• No-till sjetva
  • 04.10.2021. 12:00

Na no-till sjetvu prelazite postupno i strpljivo - uloženo će se vratiti

Što je potrebno učiniti prije samoga prelaska na no-till, sjetvu bez prethodne obrade tla, koja dodatna oprema se koristi, koje su kulture pogodne za ovaj koncept uzgoja - pitanja su na koja nam je odgovore dao prof.dr.sc. Bojan Stipešević s FAZOS-a.

Foto: Renata Prusina
  • 855
  • 120
  • 0

Nema gazde bez duboke brazde, kaže stara narodna. No, vremena se mijenjaju pa se tako i obradi tla pristupa drugačije. Jesenska sjetva samo što nije krenula pa nije "zgorega" razmisliti i o reduciranoj obrad. Ovaj se koncept odnosi na tzv. konzervacijsku, minimalnu i racionalnu obradu tla te onu bez oranja (no-tillage) i to direktnom ili izostavljenom sjetvom. 

Ovaj pristup više nije nov u ratarstvu. Dapače, on je neminovan jer gornji sloj iz godine u godinu nestaje. Procjenjuje se da bi intenzivne oborine do 2050. mogle isprati 13 do 23 posto poljoprivrednog tla Europske unije. 

Kako pristupiti sjetvi ozimih žitarica bez prethodne obrade, kakve sijačice koristiti, jesu li neke sorte pogodnije za ovakvu vrstu sjetve, neka su od pitanja na koja nam je odgovore dao prof.dr.sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. 

Pitamo ga, koliko su svjesni naši ratari ovog globalnog problema. Kaže on, postaju sve svjesniji, ali im nedostaje iskustava. Našalio se, a u svakoj šali ima i istine, da su slabo dolazili na dane polja kada su im na FAZOS-u takvo što htjeli pokazati. 

Plug pa plug i ode tlo "u vjetar"

"Tjeraju ono tradicionalno, plug pa plug. Bez obzira što je to odlično oruđe za inkorporaciju stajnjaka, pliću obradu za uništavanje korova i sl, no, isušuje tlo, njegov oranični sloj i zbija dublje slojeve, odnosno taban pluga", upozorava Stipešević. Komentira kako se čak i u vrijeme "predtraktorizacije" znalo dogoditi, kao u "prljavim tridesetima" (Dirty thirties, op.a.) da je nakon što je zemljište, točnije američka prerija bila poorana, vjetar otpuhao gornji sloj zbog suše koja je trajala nekoliko godina zaredom. 

"Organska tvar se potrošila, struktura tla je bila uništena čestim oranjem i nedostatkom organske tvari, i, ode tlo vjetar", podsjeća ovaj stručnjak na zbivanja od prije gotovo sto godina i komentira: "Poznato, zar ne?". 

Plug isušuje tlo

Jedan od razloga je i što nema puno prodavača opreme kako bi se ovaj model mogao prilagoditi lokalnim uvjetima. 

Na no-till treba prelaziti postupno

Ovaj stručnjak preporuča postupan prijelaz na no-till. "Najbolje malo po malo, jer naša istraživanja pokazuju da tlu treba tri do pet godina da se "prebaci" na ovaj sustav, odnosno da se izgubi zbijenost zbog prethodnog korištenja pluga i tanjurače zbog čega bi u tim prvim godinama prinos mogao biti niži."

Kaže, sve ovisi i o plodoredu. "Nama je kukuruz 2003. strahovito podbacio druge godine prelaska na ovaj koncept jer još nije bio uspostavljen sustav pora, odnosno gujavice, korijenje usjeva i korova kao i prirodni procesi koji idu uz to. I ono malo vode što je palo te zime nije ušlo dovoljno duboko u tlo. Nije bio ni "izgrađen dobar krov", tj. žetvenih ostataka nije bilo u zadovoljavajućoj mjeri." Prisjeća se da je to ljeto kukuruzu problem predstavljala voda zbog čega je i onaj posijan u obrađeno tlo dao samo 5 tona po hektaru, a no-till ispod dvije, tri tone. 

"Idućih godina su se razlike "topile". Kukuruz je imao čak i više vode ispod no-till sustava, otpor tla tabana pluga je gotovo nestao, skroz druga priča", kaže te naglašava da su u pokusima uvijek provodili istovjetnu zaštitu te da nisu imali veće potrebe za herbicidima. Kaže, moderniji "srede" sve, ukoliko se primjenjuju u pravoj fazi korova. 

Što učiniti prije prelaska?

"Prije prijelaza bilo bi dobro meliorirati tlo zbog fosfora i kalija. Prvenstveno treba napraviti analizu tla i vidjeti mogu li se njihove vrijednosti podići gnojidbom "na zalihu" ili podizanjem plodnosti za ova dva elementa na razinu bogato opskrbljenih tala te po potrebi provesti kalcizaciju", preporuča te nastavlja: 

"Ako je njiva s mikrodepresijama, to treba popraviti, odnosno srediti odvodnju ako je tlo na nekom takvom položaju, poplavnom prostoru i slično." Prije početka no-tilla-a, za razbijanje tabana pluga preporuča obradu podrivačem, minimalno 35 cm, što ovisi o postojećem, a zatim pratiti stanje tla te svake 3 do 4 godine, po potrebi, ići rahljenjem do maksimalnih 25 do 30 centimetara dubine.

