suše.

Jedno od najvažnijih pitanja je na šta poljoprivrednici treba da obrate pažnju kad biraju koju će kulturu da gaje i ima li među ovim rjeđim kulturama vrsta koje se u sušnim uslovima odlično snalaze. Ovdje su obrađene dvije vrste mahunjača otporne na sušu kao alternativne kulture.

Leće (Lens esculenta Moench.)

Izbor sorte

U Kanadi, Australiji, SAD, Rusiji i Španiji nekoliko značajnih naučno-istraživačkih centara bavi se stvaranjem novih sorti leće ili sočiva. Od sorti sitnosjemenog najpoznatija je argentinska "precoz" vrlo tolerantna na sušu i podesna za gajenje u nepovoljnim uslovima semiaridne klime.

Ona je odličan izvor gena za tolerantnost na sušu i nepovoljne toplotne uslove. A u Kanadi se gaje sorte eston i majlstoun i iranska sorta sitnosjemenog sočiva eston. Sorte krupnosjemenog imaju veći značaj u svjetskoj proizvodnji i trgovini, a najpoznatije su glamis, grandora, lerd, plato (kanadske), aldiga, bruver nortfild, PBA džajant, PBA džambo (australijske), pardina (španska) i mason (SAD).

Mjesto u plodoredu

Sočivo ne postavlja velike zahtjeve prema predusjevu, ali zemljište ne smije biti zakorovljeno. Dobar je predusjev za većinu ratarskih biljaka. Naročito dobri predusjevi su okopavine, a također i strna žita. Ne podnosi monokulturu i ne vraća se na istu površinu prije pet do šest godina.

Obrada zemljišta

Nema velike zahtjeve prema obradi zemljišta, a osnovna obrada je na dubini 20-25 cm. Predsjetvenoj pripremi se mora pokloniti više pažnje da bi se uništili korovi i omogućio normalan razvoj u početku vegetacije, kada je rastenje usporeno. Izvodi se sjetvospremačima ili kultivatorima, radi boljeg sitnjenja zemljišta.

Đubrenje

Upotreba đubriva, kako organskih tako i mineralnih, uzevši u cjelini, daje slab efekat. Prema nekim autorima, na plodnim zemljištima na kojima su pod predusjev upotrebljene veće količine đubriva, sočivo nije potrebno đubriti. Na takvim zemljištima đubriva, a naročito azotna, mogu djelovati i negativno na prinos, jer se više razvija vegetativna masa, a manje se zameće plodova.

Na zemljištima manje plodnosti mineralna đubriva povoljno djeluju na prinos. Ova kultura naročito povoljno reaguje na fosforna i kalijumova đubriva, a azotna se primjenjuju samo na siromašnim zemljištima. Količina čistih hraniva iznosi: 20-30 kg/ha N i 40-60 kg/ha P2O5 i K2O. Fosfor i kalijum se daju sa dubokim oranjem, dok azotna đubriva u predsjetvenoj pripremi zemljišta.

Sjetva

Priprema i izbor sjemena za sjetvu su isti kao i u drugih zrnenih mahunjača, s tim što se za sjetvu koristi što krupnije sjeme i obavezna inokulacija sa kvržičnim bakterijama azotofiksatorima. Sjetvu treba obaviti što ranije, u prvom vremenu sjetve (kraj februara, početak marta). Sočivo se sije uskoredo, sa razmakom između redova 10-12 cm.

Količina sjemena zavisi od podvrste, a veća je kod krupnosjemenog nego kod sitnosjemenog sočiva. Kod krupnosjemenog sije se 200-300 klijavih zrna po m², a kod sitnosjemenog 250-300 klijavih zrna/m² ili 70-100 kg/ha sjemena (70 kg sitnosjemene i 100 kg krupnosjemene sorte). Sjetva se obavlja na dubini od tri do pet centimetra.

Njega

Mjere njege u toku vegetacije su slične kao i kod graška. Zbog usporenog porasta u početku vegetacije, usjev se najčešće zakorovi. Ranije je vršeno plijevljenje u više navrata. Međutim, ova mjera njege se teško izvodi, pa je i najčešći uzrok niskih prinosa. U budućnosti se ovo pitanje mora rješavati herbicidima, kao i kod drugih zrnenih mahunjača. Poslije nicanja usjeva za suzbijanje travnih korova koristi se fluazifop-P-butil. 

Berba

Sazrijevanje mahuna teče neravnomjerno, kao i cvjetanje. Smatra se da berbu treba početi kada je 40-45 posto donjih plodova zrelo. Berba se vrši kosačicama ili ručno, a usjev se ostavlja u otkosima ili gomilicama. Ako se sa žetvom zakasni ili se požnjevena masa dugo suši na suncu, sjeme dobija mrku boju i gubi u kvalitetu, a i osipa se. Zrna sa većim sadržajem vlage od 12-13 posto moraju se dosušiti prije skladištenja. Prinosi se kreću jedna do dvije tone po hektaru zrna.

