Nemamo više stajnjaka? Uz zelenišno đubrivo od graška i lucerke dobri rezultati i na teškoj zemlji

Da li je moguće na 3.700 hektara teškog i glinovitog zemljišta gajiti organsku pšenicu, suncokret ili leblebiju, a da zemlju ne đubrite stajnjakom nego isključivo graškom ili lucerkom? U kompaniji LoginEKO kažu: da, itekako je moguće. Novinari Agrokluba prvi su u Srbiji prošetali njihovim njivama u Banatu i provjerili kako izgleda zaokružen proces proizvodnje isključivo uz primjenu organskog - zelenišnog đubriva.

"U toku je ogled kojim želimo da uporedimo koliko se razlikuje prinos i kvalitet naših usjeva koji su đubreni stajnjakom i onih koji su đubreni lucerkom. Jednu parcelu za pšenicu smo tretirali sa 20 tona čvrstog stajnjaka iz bio digestora, a drugu sa pet, pa onda sa 10 tona suhe materije lucerke. Kada smo izmjerili prinos prošle godine, nikakve razlike nije bilo ni kada je riječ o prinosu, ali ni po sadržaju proteina", počinje priču vođa agronoma u kompaniji LoginEKO dr Đura Karagić.

Prinosom pšenice od pet i po tona sa parcele koja je đubrena lucerkom veoma su zadovoljni.

"To je prosjek Srbije u konvencionalnoj proizvodnji. Inače, u svijetu je prosječan prinos u organskoj proizvodnji 62 posto od prinosa u konvencionalnoj proizvodnji. Ove godine smo na istim parcelama posijali ozimi lan za zrno, kako bi uporedili dužinu trajanja efekata đubrenja lucerkom i stajnjakom."

Krenuli iz mraka

Nakon što je 30 godina radio na Institutu "NS Seme" naš sagovornik priznaje da je bilo veoma izazovno preći u nešto potpuno novo i kako mnogi misle, kod nas neprimjenjivo.

"Kada smo počinjali komšije na parcelama do naših nisu mogle da se načude. Bili su zaprepašteni što bacamo lucerku na njivu, govorili su da upropaštavamo odličnu hranu za stoku. Sada, poslije nekoliko godina, pitaju nas za savjet", priča ovaj stručnjak.

Sve je počelo 2018. godine kada je Fondacija Sama Logina kupila 4.400 hektara zemlje u Banatu, u okolini Zrenjanina i Novog Kneževca, od kojih se oko 500 hektara nalazi sa bačke strane Tise, u atarima Đurđeva i Mošorina. Od početka je cilj da se na toj površini pokrene proizvodnja zdrave hrane za sve ljude i da se u Srbiji uspostavi sistem biljne proizvodnje na velikim površinama koji ne zagađuje ni zemljište, ni vodu, ni naš vazduh.

"Krenuli smo iz potpunog mraka. Postavili smo zadatak da uradimo nešto što niko ovdje do sada nije, a to je da čitav uzgoj kultura bude bez korištenja mineralnih đubriva i stajnjaka, samo primjenom zelenišnog đubriva", kaže dr Karagić, dodajući da iza ovakve odluke stoji rješavanje najvećeg izazova u ovdašnjoj poljoprivredi - gubitak humusa iz zemljišta.

"Sada će neki reći: pa zar se gubitak humusa ne sprječava dodavanjem stajnjaka? Da, rješava se i tako, samo što Srbija nema dovoljno stoke da napravi taj stajnjak."

Kako navodi, svega 0,6 posto obradivih površina u susjednoj Srbiji je certifikovano za organsku proizvodnju. U Hrvatskoj, kaže, te površine su deset puta veće.

"Konverziju naših parcela u organski status počeli smo u jesen 2019. godine, sjetvom pšenice i raži."

