Zeleno đubrenje treba posmatrati kao ulaganje u očuvanje i povećanje plodnosti i produktivnosti zemljišta.
Zeleno đubrenje je zaoravanje svježe biljne mase, kojom se u zemljište unosi organska materija, odnosno hranjivi elementi. Međuusjevi, koji se uzgajaju između dva glavna usjeva, koriste se u ovu svrhu. To su leguminoze, kupusnjače, žitarice i njihove smjese, koje se najčešće siju u jesenjem roku sjetve.
Biljke žive četiri do osam mjeseci godišnje, a preostalo vrijeme zemljište je bez usjeva. Tada je izloženo gubitku hraniva i organske materije, smanjenoj aktivnosti zemljišne mikroflore i eroziji, pa se ukupna produktivnost smanjuje. Konvecionalna poljoprivreda i visok udio monokulture doprinijeli su velikom smanjenju humusa, rekli su doc. dr Đorđe Kostić i master inž.polj. Svetlana Vujić, sa Poljoprivrednog fakulteta.
Jedan od razloga je i smanjenje stočnog fonda, što je dovelo do slabijeg unosa stajnjaka. Sa druge strane, poljoprivreda je intenzivirana.
Obnavljane organske materije postiže se pomenutim zelenim đubrenjem. Vrste koje se koriste u ovu svrhu imaju razvijen korijenov sistem, koji usvaja hraniva iz dubljih slojeva zemljišta, bujnu nadzemnu masu i kratak period vegetacije.
Leguminze su posebno važne, jer su u simbiozi sa kvržičnim bakterijama. One fiksiraju atmosferski azot i tako obogaćuju zemljište. Koliko će glavni usjev usvojiti ovaj element, zavisi od interakcije između biljaka, zemljišta, vremenskih uslova, vremena sjetve i žetve međuusjeva. Na primjer, slama žitarica ima visok C/N odnos, pa je konkurent glavnom usjevu, kada je riječ o usvajanju azota. Kod leguminoza je drugačije - ostaci se brzo razgrađuju i odmah su dostupni.
Najbolje rezultate daju smjese jednogodišnjih leguminoza i strnina - grašak, grahorica sa zobi ili tritikaleom. Ipak, zeleno đubrivo nije potpuna zamjena za stajnak!
Značaj biljnih vrsta za zeleno đubrenje se ogleda u tome što se spriječava ispiranje hraniva, popravljaju se fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta, spriječavaju se erozije, smanjuje se upotreba pesticida, čuva se kvalitet vode i tako dalje.
Međutim, postoje i nedostaci, a to su: prekomjerna potrošnja zemljišne vlage i hraniva, sporije zagrijavanje zemljišta u proljeće, "takmičenje" sa glavnim usjevom, povećanje troškova, zbog cijene sjemena međuusjeva i slično.
Ograničavajući faktor za uzgoj biljaka za zeleno đubrenje je nedostatak padavina ili njihov nravnomjeran raspored. Tada ove biljke koriste zimske rezerve vlage za vlastiti rast, a ne ostavljju ništa za glavni usjev. Zbog toga se upotreba zelenog đubriva savjetuje na parcelama gdje je moguće navodnjavanje.
Foto: Jasna Bajšanski
Tagovi
Autorica