Za ubrzanje razgradnje biljnih ostataka kukuruza u tlu moguće je dodati azot ili kreč, no nema jasnog konsenzusa o tome koji je pristup bolji
Ostaci koje nalazimo na polju nakon berbe kukuruza predstavljaju vrijedan resurs koji može osigurati velike količine hranjivih tvari u tlu za naredne kulture. Kako bi se ubrzala razgradnja kukuruzovine u tlu, potrebno je poduzeti određene mjere, poput dodavanja azota ili kreča. Ipak, ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje koji je pristup bolji, jer među poljoprivrednicima još uvijek nema jasnog konsenzusa, navodi Farmer.pl.
Sama kukuruzovina sadrži visok udio ugljika, ali je siromašna azotom, s omjerom od otprilike 60:1. Ova neravnoteža otežava mikroorganizmima u tlu razgradnju organskog materijala. Dodavanjem azotnih gnojiva, taj omjer se poboljšava, pri čemu se ostaci učinkovito mineraliziraju. Sve to sprječava vezivanje postojećeg azota na tlo.
Kako navode, optimalna doza za razgradnju iznosi 4 do 8 kg azota po toni zaoranih ostataka. Ako je omjer prinosa zrna kukuruza i ostataka 1:1,2-1,5, prinos od 9 t/ha zrna ostavlja oko 11 t/ha kukuruzovine. U tom slučaju, potrebno je dodati približno 50 kg/ha azota. Može primijeniti putem prirodnih gnojiva (gnojovka, stajski gnoj), otpine ureje i amonijevog nitrata ili u čvrstom obliku.
Drugi pristup kojeg primjenjuju neki uzgajivači jest upotreba kalcijevih gnojiva s ciljem stvaranja pogodnih uvjeta za korisne mikroorganizme, kako bi se osigurala pravilna razgradnja materije u tlu. Posebno je korisno tokom vlažne i hladne jeseni. Tada postoji veći rizik od nakupljanja fitotoksičnih spojeva koji se stvaraju prilikom fermentacije biljnih ostataka u anaerobnim uvjetima, tj. bez prisutnosti kisika. Dodavanje krečnih gnojiva pomaže smanjenju ovog rizika i istovremeno potiče procese stvaranja humusa.
Primjena kreča za korekciju kiselosti tla razlikuje se od one za razgradnju kukuruzovine. Ako je pH tla već u ravnoteži, preporučuje se primjena oko 55 kg po toni kreča (CaO) suhe organske tvari ili 500-1500 kg po hektaru. Važno je napomenuti kako je prihvatljiv samo karbonatni oblik. Ova doza koristi se u strategiji održavanja pH tla, uz godišnju primjenu kako bi se zadržala postojeća kiselost. Pri izračunu se uzimaju u obzir ispiranje kalcijevih iona iz tla, zakiseljavajući učinak azotnih gnojiva, gubitak kalcija s prinosom te količina potrebna za njenu razgradnju.
Prije korištenja ove metode treba obaviti analizu zemljišta.
Kreč ne utječe direktno na mineralizaciju kukuruzovine i njegova primjena neće ubrzati taj proces. S druge strane, primjena azota u kasnoj jeseni možda neće dati željeni učinak.
Obje opcije imaju svoje prednosti i ograničenja, a rasprava o najboljem pristupu još traje. U praksi, poljoprivrednici često dodaju krečno gnojivo te zaoru kukuruzovinu. Kasnije, obično na proljeće, dodaju azotno gnojivo kao startnu dozu za sljedeći usjev. Neki također koriste preparate s mikroorganizmima za razgradnju biljnih ostataka, kao zamjenu ili dopunu ovoj metodi.
Za kraj, važno je napomenuti da stručnjaci preporučaju unijeti ju u jesen, jer ako se ostavi do proljeća na polju, pomaže se širenju kukuruznog moljca, a to se isto događa ukoliko se ne unese potpuno u tlo. Također, da bi kvalitetnije zaorali veću količinu biljne mase, dobro ju je, ukoliko se može, prije oranja usitniti.
Tagovi
Autor