Kako povećanu kiselost zemljišta podnose biljne kulture?

Biljke imaju različite potrebe u pogledu pH tla, koja može imati snažan uticaj na njihov rast, razviće i plodonošenje. Većina se prilagodila zemljištima blago kisele do blago alkalne reakcije, (pH 6,5 - pH 7,5). Inače mogu se razvijati pri vrijednostima od 5,0 do 8,0, navodi stručnjak za zaštitu bilja, Ivana Obradović.

Odstupanja od ovih parametara odražavaju se manje ili više nepovoljno, što uglavnom zavisi od vrste usjeva i sposobnosti prilagođavanja datoj sredini.

U uslovima neprilagođene pH, biljka reaguje vidljivim poremećajima. Na početku u vidu hloroze, blijedila i nekroze rubova listova, a kasnije i u njenom rastu i razviću. To, izaziva umanjen prinos i pogoršan kvalitet proizvoda.

Povišena kiselost dovodi do kržljavosti 

Prvi vidljivi simptomi u kiseloj sredini su zastoj u porastu i blijedo lišće. Oštećeni usjevi ostaju kržljavi, lisna masa se povija i biva zahvaćena intenzivnijom interkostalnom hlorozom. Tako, na primjer, na kukuruzu se ne zapažaju upadljive promjene sve dok je pH iznad 5,0, a ako je tlo kiselije, naročito ispod 4,5, tada se primjećuje osjetan zastoj u porastu, ističe Obradovićeva.

Indikatori zemljišta: Pomoću korova odredite tip tla

Na kiselim zemljištima klijanci šećerne repe trpe ozbiljne posljedice koje se odražavaju na zastoj u porastu. U takvim uslovima korovske vrste uspješnije se razvijaju pa se dešava da uguše mladu tek izniklu šećernu repu. Kotiledoni listići na ovim tipovima tla imaju uspravan položaj, a na ivicama dolazi do pojave hlorotičnosti i purpurnog bojenja.

I primarni korijen doživljava značajne promjene uključujući, u težim slučajevima i njegovo uginjavanje. Na njemu se obrazuje veći broj končastih dlačica.

Biljke podložne napadu parazitnih gljivica

I drvenaste vrste, posebno neko voće, pate tokom razvoja u uslovima povećane kiselosti tla. Nepovoljno djelovanje se ispoljava, prije svega, zbog neodgovarajuće koncentracije pH jona, štetnog uticaja toksičnih elemenata kao što su aluminij i magnezij, ali i nepotpune iskorištenosti drugih osnovnih elemenata od strane gajenih biljaka.

Uz to, zemljište sa povećanom kiselošću može i indirektno imati štetan uticaj na usjeve jer u njemu nailaze na povoljnu sredinu i neke parazitne gljive koje napadaju njihov korjen. Takva je na primjer, Plasmodiophora brassicae, prouzrokovač kile kupusa i ostalih krstašica.

Alkalna tla teško podnose jabuka i kruška

Oštećenja prouzrokovana niskim pH, u većini slučajeva izazvana su većom topljivošću mineralnih soli u kiseloj sredini. Ova jedinjena dostižu koncentraciju koja, postaje toksična i ometa apsorpciju ostalih neophodnih elemenata.

Višak natrijumovih soli u zemljištu, naročito natrijum hlorida, natrijum sulfata i natrijum karbonata, značajno povećava pH vrijednost i dovodi do takozvanih alkalnih oštećenja, koja se ispoljavaju prvenstveno na lišću u vidu hloroze, zatim dolazi do ožegotina, a kasnije i čitave biljke izgledaju klonulo i primjetno sporije rastu.

Ovakvu sredinu naročito teško podnose drvenaste biljke medju kojima se ističu jabuka i kruška, a od zeljastih posebno pšenica dok su neke druge vrste (šećerna repa, lucerka i nekoliko trava) potpuno tolerantne, čak bolje uspjevaju na alkalnim zemljištima (lucerka), navodi stručnjak za zaštitu bilja.

Kako popraviti pH vrijednost?

Popravkom pH tla i dovođenjem do reakcije koje biljke mogu podnijeti bez većih posljedica, u značajnoj mjeri rješavaju se mnoge nepovoljnosti na koje usjevi tokom razvoja nailaze.

Kako odrediti i poboljšati pH vrijednost zemljišta

Kako smo ranije pisali, potrebno je dodati u sloj zemljišta organsku materiju, poput tresetne mahovine, malča od hrastovog lišća, komposta, iglica bora. Cilj je postići pH od 6.5 do 6.8, ali taj posao može da traje i dvije sezone. Zemljišta koja imaju pH ispod 6.5 najšečće su veoma kisela za većinu biljaka.

U takvoj situaciji potrebno je koristi kreč, koji će obezbjediti dovoljno mangana. Njega je neophodno dodati nakon žetve ili berbe, kao priprema za idući vegetacijski period jer mu treba vremena da djeluje. Još efikasniji je pepeo, koji će obezbjediti i kalij.