• Patogen na ječmu
  • 16.02.2020. 09:00

Ramulariozna pjegavost ječma prisutna i u Bosni i Hercegovini?

Ramulariozna pjegavost je nova bolest na ječmu i prema dosadašnjim istraživanjima u budućnosti mogla bi predstavljati veći problem u proizvodnji ove žitarice kod nas.

Foto: PIS Vojvodina
  • 160
  • 49
  • 1

Ječam se uglavnom uzgaja za pripremu stočne hrane jer posjeduje visoku hranjivu vrijednost. Pogodan je za ishranu krava, u ovčarstvu i svinjogojstvu, a manje u peradarstvu. Za ishranu stoke koriste se šesteroredne sorte, a u pivarskoj industriji one dvoredne. U industriji se upotrebljava prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola jer daje kvalitetan slad. Slad ječma našao je primjenu u pekarskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji škroba, kvasca i dr.

Podložnost oboljenjima u uzgoju u BiH

Usjevi ozimog ječma mogu vrlo rano u proljeće pa čak i u jesen biti zaraženi nekim bolestima. Ovisno o kojem se patogenu radi, prve simptome obično primjećujemo po završetku fenofaze busanja. Prilikom pojave zaraze, potrebno je primjenjivati sredstva za zaštitu bilja, iako se prednost daje preventivnim hemijskim mjerama. Kako nepisani tako i pisani kodeks ponašanja u fitomedicini nalaže da trebamo preduzeti sve druge mjere zaštite bilja prije nego se odlučimo za upotrebu pesticida (hemijske mjere zaštite).

Primjetno je povećanje proizvodnje strnih žitarica kod velikih stočara i ratara dok je uzgoj ječma na manjim površinama do jednog, dva hektara, uglavnom za domaćinstvo i mala gazdinstva izgubio svoj ukupan obim na području Bosne i Hercegovine zbog nestanka upravo tzv. malih poljoprivrednih gazdistava i proizvođača.

U našim klimatskim uvjetima, najčešće se pojavljuju sljedeće bolesti na ječmu: siva pjegavost (Rhynchosporium secalis), mrežasta pjegavost (Pyrenophora/Helminthosporium teres), smeđa hrđa (Puccinia hordei) i sl.

U posljednje vrijeme najviše pažnje se pridaje bolesti pod nazivom ramulariozna pjegavost (Ramularia collo - cygni).

Historijat ramulariozne pjegavosti

Ramulariozna pjegavost prvi je put zabilježena i determinirana u Italiji 1898. godine. Od tada pa do osamdesetih godina prošlog vijeka za tu se bolest gotovo nije ni znalo. Danas s njom imaju problema proizvođači ječma, a posebno proizvođači pivarskog ječma. Uzročnik ovog patogena je gljiva Ramularia collo-cygni Sutton et Waller.

U susjednoj Republici Hrvatskoj bolest je dijagnosticirana 2005. godine, te u razgovoru sa agronomima koji rade na terenu BiH, ova bolest se mogla primjetiti već nekoliko godina nakon dijagnosticiranja iste u RH.

Bolest se proširila po cijelom svijetu (Novi Zeland, Meksiko, Argentina, Urugvaj, Kanada, SAD i Europa). Njeno širenje po Europi kretalo se od Norveške 1980., zatim Austrija 1986., Švicarska 1986., Mađarska 1987., Njemačka 1993., Češka 1998., Škotska 1998., Irska 1998., Danska 2002., Švedska 2002., Latvija 2002., Poljska 2003., Francuska 2004., Litva 2004., Belgija 2005. i Hrvatska 2005., a nedugo zatim i u Bosni i Hercegovini.

Način zaraze, širenja i ekonomske štete

Nakon sjetve ozimog ječma u jesen, vjetar i zračne struje prenose spore ove gljive na iznikle mlade biljke. Bolest se prenosi zaraženim sjemenom, biljnim ostacima te samoniklim ječmom. Dodatni izvori mogu još biti i drugi domaćini ove gljive. To su pšenica, tritikale, kukuruz, samonikle žitarice, korovske trave pirika (Agropyron repens), divlji ječam (Hordeum spp.) i druge. Proljetni ječam može biti zaražen uz navedene izvore zaraze i sporama, sa zaraženih ozimih sorti.

Topla jesen s jakim rosama i maglom idealni su uvjeti za uspješnu zarazu mladih listova, s ovim patogenom. Postojanje zaraze nakon nicanja usjeva pa do početka busanja, može se utvrditi samo putem PSR-a.

