Može li briga o prehrani postati pretjerana?

Za razliku od anoreksije i bulimije, dva najviše zastupljena i priznata poremećaja u prehrani gdje pojedinci ograničavaju količinu hrane koju jedu, oni pogođeni ortoreksijom fokusiraju se na kvalitetu prehrane.

Jedu samo zdravu i ispravnu, dobru hranu, a izbjegavaju onu nezdravu i pogrešnu, kako ju sljedbenici takvog pristupa tumače.

Ono što je zajedničko anoreksiji, bulimiji i ortoreksiji jest da prehrani daju pretjeranu važnost.

Stoga je portal foodfacts.news postavio pitanje stručnjacima, a ono glasi: "može li želja za perfekcionizmom naposljetku dovesti do negativnih posljedica po zdravlje"?

"Uravnotežena je prehrana preduvjet zdravlja jer dokazano smanjuje rizik razvoja brojnih kroničnih bolesti i stanja poput pretilosti te je s druge strane i sastavnica liječenja istih", kaže izv. prof. prim. dr. sc. Orjena Žaja, dr. med. i voditeljica Centra za poremećaje u jedenju kod djece i adolescenata u KBC Sestre milosrdnice.

Može dovesti do značajnih prehrambenih deficita

Ipak, dodaje, pretjerana preokupacija zdravom prehranom može s vremenom postati patološka i dovesti do opsesije koja se u literaturi opisuje kao ortoreksija nervoza.

"Relativno je nov društveni fenomen koji najčešće započinje bezazleno u želji da se općenito unaprijedi zdravstveno stanje ili liječi bolest", objašnjava ova ljekarka i stručnjakinja za prehranu.

Kaže da oboljeli osjećaju iznimno zadovoljstvo i kontrolu za vrijeme ekstremno restriktivne i strogo kontrolirane zdrave prehrane.

Kako navodi, virtualni svijet, društvene mreže i časopisi veličaju detoksifikaciju, restrikciju i eliminaciju određenih vrsta hrane što predstavlja odličnu podlogu za razvoj poremećaja s prehranom.

"Tome u prilog ide zanimljiva spoznaja kako je češća upotreba Instagrama povezana s većom tendencijom prema ovom poremećaju", otkriva.

Podsjeća da je tjelesna aktivnost iznimno važna sastavnica zdravog stila života, stoga ne čudi što istraživanja potvrđuju kako su osobe s ortoreksijom sklonije učestalijoj tjelovježbi od prosječne populacije.

Iako u osnovi vođen željom za postizanjem optimalnog zdravlja, upozorava, ovaj poremećaj može dovesti do značajnih prehrambenih deficita, medicinskih komplikacija i oštećenja brojnih organa poput srca, crijeva ili hormonalnih poremećaja, kao i problema u socijalizaciji i društvenih ograničenja što narušava kvalitetu života.

Centralna je tema svakodnevnice

Druženja s obitelji i prijateljima za stolom "zdravima" uobičajeno pričinja ugodu dok osobama s ortoreksijom može izazvati značajnu razinu nelagode, stresa, pa čak i tjeskobe.

"Zbog opsesivne potrebe za kontrolom kvalitete namirnica, uobičajen odlazak u restoran s prijateljima predstavlja problem", saznajemo od naše ssgovornice koja pojašnjava da ukoliko se poremete planovi i navike vezane uz hranu i objedovanje, oboljeli često doživljavaju intenzivnu frustraciju, a kršenje nametnutih prehrambenih pravila može uzrokovati osjećaj krivnje, predbacivanja samima sebi, prisiljavanja na čišćenje organizma ili post.

Ketogena dijeta: Zašto ne?

Žaja tvrdi da odnos prema jelu i tjelovježbi postaje centralna tema svakodnevnice, a samovrednovanje oboljelih isključivo kroz stepen kontrole.

"U praksi je prisutan trend postupnog porasta broja oboljelih od ovog poremećaja među adolescentima", primjećuje.

