Bliži se sjetva uljane repice: Šta učiniti sada za vrhunske prinose?

Za ratare gotovo da nema odmora, dok jedne kulture žanju, skidaju sa polja, već se razmišlja o narednoj sjetvi i plodoredu i tako u krug. Iako je ova godina turbulentna i još za mnoge nepredvidiva, sustiže nam vrijeme za sjetvu uljane repice, a oni koji se bave proizvodnjom industrijskog bilja moraju razmišljati o nabavci sjetvenog materijala koje ni malo nije jeftino.

Sjetva ozime uljane repice obavlja se krajem avgusta ili početkom septembra, tačnije od 25. avgusta do 5. septembra, ali se taj rok može prolongirati i do 20. septembra zavisno od vremenskih uslova. Optimalno vrijeme sjetve je ključno za dobar razvoj biljke i prinos.

Ni prerano ni prekasno nije dobro

Bilo bi dobro izbjegavati preranu ili prekasnu sjetvu. U slučaju prerane sjetve dobijemo biljke s jače izduženom stabljikom koje u zimu ulaze prebujne, takve biljke poliježu i manje su otporne na izmrzavanje. Kod kasne sjetve dobijemo male biljke koje nedovoljno razvijene ulaze u zimu i manje su otporne na niske temperature. U tom slučaju proces kaljenja je duži, a veća mogućnost propadanja same biljke.

Prilikom sjetve potrebno je koristiti kvalitetno sjeme s visokim postotkom klijavosti i čistoćom provjerenih sjemenskih kuća. Važno je pratiti vremenske uslove i na osnovu toga prilagoditi sjetvu.

S obzirom na to da je sjeme uljane repice veoma sitno, sije se plitko na dubinu od 1 do 2 cm, a u sušnim uslovima nešto dublje na dubinu od 2,5 cm. Razmak između redova je obično 20 do 25 cm. Norma sjetve, odnosno količina potrebnog sjemena je 8 do 9 kg/ ha što opet zavisi o klijavosti i čistoće sjemena. Najbolje i najčešće predkulture za sjetvu uljane repice su strne žitarice.

Uljanoj repici ne odgovara pjeskovito zemljište gdje se vlaga brzo gubi, a takođe ovoj kulturi ne odgovara ni suviše glinovita zemljišta jer ne podnose zemljište prezasićeno vlagom. Uljana repica je kultura koja nikako ne podnosi, niti je njena proizvodnja moguća u monokulturi.

Predsjetvena priprema

Predsjetvenu pripremu je potrebno obaviti pravovremeno dvije sedmice prije sjetve. Nakon žetve predusjeva potrebno je zaorati žetvene ostatke uz dodatak uree kako bi se organska materija bolje razgradila i nakon toga pristupiti pripremiti zemljište za sjetvu. Osnovnu obradu zemljišta bi trebalo obaviti dvije do tri sedmice ranije prije sjetve.

Dvadesetak dana prije sjetve obaviti oranje na dubini 25-30 centimetara, zatvoriti brazdu prije svega da se smanji gubitak vlage i unište iznikli korovi.

Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusnim i dobro dreniranim zemljištima, dok joj ne pogoduju plitka i siromašna zemljišta s visokim nivoom vode. Repica za svoj pravilan razvoj zahtijeva zemljišta neutralne do slabo alkalne reakcije sa ph 6,5-7,5.

Na šta paziti kod sjetve uljane repice?

Ozbiljni proizvođači biraju sjeme tretirano fungicidom i insekticidom te polimernim vezivom da bi sjetva bila što kvalitetnija te osigurala jesensku zaštitu od štetočina. Hibridi postižu 5 do 10 % više prinose u odnosu na linijske sorte. Ako se uljana repica uzgaja na većoj površini nikako se ne odlučujemo za samo jednog kultivara, već za više njih dva ili tri kako bi se time omogućila stabilna proizvodnja sa hibridima koji su već dali zadovoljavajući prinos na datom terenu.

Povaljati parcele

Gustoća zavisi od sorte odnosno, hibrida. Nakon sjetve parcele bi trebalo povaljati da bi sjeme naleglo na zemljište kako ne bi ostalo u vazdušnim džepovima što bi rezultiralo slabim klijanjem, a sa tim došlo bi do prorjeđivanja usjeva. Ovo je važan podatak za sigurne i maksimalne prinose.

Optimalan sklop za hibride uljane repice je 35 do 45 biljaka/m² u proljeće, dok je sklop za linijske sorte 50 do 70 biljaka/m². Povećana količina sjemena ne može nadomjestiti loš učinak obrade zemljišta, zakašnjele rokova sjetve, loša klijavost kao što je to moguće kod strnih žita.

Herbicidni tretman obaviti inkorporacijom – prije sjetve, poslije sjetve prije nicanja ili poslije nicanja odgovarajućim herbicidima. Uljana repica brzo raste i prekriva zemljište, te guši korove svojom gustom strukturom pa često izostane potreba primjene herbicida.

Što se tiče đubrenja ono se određuje na osnovu plodnosti samog zemljišta i planiranog prinosa. Ova kultura ima značajne zahtjeve prema kalcijumu, pa je dobro pri predsjetvenoj pripremi dodati krečnjak. Prihrana se obavlja dva puta.

Da bi se postigli maksimalni prinosi uljane repice, trebalo bi se postići slijedeće prije nastupanja zime:

• Gustoća biljaka treba da se kreće od 30 -50 zrna/m²
• Biljka treba da razvije 8 do 12 pravih listova
• Biljke bi trebale prezimiti u fazi rozete sa dužinom stabljike ne većom od 2 cm
• Ujednačeno nicanje olakšava kasnije upravljanje usjevom
• Struktura pripreme zemljišta je kritičnija od vremena sjetve
• Bitno je odraditi sve agrotehničke mjere u optimalnim rokovima
• Potrebno je osigurati finu mrvičastu strukturu zemljišta uz tvrdu i vlažnu posteljicu u koju se polaže sjeme kako bi se osiguralo klijanje i nicanje čak i u sušnim uslovima
• Struktura zemljišta je ključna i za dalji razvoj biljke.

Ova kultura zahtijeva da se pažljivo odredi trenutak žetve jer zrele mahune lako pucaju pri čemu se sjeme osipa i dolazi do gubitaka, iz tog razloga je vrlo bitno odrediti pravi trenutak žetve. Radi lakše žetve i žetve bez gubitaka često se vrši desikacija. Sjeme se skladišti i čuva sa manje od 8% vlage. Prinos uljane repice se kreće od 2 do 4 t/ha, rjeđe 5 t/ha.