Nitko ne želi pokositi mladunčad divljači - što poduzeti da se to ne dogodi?

Vrijeme je u godini kada se vrši prvi otkos krmnog bilja, a okrenut se nećemo, doći će i drugi, a onda i žetva. Također, ovo je i vrijeme kada se na livadama i u visokoj travi skriva brojna mladunčad - od ježeva, zečeva, preko raznih vrsta ptica koje se gnijezde na tlu do lanadi i teladi. Primjerice, dok srna ili košuta odlaze na hranjenje, ostavljaju mladunče na neko vrijeme. Ono, jedva pokretno leži sklupčano na tlu i čeka majku. 

Na mladunčad, bilo koje vrste životinja, malo tko može ostati ravnodušan. A da bi spriječili situacije u kojima morate iz trave spašavati osakaćeno lane, zeca ili bilo koju drugu mladu životinju, poduzmite jednostavne mjere na vrijeme.

Ne znaju bježati

Najveću opasnost predstavljaju rotirajuće kosilice velikog radnog zahvata i velike radne brzine. Kada se ovi strojevi približe mladim životinjama, one ne pobjegnu nego uplašeno i bespomoćno ostanu ležati pribljubljene uz tlo. Ne zato jer su glupe nego jer im je to urođena strategija preživljavanja koja u slučaju beživotnog stroja koji ima svoju putanju - ne pali. Roto kosilica ga u većini slučajeva odmah samelje i usmrti na licu mjesta. 

Istina, suvremeno opremljene kosilice imaju ugrađene infracrvene detektore divljači koji reagiraju na njihovu toplinu i automatski zaustavljaju rad stroja. Koriste se i mikrovalni senzori koji odašilju mikrovalne zrake prema tlu te se one reflektiraju od objekta s visokim sadržajem vode (životinjski organizam sadrži 80-90 posto vode). No, rijetko tko na našim prostorima ima ovakvu mehanizaciju.  

Također, na zapadu postoji i praksa upotrebe dronova s infracrvenim kamerama koje otkrivaju skriva li se kakvo živo biće u polju te na taj način upozravaju poljoprivrednika da reagira. 

Plašilice od lanaca 

Svake godine lovačka društva šalju apel svima koji rade na poljima da na svoje poljoprivredne strojeve montiraju plašilice kako bi spriječili neželjene slike beživotnih, osakaćenih mladunaca. 

Naime, mehaničke plašilice se mogu napraviti od lanaca koji vise sa željezne konstrukcije koja je postavljena ispred rotacijske kosilice. "Sastoji se od dugačke šipke na kojoj su obješeni lanci. Lako se postavlja na kosilicu ili traktor, a tijekom kosidbe "pročešlja" svaki slijedeći otkos", piše u svom radu "Stradavanje divljači od poljoprivredne mehanizacije" Nemanja Irić s Veleučilišta u Karlovcu, u susjednoj Hrvatskoj. Lanci će uplašiti životinje koje će pobjeći, a ako to ne učine, sami ju moramo ukloniti s travnate površine i pripaziti da na njega ne prenesemo ljudski miris",

Dr.vet.med. Krunoslav Pintur s Odjela lovstva i zaštite prirode spomenutog veleučilišta savjetuje i druge načine tjeranja i upozoravanja životinja. Jedan od njih su plašila od plastičnih vreća koje treba postaviti na livadu najviše dva dana pred košnju jer ako stoje duže, divljač se na njih navikne pa gube funkciju. Tu su i akustična plašila poput čegrtaljki na vjetar, zvončića i sl. 

Na površinu koja će se kositi se mogu noć prije radova postaviti radiouređaji, trepereća svjetla ili umjetni mirisi (repelenti) koji će uznemiriti životinje. Pred samu košnju se može divljač istjerati školovanim psima koji ih neće rastrgati. Pintur također savjetuje na već spomenute lance vezati prazne konzerve kako bi se napravila što veća buka. 

Zovite lovce da pretraže polje

"Poljoprivrednici baš nisu svjesni problema mladunčadi na livadama i poljima gdje najčešće strada lanad, ali i ježevi, zečevi, ptice poput vivka, kosca. Pričaju kako su pokosili dvoje, troje lanadi, no nisam vidio da je netko nešto poduzeo po tom pitanju", priča Pintur koji je ujedno i lovac dodajući kako apeliraju na poljoprivrednike da ih pozovu te da će oni ujutro, prije košnje pretražiti polje.

"Važna je komunikacija s lovcima koji znaju kakva je situacija u staništima. Lovačka društva bi reagirala ovisno o tome koliki je problem, gdje im je važna bitka za svaku životinju jer, poljoprivrednik ne može sam pretražiti polje", kaže te dodaje da je i sam jednom imao iskustvo gdje je stao na lane kojega nije vidio u polju. 

Napominje kako je problem i to što ne postoje konkretni brojevi o tome koliko životinja nastrada. "U Njemačkoj postoji podatak da godišnje strada 80 do 100 tisuća lanadi. Na našim prostorima se taj broj sigurno broji u tisućama iako taj broj nigdje nije zabilježen", komentira dodavši kako je najgore kada se poklopi lijepo vrijeme s lanjenjem. "Ako se košnja radi s odmakom od dva tjedna, zbog vremenskih neprilika, tada se dogodi da lane odraste i prati srnu", pojašnjava. 

Podsjeća kako se prije češće kosilo strižnim kosama koje, kada dođu blizu lanetu, ono se digne i tada, nažalost, ostane bez svih ekstremiteta. Kod roto kosilica koje se danas najviše koriste, najčešće bude odmah usmrćeno. Ističe kako na prirodnim livadama ovaj problem nije toliko istalnut jer se na njima vrši uglavnom jednom košnja godišnje. Zato životinje više stradavaju na krmnim njivama koje im predstavljaju zamjensko stanište, no, ovakve površine kod nas nisu toliko zastupljene. 

Košnja iznutra prema van

Također, preporuka je da kada kosite, činite to tako da se krećete od sredine površine koju kosite prema vanjskim dijelovima. Naime, košnjom usmjerenom prema središtu livade divljač se tjera u stupicu u kojoj će vrlo vjerojatno stradati. 

Profesor Pintur ima savjet i za one koji imaju livade na posebno dugačkoj površini, posebno uz cestu. Kaže da tada treba kositi s jedne strane prema drugoj tako da divljač ima mogućnost sklanjanja na susjednu parcelu, ali ne i na prometnicu. "Kada je riječ o velikim površinama, trebalo bi ih podijeliti na više manjih na kojima se također primjenjuje košnja od središta prema van", poručuje. 

U slučaju da ste prilikom košnje pronašli zdravo, neozlijeđeno lane, tele ili zečića, ne dirajte ih golim rukama. Ako na njih prenesete ljudski miris, vrlo je lako da ga majka neće prepoznati i(li) odbaciti što za njega znači sigurnu smrt. Najbolje je koristiti veliki busen trave koji će služiti kao omotač između vaših ruku i životinja. Izbjegavajte svaki mogući kontakt s vašom kožom. U slučaju da je životinja ranjena, obratite se najbližem lovačkom društvu. 

Iako svaki od ovih postupaka zahtijeva određeno vrijeme i napor, bolje je potruditi se nego da vaša polja postanu polja smrti mladunčadi divljih životinja.