Pretraga tekstova
Uslijed nepravilnog đubrenja, odnosno kada se ne unose dovoljne količine hraniva ili uslijed pojave antagonizma među elementima, često je prisutan nedostatak nekih hranjivih materija u zemljištu.
Simptomi nedostatka hranjivih elemenata na biljkama često mogu biti zamijenjeni sa drugim simptomima. Ako se na vrijeme ustanovi da je riječ o nedostatku nekog elementa, može se i adekvatno reagirati i pomoći biljkama i pri tom spasiti prinos.
Darko Simić, savjetodavac PSSS, objašnjava kako prepoznati simptome nedostatka hranjivih elemenata kod kukuruza.
Uslijed nepravilnog đubrenja, odnosno kada se ne unose dovoljne količine hraniva ili uslijed pojave antagonizma među elementima, često je prisutan nedostatak nekih hranjivih materija u zemljištu.
"Pri nedostatku pojedinih elemenata, narušava se normalan tok rasta i razvoja biljaka, nastupaju promjene u samoj biljci koje se manifestiraju u nizu vanjskih promjena. Neki od simptoma često se miješaju sa simptomima koji su nastali uslijed djelovanja raznih patogena", kaže Simić.
Rast biljaka vidno je smanjen kada je ovaj element u deficitu. Lisna masa uslijed slabog rasta, znatno je sitnije građe. Prvi znaci koji mogu se zapaziti su organoleptički i javljaju se na starijim listovima. Kako Simić kaže, oni tada postaju u početku svjetlozeleni, a kasnije su izrazito svjetložute boje.
Zaustavlja se i obrazovanje hlorofila, smanjuje se intenzitet fotosinteze i metabolizma bjelančevina.
Vanjske pojave nedostatka azota u periodu intenzivnog rasta očituju se prije svega u žućenju vrhova listova, zatim se žutilo rasprostire na glavni nerv. Kroz nekoliko dana, prema njegovim riječima, požute ivice liske, list izumire dobijajući mrku boju.
Nedostatak ovog elementa u uzgoju kukuruza, dolazi do izražaja na siromašnim zemljištima, poslije loših predusjeva, pri unošenju malih količina azotnih đubriva i u slučaju pretjerane vlažnosti ili pretjerane zbijenosti zemljišta.
"Žućenje počinje od donjih listova i postepeno se širi na gornje lišće dok vršne liske ostaju zelene. Žućenje počinje sa vrha, kao najstarijeg dela lista", navodi savjetodavac.
U takvim slučajevima, potrebno je uraditi prihranjivanje ili duboko kultiviranje, kako bi se aktivirali procesi nitrifikacije i stvorili normalni uslovi za razvoj korijena.
Prvi znak nedostatka je usporen rast same biljke. Početak rasta i razvoja usjeva je kada list ima tamnozelenu boju, u kasnijem razvoju dobiva crveno ljubičastu ili tamno purpunu boju. Česta pojava je da se u daljem razvoju jave i nekrotične pjege dok se listovi suše i opadaju.
Duži nedostatak manifestira se u početku mrko zelenom bojom listova koji kasnije dobijaju crvenu boju. Boja je najintenzivnija po ivicama i na vrhu lista. Pri nedovoljnoj ishrani fosforom znatno se produžava period sazrijevanja zrna.
Nedostatak ovog elementa u periodu cvjetanja prouzrokuje nepotpunu oplodnju ženskih cvjetova, formiranje nedovoljno razvijenih klipova sa nepravilnim redovima zrna.
Najčešći i najpoznatiji simptom nedostatka ovog elementa je pojava hloroze. Odnosno, na obodu lista javlja se hloroza sa nekrotičnim pjegama. Poljoprivredni proizvođači sučavaju se sa sušenjem krajeva i vrhova lista, pri čemu oni izgledaju kao spaljeni.
Prema riječima Simića, na vrhu klipa ima slabo zrna, pri čemu su ona nedovoljno ispunjena i klimaju se. Korijenov sistem je slabo razvijen, što često dovodi do polijeganja usjeva.
Deficit ovog elementa odražava se uglavnom na starijem lišću, gdje je samo lisno tkivo duž glavnih nerava zeleno. Ovaj simptom naziva se prugavost lišća.
"Tkivo mezofila između sprovodnih snopića dobija svjetlozelenu boju, a tkivo oko sprovodnih snopića zadržava tamnozelenu boju. Pri velikom nedostatku magnezijuma, lišće dobija mrku boju i povremeno se suši", objašnjava sagovornik.
Slični simptomi javljaju se i pri nedostatku gvožđa. Kod nedostatka gvožđa pojava hloroze je očigledna dok nervatura lista ima smećkastu boju.
Nedostatak bora manifestira kroz pojavu žutih pjega, na listovima koje su ograničene sa okolnim lisnim nervima. Karakteristično je da se vrhovi lista uvijaju dok vrh nekrotira i propada.