Obrada podrivačem (Foto: Agritech Šarić)

Kaže, bez obzira jesu li tla teža ili lakša, prednost ovoga modela je što može "vrebati" idealan moment stanja vlage u tlu i kada najbolje pristupiti obradi od 5 cm koliko u zemlju idu diskovi ulagači ili kako ih se još naziva, "no-tillke".

Ima li dodatne opreme?

Osim ovih diskova ulagača, potrebna je i dodatna oprema. "Uglavnom su to pred organi poput crtala, razgrtača, čak i rahljača, odnosno krimlera, koji idu ispred ulagačkih diskova, tako da nema greške", kaže uz posebnu napomenu: "Nije da se nisu događale. Ima onih koji su kupovali no-till za laka tla bez dodatne opreme. Ulagači su im se "ishabali" do kraja sjetve pa je ispalo da sijačica ne valja, a ne odabir slabijeg materijala, jer je onaj za teška tla ipak malo skuplji", komentira ovaj stručnjak. 

Nadodaje da kod većine alata treba pročitati upute za uporabu jer svaki model ima "nešto svoje" za podesiti. Naglašava da je jako bitno paziti da su radna tijela neovisna, tako da mogu pratiti teren te paziti na podešavanje dubine sjetve u skladu s usjevom i uvjetima tla, odnoso je li ono mokro, suho ili će pak kiša pasti za koji dan. Važno je i podesiti zatvarače brazdice kako treba, da sjeme ne ostane "na zraku", tj. da ga se svakako prekrije tlom u sjetvenoj brazdici. 

"Često u dodatnu opremu spada i deponator za startnu gnojidbu, što ljudi često ne žele uzeti jer im je, kao, skupo. Kod gnojidbe nema inkorporacije, nego se, kako sam rekao, fosfor i kalij primjenjuju na zalihu/meliorativno." Kaže da, iako su slabije pokretni, i oni stignu do korijena kad tad ili korijen dođe "po njih" bliže površini. 

"Kod dušika je potrebno birati one forme, gnojiva koje neće "ispariti" s površine, dakle ne Urea, nego će ih voda kad tad unijeti u tlo, pa je poželjno ići koji tjedan ranije u prihranu budući da treba vremena da se dušik otopi i da nitrat dođe do korijena", preporuča te dodaje da se može ići u kasnije, folijarne gnojidbe, kada se za to stvore uvjeti, tj. lisna masa koja može primiti folijarni dušik. "To bi bilo taman prije zatvaranja redova, da folijar pada na list, a ne tlo. Također, treba paziti na uvjete kad se gnoji na ovaj način da se ne "spali" list", ističe spomenuvši da je to najbolje raditi rano ujutro, završiti barem sat prije izlaska sunca, ili predvečer, kad sunce više ne isparava vodu jer inače raste koncentracija otopljene soli pa dođe do ožegotina lisne mase. 

Koje su kulture pogodne za no-till?

Svaka je ratarska kultura iz porodice trava (Poaeceae), a to su pšenica, raž, ječam, zob, tritikale, kukuruz, proso, sirak, pogodna za no-till jer se može bolje pogoditi rok sjetve, a ne treba se puno bojati zakorjenjivanja. 

Ovom modelu sjetve treba dati vremena (Foto: Depositphotos/Smileus)

"I ovako i onako žitarice imaju plitki "fibrozni" korijen pri površini, pa im dublja obrada i ne znači baš nešto. Jedino gdje za sada ovaj sustav nije dobar jest šećerna repa, eventualno druge kulture od kojih se zahtijeva što veći korijen, dakle cikorija, možda mrkva, peršin, cikla i slično.

Stipešević posebno naglašava da ovdje nije riječ o ekološkoj poljoprivredi gdje se izrijekom zahtijeva prijelazni period do dvije, tri godine, no, tlo treba neko vrijeme za novi sustav proizvodnje. 

I priča za kraj

"Dakle, s ovim modelom treba krenuti malo po malo, četvrtinu do trećinu površine po sezoni. Pri tome treba učiti, pratiti što se događa, pustiti tlu da se prilagodi."

Priča nam za kraj, ima jedan gazda koji je krenuo s ovim konceptom, tek toliko da proba. Kupio je no-till sijačicu i nakon što su drugi vidjeli koliko je uspješan, krenuo je uokolo sijati. Jedva da stigne posijati sebi. "Kaže, otplatio je uloženo već treću godinu, od tada mu je sve čista zarada. Također, no-tillka je idealna i za uspostavu zelene gnojidbe, pokrovnih usjeva i sl.  jer može već iza kombajna posijati pokrovni usjev, nakon žetve ozimina. Maltene da bi ju čovjek mogao zakačiti za kombajn", zaključuje Stipešević uz savjet da se zbog velikog učinka i izostanka drugih prohoda, može probati krenuti u osnivanje udruge, strojnog prstena i sl., gdje bi više OPG-ovaca s istog prostora uložilo u malo skuplju sijačicu. 


Tagovi

No till No till sjetva Bojan Stipešević Reducirana obrada tla Jesenska sjetva Bez oranja Degradacija tla


Autorica

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.


Partner