Organska proizvodnja na 3.700 hektara

Sada, za ovakvu proizvodnju certifikovano je 3.700 hektara. Od toga, 200 hektara predstavljaju zone biodiverziteta - prirodni travnjaci, žbunje, drveće, a 3.500 hektara se koristi za uzgoj različitih kultura. Ostatak su sitne parcele, uske, neadekvatne za mehanizaciju koju koriste.

"Od početka razvijamo održiv model sa ciljem da proizvedemo najveću moguću količinu hrane za ljude, bez negativnog uticaja na životnu sredinu. Cilj nam je da buduće generacije mogu da proizvode hranu pod istim uslovima kao i mi danas", priča ovaj agronom.

Zbog toga su do sada testirali više od 50 biljnih vrsta kako bi identifikovali one koje će se najbolje adaptirati u datim uslovima.

"Proizvodimo u semi-aridnim uslovima na ritskom, teškom, glinovitom zemljištu, vrlo specifičnom. Bestrukturno je kada je mokro, sa pukotinama kad je suho, uz ozbiljnu sušu u ljetnom periodu i stvaranjem vodoleži tokom zime i proljeća. U početku nismo primjenjivali ni jedan sistematičan plodored, već smo kroz pokušaje i greške učili. Zatim smo uveli tropoljni plodored - ozimi grašak, strna žita i suncokret."

Grašak kao đubrivo, kako?

Prema riječima našeg sagovornika, održivost biljne proizvodnje u Srbiji može se ocijeniti kroz održavanje i povećanje sadržaja humusa u zemljištu, očuvanje biodiverziteta i smanjenje emisije gasova staklene bašte. Sada uzgajaju nekoliko kultura čiji su prinosi uporedivi sa tamošnjim prosjekom.

"Sijemo ozimi grašak, a u zavisnosti od procjene i potreba, skidamo zrno ili ne. Kompletan usjev prvo sitnimo, pa potom zaoravamo u zemlju. To je naše zelenišno đubrivo za ratarske kulture", priča Karagić.

Kako pojašnjava, iz graška kao leguminoze dobijaju najveću moguću količinu azota.

"To je više od 300 kilograma po hektaru, što je dovoljno jer nemamo gubitke azota ispiranjem u dublje slojeve, zbog glinovitog zemljišta. Kada ga zaoremo i krene mineralizacija u zemljištu, vremenom se proizvede količina azota koja je dovoljna da snabdije dva sljedeća usjeva strnih žita. To su pšenica, ili ovas koji ćemo sijati ove godine, a sljedeći ide lan."

Dalji raspored je sljedeći:

"Zatim na to mjesto ide ponovo leguminoza, leblebija, koja će nadomjestiti proizvodnju azota. Na kraju sijemo suncokret koji zahvaljujući moćnom i dubokom korijenovom sistemu može da usvaja nutrijente i vlagu i iz dubljih slojeva zemljišta. Tu imamo pet godina između dvije sjetve graška, a zatim sve ide ispočetka", precizira on.

Lucerka - đubrivo za povrće

Osim ratarskih, uzgajaju i povrtarske kulture: blitvu, špinat, bijeli luk, leće, pasulj. Nakon detaljnih analiza, agronomi su donijeli zaključak: njih je najbolje đubriti lucerkom.

"Povrtlarske kulture imaju velike zahtjeve prema azotu i imaju plitak i slabo razvijen korijenov sistem. Zbog toga je neophodno obezbijediti značajnu količinu azota u relativno plitkom sloju zemljišta. Lucerka ima najdublji korijenov sistem od svih gajenih kultura u našem klimatu, može da ide u zemlju više od četiri metra. Zahvaljujući tome, nadzemna masa lucerke može u potpunosti da se odnosi sa parcele i da se koristi za đubrenje povrća, bez opasnosti od smanjenja kvaliteta zemljišta te parcele. Ekstremno je dobar fiksator azota", kaže Karagić, navodeći da je u modelu bez stajnjaka najbolji način siliranje i aplikacija silaže lucerke u osnovnoj ili predsjetvenoj pripremi zemljišta.

