Lupina kao alternativna kultura - daje veće prinose od soje?

Lupina se proizvodi od davnina za ljudsku ishranu i zelenišno đubrenje. Za ishranu stoke počela se koristiti na početku 20. vijeka. Interes za njenu proizvodnju i danas postoji, a proizilazi iz njene velike hranljive vrijednosti.

Najtolerantnija prema suši je bijela, pa relativno veći prinos sjemena i ulja ove vrste nije slučajan. Najmanje prilagodljivija sušnim uslovima je plava. Ova kultura se može gajiti na različitim tipovima zemljišta, od pjeskovitih, do teških ilovastih zemljišta. Osim toga, nisu osjetljive na zemljišta kisele i alkalne reakcije. Gajene vrste jednogodišnjih su:

• Bijela (Lupinus albus L.);
• Žuta  (Lupinus luteus L.);
• Plava, uskolisna (Lupinus angustifolius L.).

Najveći privredni značaj imaju ove jednogodišnje vrste. Bijela za sjeme, plava i žuta za silažu, za zelenišno đubrenje plava, dok je žuta namijenjena za zelenu krmu. Danas se gaje na veoma širokom geografskom prostoru, između 20 i 60 stepeni geografske širine, od Evrope, preko Afrike i Amerike do Australije.

Velika krmna vrijednost

Sjeme lupine sadrži 37 do 52 posto proteina (maksimalno 60 posto), 25 do 39 posto ugljenih hidrata i osam do 20 posto ulja. Takođe, u 1 kg sjemena lupine nalazi se 425 g proteina, 8,9 g lizina, 4,2 g metionina, 4,6 g cisteina i 3,8 g triptofana, biološki punovrijednih aminokiselina.

Nemamo više stajnjaka? Uz zelenišno đubrivo od graška i lucerke dobri rezultati i na teškoj zemlji

Zelena krma i sijeno od lupine imaju visok udio proteina (15 do 25 posto). Međutim, ova biljka ima veliki nedostatak koji se odnosi na udio jednog otrovnog i gorkog alkaloida - lupinina, u količini 0,008 - 3,8 posto. Određivanje udjela lupinina u sjemenu, zelenoj krmi i u sijenu obavlja se pomoću kalijum jodida (KJ). U Peruu se lupina suši i melje u brašno koje se upotrebljava za suzbijanje štetočina na krompiru.

Sa uvođenjem novih tehnologija iskorištavanja, uz prethodno kuhanje ili prženjem sjemena (mikroniziranje) alkaloid lupinin se odstranjuje i sjeme lupine može se uspješno koristiti kako u ljudskoj, a naročito u stočnoj ishrani kao sirovina u fabrikama stočne hrane. Uzimajući sve to u obzir, lupina ima veliku krmnu vrijednost. Svarljivost, kako sjemena, tako i zelene krme je vrlo visoka.

Značaj lupine 

Ističe se velikom sposobnošću fiksacije azota iz vazduha, 180 do 200 kg/ha. Ta količina odgovara 36 do 40 t/ha stajnjaka, jer osim fiksiranog azota (N) zaorana lupina ostavlja za sobom velike količine organske materije u zemljištu. Osim toga, korijenov sistem lupine prodire duboko u zemljište i iskorištava teško rastvorljive fosfate i na taj način obogaćuje oranični sloj zemljišta. Navedene osobine ispoljava i na siromašnim, pjeskovitim i kiselim zemljištima.

Neke sorte bijele lupine (Lupinus albus) imaju krupna sjemena sa malim sadržajem otrovnih alkaloida i mogu se upotrijebiti u ishrani ljudi, slično kao i grah. Manje su osjetljive na kiselost zemljišta, tako da se kod bijele lupine aktivnost azotofiksatora ne smanjuje na zemljištima sa pH iznad 5.

Mogućnosti zamjene soje lupinom

Širenje soje u proizvodnji kod nas ne ide toliko brzo. Glavni razlog je što soja daje relativno niske prinose sjemena i što zahtijeva navodnjavanje. Posljednjih godina obavljaju se uporedna sortna istraživanja u smislu odabiranja jednogodišnje lupine, koja bi se po svojoj produktivnosti i hranljivoj vrijednosti približila soji, a da je uz to prilagođena našim uslovima uspijevanja. Lupina "Blanco" (Brazil) u svim godinama istraživanja dala je najveće prinose sjemena, više od soje.

Hljeb obogaćen lupinom - novost u pekarskoj industriji

Najpoznatije sorte su:

• Buttercup, Egyptian, Eldo, Hope, Multolupa, Ultra (bijela);
• Borre, Frost, Illyarrie, Rancher, Richy, Unicrop (plava);
• Florida Speckled, Weiko II, Weiko III (žuto).

Berba - zavisno od cilja

Berba je od od jula do septembra, u zavisnosti od cilja proizvodnje. Ako se proizvodi za zelenišno đubrenje zelena masa se kosi u fenofazi precvjetavanja i svježu biomasu treba zaorati. Za proizvodnju sjemena se kombajnira kada je više od 70 do 80 posto mahuna sazrelo (mahune potamnjele, a sjeme otvrdlo).

Najčešće se izvodi dvofazno, rjeđe jednofazno. Prvo se pokose biljke i ostavljaju u otkosima da se prosuše, a potom se obavlja vršidba kombajnima. Sjeme se prije odlaganja u magacine mora osušiti na suncu ili u sušarama. Kosidba za silažu izvodi se silokombajnima u periodu obrazovanja prvih mahuna na stablima. Bijela lupina može dati prinos sjemena 1,5 do dvije tone po hektaru. Prosječni prinosi biomase lupine su od 50 do 75 tona po hektaru, ali i znatno više, zavisno od varijateta i vrste.