Prve vidljive znakove zaraze možemo uočiti kod ozime sorte u kasnu jesen ili rano proljeće, a proljetnog ječma kada je usjev u stadiju busanja. U to vrijeme, pjege su okrugle ili ovalne i nisu omeđene nervaturom lista kao tzv. ljetne pjege pa stoga mogu biti veće. Gljivica stvara toksin i zaraženi se list vrlo brzo suši. Na takvim osušenim listovima pjege su gotovo crne. Slične simptome mogu izazvati i neke druge bolesti, no druge vrste pjegavosti ne stvaraju žutu zonu oko pjega i ne dolazi do tako brzog sušenja lista.

Mrežasta i ramuliariozna pjegavost ječma - simptomi i suzbijanje

Gljivu uzročnika možemo vidjeti tek kada zaraženi dio biljke odumre. Spore gljive u prosjeku su 8cm duge i 4cm široke. Površina im je prekrivena uresom kojeg čine spljoštene i izdužene bodlje. Gljiva izlučivanjem fitotoksina uzrokuje veoma brzo odumiranje i sušenje napadnutih listova u vrlo kratkom vremenskom periodu ne duljem od 12 dana. Rezultat toga je prerana (prisilna) zrioba kada se mijenja odnos škroba i proteina kod faze nalijevanja, što umanjuje kvalitetu zrna, masu 1.000 zrna, a sam urod za preko 25%. Promjena odnosa škroba i proteina, posebno je nepovoljna kod proizvodnje pivarskih ječmova jer dolazi do smanjenja sladne komponente pa mogu nastati problemi pri varenju piva.

Širenju bolesti pogoduje toplo vrijeme s dugotrajnom rosom. Istraživanja su pokazala da noćna rosa djeluje stimulirajući na razvoj i širenje ove bolesti.

Mjere suzbijanja

Ramulariozna pjegavost je nova bolest na ječmu i prema dosadašnjim istraživanjima u budućnosti mogla bi predstavljati veći problem u proizvodnji ječma u našoj zemlji.

Primarni način suzbijanja ove bolesti trebale bi biti preventivne mjere koje podrazumijevaju upotrebu otpornih sorti, plodored, agrotehniku, a neke od značajnijih su:

  • uništavanje samoniklog ječma;
  • zaoravanje žetvenih ostataka;
  • duboko oranje;
  • suzbijanje korova koji su divlji domaćini ove bolesti;
  • odabir parcele sa pogodnim vodnim režimom;
  • izbjegavanje parcela koja su u niskim područjima;
  • izbjegavati parcele sa nepovoljnom teksturom i strukturom zemljišta;
  • pravovremena sjetva, pravilan sklop biljaka po jedinici površine;
  • odabir otpornih sorti.

Gajenje u plodoredu obavezno

Ječam obvezno treba uzgajati u plodoredu jer uzgoj u monokulturi donosi niske prinose i podložnost oboljijevanju. Za ječam su dobri predusjevi: mahunarke, uljana repica, suncokret, kukuruz, djetelinsko - travne smjese. 

Pored preventivnih mjera, najčešće smo prinuđeni da posegnemo za hemijskom zaštitom. Tretmani fungicidima protiv ove bolesti najčešće se preporučuju u fazi zastavice do početka klasanja.

Nakon višegodišnjih istraživanja, efikasnosti fungicida koji imaju dozvolu za primjenu na ječmu došlo se do zaključaka da su sredstva na osnovu aktivnih materija tebukonazol+protiokonazol, epikonazol+kreoksim-metil, epikonazol+fenpropimorf efikasni kod suzbijanja ramulariozne pjegavosti.

Preporuka - preparati na bazi bakra

U sjemenskoj proizvodnji preporučuje se u procesu dorade, sjeme zaštititi fungicidnim pripravkom na bazi aktivnih materija tebukonazol+protiokonazol, kako bi se suzbila zaraza na njemu, budući da kada je zaraženo, predstavlja eventualni uzrok pojave bolesti na mladim biljkama ječma.

U prirodnim uvjetima, zaraza se određivala na osnovu tipičnih znakova za navedenu bolest gornjih listova, vlati i osja te putem mikroskopske determinacije.

Od otpornih sorti na našim područjima, istakle su se sorte: Bc Srećko i Bc Favorit.

Komercijalni preparati koji se najčešće koriste su: Prosaro (Bayer), Ascra Xpro (Bayer), Timpani (Nufarm), Cherokee, Karika.


Tagovi

Uzgoj ječma Bolesti ječma Ramulariozna pjegavost Bolesti


Autor

Bekir Dolić

Bekir je diplomirani inžinjer opće poljoprivrede, radi na terenu BiH, zaljubljenik u voćarstvo i hortikulturu. Zanima se za autohtonu genetiku svih biljnih vrsta.