Kod nedostatka mangana javljaju se hlorotični procesi na vršnim listovima dok se zelena boja zadržava samo oko najfinijih nerava. Hloroza se u početku javlja u vidu pojedinačnih odvojenih pjega na listovima. Kako savjetodavac navodi, pjege se sa porastom lista slivaju u veće površine čija sredina često dobija mrku boju i tkivo lista na tim mjestima biva razoreno i propada. Još jedan vidan i prepoznatljiv parametar nedostatka mangana je da su
Pri nedostatku cinka kod kukuruza javlja se bolest koja se manifestira kao bijeljenje vrhova. Takođe, odmah po nicanju, može se javiti žućenje lista koje kasnije prelazi u prugastu hlorozu sa pojavom bijelih i žutih tačaka.
Nedostatak cinka utiče takođe i na usvajanje drugih hranjivih elemenata i narušava odnos među njima.
Tagovi
Hranjivi elementi Ishrana biljaka Usjev kukuruza Darko Simić Hloroza Nekrotične pjege
Autorica
Više [+]
Ivana Živanić, dipl.ing- master poljoprivrede, rado istražuje aktuelnosti u poljoprivredi. Pristalica zdrave i bezbjedne hrane.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mač... Više [+]
NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI
Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mačke nisu bile moja “šolja čaja”. Sve dok ON nije ušao u moj život. Valjda to tako sudbina namjesti.
Ne znam čak tačno ni koji je to trenutak bio kada sam shvatila da sam načisto otkačila za mačetom. Jednostavno, jednog dana mi je život postao nezamisliv ako se s njim ne poigram. Priznajem, tako je. Ali, krenimo ispočetka. Jednog dana to slatko mače koje je jedva moglo stati na moj dlan, našlo se u mom životu. Stiglo je izmučeno i skoro potpuno slijepo na jedno oko. Sjećam se, kada sam ga ugledala u kartonskoj kutiji, mnijaturnog i neuglednog, pomislila sam da živ neće dočekati jutro i da ćemo svi od tog prizora imati doživotne traume.
Međutim, on se migoljio, borio s povredama i zahvaljujući liječenju, progledao. Mislila sam da neću, jer ja nisam “tip od mačaka”, ali jesam “visila” u apoteci i svakodnevno kupovala šprice, kojima smo ga hranili mlijekom. Mislim da su me u to vrijeme apotekari onako pomalo smatrali narkomanom, ali who cares. A on je, na našu sreću, jeo i jačao. I trčao kao lud.
U početku smo, doduše, svi mislili da je djevojčica i zvali smo je Mikica, ali nam je onda neko rekao da je ipak riječ o dječaku, pa je Mikica postala Miki. A vremenom je dobio i milion nadimaka, od milja nastalih. I on je polako rastao, otkrivao svijet i sasvim neprimjetno, sve nas osvojio, zauvijek. I da me pitate, kako i zašto, ne bih znala. To je najjednostavnije rečeno, neopisiva lakoća ljubavi, kada voliš i vole te, bez kalkulacija, jer životinje su čudo. I tako u jednom trenutku, ne znam ni kad ni kako, počela sam da mu dopuštam sve što mi je prije bilo neshvatljivo, kao što je, recimo, dozvola da se neko približi mojoj posteljini. Sada je Mikiju dozvoljeno da leži u mom krevetu i da hoda po mom jastuku, čime sam zaprepastila i samu sebe, jer ja nisam bila “tip od mačaka”. Sada tu i tamo popije i čaj iz moje šolje, kada ne gledam, a znamo se pogurati i oko istog tanjira. I ne smeta mi ništa, tanjir gore-dolje, who cares, jer srećnija sam s njim.
I tako je Miki osvojio moje srce svojom ludošću, jednostavnošću i umiljatošću, iako ja nikad nisam bila “tip od mačaka”. Kakav je to šašav mačor, ponekad nam se čini da je počeo da govori, doduše svojim mačijim jezikom. Mi smo vjerovatno još luđi, jer smatramo da ga razumijemo i u tome shvatamo jedni druge, pa čak sve i prevodimo na ljudski jezik. U ovim zimskim danima obožava da spava na toplim radijatorima, a kada, kupatilo i voda su mu opsesija. To je Miki ratnik i osvetnik, koja se bori za svaku kesu, klupko vune, komad sunđera, a nama ne smeta što na posao idemo izgrebanih ruku. Uostalom, who cares za ogrebotine, kada imamo Mikija.
I tako, ja sam izgleda sada postala “tip od mačaka”, iako sam mislila da to nije moja “šolja čaja”. Životinje su čudo, vole te, odane su, čekaju, pomognu, zaliječe ranu, uduplaju sreću, jer su čiste kao izvorska voda, jednostavno, jer su životinje, a ne ljudi.