• Proizvodnja pršute
  • 01.02.2019. 08:00
  • Sarajevsko-romanijska regija, Republika Srpska, Višegrad

Pršuta Boška Milešića stigla do Amerike i Australije

Penzioner Boško Milešić uspješno proizvodi užičku pršutu na višegradski način. Za kvalitetan proizvod ovaj pršutar koristi iskustva svojih pradjedova koji su pršutu, slaninu i ovčiju stelju sušili na ognjištu u sušarama i mlječarima.

Foto: Marijana Simanić
  • 173
  • 32
  • 0

I višegradski domaćini, posebno oni koji žive ili su živjeli na selima, uvijek su se takmičili ko će bolje osušiti pršutu, ovčiju stelju ili slaninu.

Pršuta i slanina se odvajkada u selima sušila u zgradicama od lučevih dasaka, mlječarima, prostoru gdje se "hvatalo" mlijeko, a domaćice, planinke su tu pripremale i sir i mladi kajmak koji je za zimnicu stavljan u posebne drvene kačice.

Na sredini svakog mlječara bilo je ognjište iznad koja su visile verige, a visoko pod krovom prečkesa ekserima i kukama na koje se vješalo meso gdje se na mrazu i na vatri i dimu sa ognjišta sušilo.

Tradiciju proizvodnje suvomesnatih proizvoda na selima popularisali su u poslijednjih pedesetak godina pršutari sa Zlatibora koji se hvale da je tajna užičke pršute u mrazovitim danima, sudaru vjetrova sa Jadrana i sjevera iz kojih prvi istresaju čestice joda koji suvom mesu daju ukus.

Boško Milešić - višegradski pršutar

Ali i u Višegradu živi čovjek koji veoma uspješno proizvodi užičku pršutu na zlatiborski način.

Jedan od novopečenih pršutara je i penzioner Boško Milešić koji je pod krov svoje kuće smjestio savremenu sušaru, hladnjaču i prostor za obradu i pripremu mesa.

"Kada sam otišao u penziju, smišljao sam kako da iskoristim višak slobodnog vremena, ubijem dokolicu ali i da imam neke koristi koja će dobro doći uz postojeća novčana primanja. Jedan stari mesar me je nagovorio da počnem da se bavim sušenjem mesa", počinje priču sada već iskusni pršutar iz Višegrada.

On veli da je išao i do Zlatibora i sela Mačkat gdje se održavaju čuvene pršutijade, ali se ipak odlučio da ne iznevjeri iskustvo pradjedova i suši meso po njihovim receptima.

Pršuta se suši na vatri od suvih bukovih drva

"Recepte nisam uzimao ni od koga jer stari majstori kriju tajne svog zanata. Sjetio sam se kako je moj pokojni otac radio na najtradicionalniji način koji sam malo usavršaio i održao ga. Nisam mnogo eksperimentisao pa sam uspio da pršuta dobije i ukus i boju, da je dugotrajnija, a isto sam postigao i sa kobasicom, steljom i slaninom", objašnjava Milešić.

A u čemu je tajna one Milešićeve višegradske pršute.

"Prvo, meso se mora dobro rashladiti, zatim je potrebno da se istanji, pa onda dugo da odleži u specijalno pripremljenoj salamuri, a vrlo bitan je i način sušenja i dimljenja", ističe Milešić.

On za sušenje koristi isključivo drvo bukve i to suve cjepanice.

Suši se na tihoj vatri i to kad su mrazoviti dani.

Milešićevi proizvodi na trpezama zemljaka širom svijeta

Pršuta iz Višegrada, našla se i na trpezama gurmana iz cijelog svijeta.

"Ova pršuta je stigla i do Australije, Amerike i skoro svih evropskih zemalja tamo gdje žive naši zemljaci koji su navikli na suvomesnate proizvode sa ovog podneblja", hvali se Milešić

Višegrađani su se polako navikli na Milešićeve proizvode i kupuju ih na njegovom kućnom pragu, a najznatiželjniji mogu da "privire" i u sušaru da vide kako semeso priprema i suši.

Ono što ne proda na kućnom pragu, pršutar iz Višegrada izloži na pijaci gdje bez mnogo reklame "meso ide kao alva".

Za porodicu Milešić proizvodnja suvomesnatih proizvoda je tako postala porodični biznis u koji su uključeni svi odrasli članovi porodice.


Tagovi

Boško Milešić Višegrad Pršuta Slanina Zlatiborski način izrade


Autorica

Marijana Simanić

Marijana Simanić je diplomirani ekonomista za marketing i trgovinu. Ljubitelj je prirode i zdravog načina života. Bavi se novinarstvom, snimanjem i televizijskom montažom. Fotografija je njezin hobi.

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Nisam zamišljala da ću u životu šivati maskice.