Osvrnula se i na jedne od najvećih izazova, a to su nedostatak validiranog alata za postavljanje dijagnoze i nedovoljno prepoznavanje od strane ljekara i opće populacije.

Ortoreksija, otkriva, još nije formalno klasificirana kao poremećaj u jedenju već se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti vodi kao "Ostali specifični poremećaji hranjenja i jedenja (OSFED)".

Edukaciju o prehrani treba poticati od najranije dobi

Kako se radi o novijem fenomenu, ograničen je broj naučnih istraživanja.

Od Žaje doznajemo da je u u saradnji s Prehrambeno - tehnološkim fakultetom Osijek provedeno istraživanje među 99 ispitanika, polaznika teretana u Hrvatskoj (68,7 % žena, dobi 24 g) kod kojih je utvrđena učestalost ortoreksije od 33,3 posto, s dva puta većom sklonosti kod žena.

"Osobe s visokim rizikom ortoreksije imaju naglašene tri crte ličnosti, a to su neuroticizam ili emocionalna nestabilnost, savjesnost i ekstraverziju, uz jače izražen perfekcionizam", ističe i dodaje da je također prisutan veći broj restrikcija u prehrani, kao što je na primjer izbjegavanje glutena ili šećera.

Prvi korak u prevladavanju bolesti je prepoznavanje postojanja problema, kaže

Napominje da kao i kod svih oblika poremećaja u jedenju, u prevenciji najvažniju ulogu ima sveobuhvatna edukacija o naučno valjanim podacima, koju treba poticati u svim razdobljima života, počevši od najranije vrtićke dobi i porodice do odgojno - obrazovnih ustanova, sportskih klubova, dvorana i teretana.

"Prvi korak u prevladavanju bolesti je prepoznavanje postojanja problema što može biti izazovno", naglašava Žaja pojašnjavajući da su oboljeli često u negaciji i ne uviđaju loš utjecaj na zdravlje i vlastiti društveni život.

Nakon prepoznavanja, konstatira, potrebno je potražiti pomoć multidisciplinarnog tima (ljekar, psiholog i dijetetičar), koji će uz prevenciju izlaganja potencijalnim okidačima, procijeniti i liječiti malnutriciju (poremećaj hranjenja koji dovodi do manjka esencijalnih hranjivih tvari u organizmu), započeti psihoterapijski tretman te edukacijom pomoći oboljelima da preispitaju svoja vjerovanja o pojedinim namirnicama i hrani općenito.

Prema njenim riječima, zaključno možemo reći da ekstremna forma provođenja bilo kojih mjera i aktivnosti, makar inicijalno predstavljale benefit za zdravlje, postaje kontraproduktivna i nosi velik rizik od razvoja bolesti. "Umjerenost je temelj zdravlja", poručuje zagrebačka ljekarka i stručnjakinja za prehranu.

Trend sve prisutniji kod mladih, ali i odrasle populacije

Iz Centra za poremećaje hranjenja dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, kao i Žaja, navodi da je za sada još neslužbena dijagnoza za oblik poremećaja hranjenja temeljen na opsesiji tzv. zdravom prehranom.

"Trend pretjerane brige o vrsti, porijeklu, sastavu i načinu pripreme namirnica sve je prisutniji među mladima ali i među odraslom populacijom", zaključuje ova savjetodavna terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja.

Kaže kako osobe rjeđe traže pomoć budući da su zadovoljne svojim stilom života, smatraju se boljima od drugih i vide svoj način prehrane kao dobrodošlu brigu o vlastitom zdravlju.

Kroz napredovanje ortoreksije, dodaje, osoba se polako izolira od drugih budući da ih okolina većinom ne razumije te ne može pratiti njihova kruta pravila oko izbora i pripreme hrane.

Takva osoba također postupno sve više reducira vrste namirnica što zapravo ugrožava njeno zdravlje.

"Treba razlikovati ortoreksiju od uobičajene, fleksibilne brige o raznovrsnoj prehrani te od anoreksije, gdje je reducirano hranjenje povezano s fokusom na mršavljenju i strahom od debljanja", poruka je ove savjetodavne terapeutkinje.