"Lucerka se kosi u optimalnim fazama, identično kao i u proizvodnji kvalitetne stočne hrane. Prinos silaže sa 20 do 25 posto suhe materije godišnje u uslovima organske proizvodnje iznosi oko 40 tona po hektaru. Sa sadržajem azota većim od tri posto obezbjeđuje 300 kg azota porijeklom iz organske materije, koji je nakon mineralizacije dostupan povrtlarskim biljkama."

Nakon košenja, usitnjena masa se nosi na uzvišenije, ocjedito mjesto.

"Raširi se telehenderom, a zatim se sabija gaženjem težim traktorima. Na taj način se istisne vazduh iz silaže i pokreće se proces anaerobne fermentacije. Produkti fermentacije praktično štite lucerku od dalje dekompozicije i na taj način čuvamo azot", pojašnjava naš sagovornik.

Nakon što odstoji 45 dana, lucerka je spremna za unošenje u zemlju.

"Tokom fermentacije razvijaju se jedinjenja koja prekidaju gubitak azota. Kada je unesemo u zemljište u njoj je još uvijek organski azot koji biljke ne mogu da usvajaju. Nakon što prođe mineralizacija azot prelazi u NH4 i NO3 oblik koji povrće može da usvaja."

Ovim sistemom uspjeli su da povećaju prinos na usjevima povrća od 60 do čak 200 posto.

Precizna poljoprivreda produžena ruka agronoma

Sve počinje i završava se u Farming Software-u, vlastitom rješenju za planiranje operacija, praćenje njihovog izvođenja i analizu efekata.

"To nije samo digitalna knjiga polja, već mnogo više, alat koji našim vođama lokacija omogućava brzo i efikasno planiranje. Sa nekoliko klikova mišem kreira se plan operacija za svaku pojedinačnu parcelu za cijelu godinu na sedmičnom nivou", priča ovaj stručnjak, objašnjavajući kako to izgleda.

"Agronom pravi radni nalog koji traktoristi stiže na mobilni telefon. Tu su svi neophodni podaci: koji traktor, koji implement, koji materijal ide na koju parcelu. Sve ove podatke mogu da vide kupci naših proizvoda na našoj internet stranici. Naš sistem sljedljivosti obezbjeđuje kupcu da vidi sve šta je ikad bilo primijenjeno na parceli sa koje potiče zrno koje je kupio. Na ovaj način uspostavlja se povjerenje između nas kao proizvođača i naših partnera kupaca naših proizvoda."

Na parcelama je postavljeno 13 meteoroloških stanica, a pomoću dronova koji precizno snimaju polja agronomima je olakšano donošenje odluka.

"Konkretno, kada grašak polegne on počinje da truli. Puštamo dron iznad parcela i ukoliko je polijeganje do 20 posto površine agronom dobija automatsko obavještenje. Tada ima pet dana da organizuje posao i da se grašak unese u zemlju", objašnjava naš sagovornik dodajući da se na ovaj način gubici u proizvodnji minimiziraju.

Ovaj softver planiraju besplatno da ustupe kompanijama koje za to budu zainteresovane. U međuvremenu, u toku je izgradnja savremenih silosa za smještaj žitarica, uljarica i zrna leguminoza u Novom Kneževcu kapaciteta 11.800 tona, a koji će biti spremni za žetvu 2025. godine.

"Prije pojave industrijske poljoprivrede naša zemljišta su imala četiri do pet posto humusa. Nemamo vremena za gubljenje ako želimo da ostavimo plodno, produktivno zemljište našoj djeci. I to ne unucima, sad je već pitanje kakav kvalitet ćemo ostaviti djeci", navodi, zaključujući da je to suština održive poljoprivrede.

"Zemljište smo samo 'pozajmili' od budućih generacija i naš zadatak je da ga ostavimo nedegradirano", poručuje Karagić.