Protiv tumora kukuruza plodoredom i umjerenim đubrenjem azotom

S obzirom na aktuelne vremenske prilike, odnosno, sušni period i visoke temperature u posljednje vijeme prisutan je naglašen rizik od pojave različitih gljivičnih oboljenja, od kojih je najrasprostranjeniji tumor kukuruza ili poznatiji kao mjehurasta gar (lat. Ustilago maydis). 

U našim agrokekološkim uslovima redovno se javlja i vjerovatno nema ni jednog područja gdje gar nije prisutna. Jače zaraze su rijetke. Obično je infekcijom zahvaćeno jedan do dva odsto, a rjeđe do pet procenata biljaka. Ipak na površinama na kojima se gaji kukuruz, ukupni gubici mogu da budu veliki.

Zaraženi mogu biti svi nadzemni dijelovi, ali treba naglasiti da je oboljenje lokalnog karaktera, odnosno, ne širi se po drugom usjevu.

Kako dolazi do zaraze ?

Prema riječima Bojane Panić, iz PSSRS, iako napadnuti klipovi ružno izgledaju, spore gljive ne predstavljaju veliku opasnost ukoliko se takvo zrno koristi u ishrani stoke. Međutim, ako je kukuruz koji je obolio od gari, napadnut i od Fusarium spp., a pri tom je korišten za pripremu silaže i u hrandibi, može da se javi toksičnost životinja. 

"Simptomi mjehuraste gari javljaju se na stablu i metlici a najčešće na klipu u vidu mjehurastih izraslina, guka ili tumora sunđeraste strukture. Izrasline su u početku bijele boje, a kasnije potamne da bi na kraju postale crne. Iz njih se oslobađa crna prašna masa koja predstavlja teleutospore parazita", pojašnjava Panić. Napominje da se one prenose vjetrom, a teleutospore koje prezime postepeno klijaju iduće godine i predstavljaju izvor zaraze. Optimalna temperatura za klijanje spora je od 25-30°C.

Ako se klip inficira u početnim fazama razvića, može se desiti da bude kompletno zahvaćen i u tom slučaju uništava se zrno i smanjuje se urod. 

Nema potrebe raditi dezinfekciju sjemena 

Stručnjaci savjetuju ratarima da se protiv navedene bolesti bore sjetvom otpornih hibrida, da poštuju plodored u smislu da na istu parcelu ne bi trebali sijati kukuruz barem tri godine. Izbalansirano đubrenje azotnim hranjivima, izbjegavati upotrebu stajnjaka koji sadrži ostatke zaražene kukuruzovine, ali i odstranjivanje i uništavanje izraslina prije raspucavanja u toku vegetacije aktivnosti su koje je poželjno raditi, savjetuje Panić.

Ne prenosi se sjemenom pa dezinfekcija nema značaj, a prilikom obrade zemljišta što manje oštećivati biljke. Ukoliko se naiđe na neke koje su zaražene, potrebno ih je spaliti ih.

Mjehurasta snijet kukuruza - kod nas bolest, u Meksiku poslastica

Podsjetimo, ovo je jestiva gljiva, jako cijenjena u Meksiku gdje je poznata kao huitlacoche ili meksički tartuf. Danas se navodno pokušava i više uzgajati (namjernom zarazom polja kukuruza) i popularizirati u Sjevernoj Americi. Bere se dok je još nezrela i sočna jer kada sazre bude suha i puna crnih spora.