Naut (Cicer arietinum L.)

Izbor sorte

U Americi najzastupljenije su sorte krupnosjemenog nauta, a to su "B-90", "dwelley", "sanford", "spanish white", "UC-5", "UC-27". Od sitnosjemenog najpoznatije su "aztec", "C 235", "ICC 4", "myles" i "sultano".

Plodored

Nema velike zahtjeve prema predusjevu. Dobri predusjevi su mu strna žita i okopavine. Dobar je predusjev za ozima žita i za pamuk u toplijim rejonima. Nekada se naut proizvodio u združenoj sjetvi sa kukuruzom i krompirom. Ne postavlja posebne zahtjeve prema plodosmjeni.

Obrada zemljišta

Dubina osnovne obrade je jednaka kao i za ostale zrnene mahunjače, a zavisi od tipa zemljišta. Na normalnim tipovima osnovna obrada se obavlja na dubinu od 25-30 cm. Naut se sije rano u proljeće, pa se predsjetvena priprema mora obaviti brzo i kvalitetno, na dubini osam do 10 cm.

Đubrenje

Sa 100 kg sjemena i odgovarajućom količinom slame naut iznosi oko 5,0 kg azota, 1,8 kg fosfora i 7,5 kg kalijuma. To je, kao zrnena mahunjača, azotofiksator, pa ne traži mnogo azota. Azot se daje pred sjetvu 20-30 kg/ha. Koristi dobro fosfor iz teže rastvorljivih oblika, jer ima korijen dobre usisne moći. Količina fosfora koja se daje iznosi oko 20-50 kg/ha.

Naut iznosi zrnom dosta kalijuma, ali daje relativno niske prinose, pa na dobro obezbijeđenom zemljištu sa kalijumom, ovaj element se ne mora unositi. Fosforna, eventualno i kalijumova đubriva (40 do 50 kg K2O/ha) unose se sa dubokim oranjem, dok azotna u predsjetvenoj pripremi zemljišta.

Sjetva

Sjetvu treba obaviti što ranije u proljeće, kao i sjetvu graška i sočiva (kraj februara, početak marta). Najveće smanjenje prinosa nastaje zbog kasne sjetve. Po bugarskim podacima, najveći prinos je ostvaren sjetvom između 12 - 22. februara, a zatim prinos stalno opada i početkom aprila smanjenje prinosa iznosi 35 posto. Po istim rezultatima, prinos opada za 10-15 posto sa zakašnjenjem u sjetvi od 15 dana. Naut se sije na dubini od pet do sedam centimetara, a na lakim zemljištima i do osam do 10 cm.

Količina sjemena zavisi od njegove krupnoće i može da varira od 60-200 kg/ha, uz obaveznu inokulaciju Rhizobium vrstama azotofiksatorima. Broj klijavih zrna po hektaru iznosi 500.000 do 550.000 i pri srednjoj krupnoći sjemena posije se 100-120 kg/ha. Sije se u redove na rastojanju 45 do 50 cm, a u redu tri do pet centimetara.

Njega useva

Ako se prije nicanja obrazuje pokorica, ona se razbija rotacionim kopačicama ili lakom branom. U toku vegetacije, pri širokorednoj sjetvi vrše se dva do tri međuredna kultiviranja i jedno do dva okopavanja u zavisnosti od zakorovljenosti parcele. Noviji rezultati (Bugarska) pokazuju da se naut može uspješno gajiti i bez okopavanja (uskoredo) uz primjenu herbicida.

Dobre rezultate su dali "prometrin" od dva do tri kg/ha, sa 1,5 kg/ha herbicida, poslije sjetve, a prije nicanja usjeva. Poslije nicanja usjeva za suzbijanje travnih korova koristi se fluazifop-P-butil.

Berba

Obavlja se u punoj zrelosti nauta (listovi počinju da opadaju) jer ne dolazi do pucanja mahuna. One ujednačeno sazrijevaju i u punom zrenju imaju slamastožutu boju. Stablo ima zeleno-žutu boju, a listovi opadaju. Berba se može obaviti ručno, kosačicama ili kombajnom. Ako se berba obavlja ručno ili kosačicama, tada se pokošeni usjev ostavlja nekoliko dana na parceli da se prosuši, a zatim se vrše vršalicama.

Naut se može veoma zahvalno kombajnirati, jer stablo ne poliježe. Kombajniranje se obavlja nekoliko dana poslije pune zrelosti, jer se tada zrno dobro izvršava, a mahune su manje žilave. Sjeme se čuva sa 12-13 posto vlage, a ako je poslije berbe vlažnost veća, tada se mora dosušiti. Prinosi sjemena se kreću oko dve do tri tone po hektaru.

_{Naslovna fotografija: Depositphotos/igorartmd/FB/Poljoprivredno gazdinstvo Mirilov}