Miloš Popović proizvodi sok od divljeg nara kojeg traže i van granica BiH

Miloš Popović već skoro dvije decenije od divljeg nara pravi ukusne i zdrave sokove. U ovu priču upustio se još 2003. godine. Završio je školu, odslužio vojni rok, a posla nije bilo pa se posvetio proizvodnji soka od divljeg nara i pčelarstvu.

"Podigao sam plantaže. To je ustvari samonikli nar iz brda, prenesen na mjesto gdje ima obezbijeđeno navodnjavanje. Trenutno imam 700 stabala", kaže za Agroklub ovaj Trebinjac, dodajući da je pomenutoj voćnoj vrsti u suštini potrebno samo navodnjavanje i orezivanje, kao i sređivanje i košenje trave u proljeće. Što se tiče nekih agrotehničkih mjera, ne primjenjuje ništa.

Popović proizvodi dvije vrste soka, matični i sirup. Kad je riječ o receptu, ističe da se tu ništa nije mijenjalo. Sok pripravlja onako kako se u ovom kraju tradicionalno i pravio, samo je nabavio opremu koja je bila neophodna da bi povećao kapacitete proizvodnje.

"Mi radimo po tradicionalnoj recepturi, samo što smo uveli neke novine, mašine, opremu, inoksne bačve, pasterizatore. U receptu se ništa nije mijenjalo. To je onaj sok koji su pravile, ne samo moja majka i baka, već i svi u ovom kraju i to na isti način", otkriva naš sagovornik.

Pored soka, u ponudi i sirće od divljeg nara

Nema tu neke filozofije, objašnjava nam, iscijedi se, spakuje se u staklenu bocu i to je to. Kad je riječ o sirupu, njemu se doda šećer i on se onda tako flašira.

Iako se procedura nije mijenjala, tehnologija koja se koristi u proizvodnom procesu jeste. Miloš je konstantno tražio najbolja rješenja a neke od mašina je i sam konstruisao.

"Kako nisam imao koga da pitam za savjet, bilo je i grešaka, što je i logično. Svake godine sam nešto mijenjao i još uvijek tražim najbolje opcije za neke stvari, kad je riječ o opremi".

 U međuvremenu, proširio je i paletu proizvoda tako što je u svoju ponudu dodao i sirće od divljeg nara.

"Sirće smo razvili uz savjet tehnologa. To je isto proizvod od matičnog soka koji je ostavljen da usirćeti", navodi ovaj proizvođač, ističući da posjeduju opremu i mašine koje odvajaju koru i zrno i daju kao nusproizvod suvu sjemenku od divljeg nara i suvu koru. Imaju i hladnjače u kojima čuvaju sok.

On se sada može kupiti u prodajnim objektima, osim u Trebinju i u Banjaluci, Sarajevu, ali i susjednoj Srbiji, a ljudi ga traže prije svega zbog njegovog pozitivnog uticaja na zdravlje. Od nedavno se našao i u asortimanu nekih trebinjskih lokala a posebno je tražen ljeti kada je ovaj grad pun turista.

"Ovdje u Trebinu sarađujemo sa Hercegovačkom kućom gdje prodajemo proizvode. Počeli smo da radimo i izvoz za Srbiju.  Zadnjih 15 godina radili smo to na razne načine, snalazili se kako smo znali i umjeli, slali autobusima, po prijateljima", priča nam Popović, dodajući da su tako najviše slali u Beograd i Novi Sad. Sad su napravili legalan izvoz za Srbiju. Ko nazove da traži sok upute ga na adresu dvije beogradske prodavnice gdje je uvršten u njihovu ponudu.

Tegnologija za nar i jabuku slična

Popovići su krenuli i u proizvodnju i pakovanje soka od jabuke. Na taj korak prije svega su se odlučili jer je manje više slična tehnologija za nar i za jabuku. Pored toga, u Popovom polju postoje veliki zasadi ove voćke pa je lako nabaviti sirovinu.

Od prošle godine započeli su i sa proizvodnjom džema od smokve. Prema njegovom mišljenju, riječ je o vrsti koja ima veliki potencijal.

"Željeli smo da probamo sa još nekim proizvodom koji je karakterističan za Hercegovinu. Pored sokova od nara i meda, mislim da smokva ima veliki potencijal. Ovdje nema neko ko se baš ozbiljno bavi time pa ima dosta prostora da se ta priča podigne na neki viši nivo", ocjenjuje ovaj proizvođač. Proše godine su probali da vide kako će ići i isplatili li se ulagati novac u opremu. Smatra da možda nije tražen kako su se nadali ali i ne može sve odjednom da bude. "Tako je bilo i sa narom - nismo odmah na početku mogli da prodajemo neke veće količine. Sve u svemu možemo da kažemo, bar za početak, što se tiče džema da je prodaja dobra", zaključuje Miloš.

Ovaj vriijedni Trebinjac bavi se i pčelarstvom, doduše, kako sam kaže, više iz hobija. Trenutno ima oko 40 košnica.

"Pokojni djed i otac bili su pčelari, a ja sam to kad sam napunio nekih dvadeset godina nastavio da radim. Od tih četrdesetak košnica imamo meda za neki širi krug prijatelja, familije, rodbine i za nas", priča nam, dodajući da mu je to više hobi i nije profesionalno bavljenje pčelarstvom, a planira da tako i ostane. Pčele zimuju u selu Drijenjani, a ljeti ih sele u Gacko i Nevesinje.

Oko svega mu pomaže i supruga koja je, baš kao i on nezaposlena. Nakon godina rada i truda, ulaganja i stalnog unapređivanja proizvodnog procesa došli su, kaže u situaciju da od toga rada mogu i da žive.

"Poslije dvadeset godina posao se razvio do te mjere da možemo obezbijediti egzistenciju. Nije tu sad riječ o nekim prevelikim finansijama ali uz određena ulaganja od svega bi se mogao izroditi dobar posao - da se napravi neko preduzeće za proizvodnju, preradu i izvoz divljeg nara", podijelio je svoje planove sa nama. U svakom slučaju intenziviranje proizvodnje je cilj za naredni period pa za kasnije će vidjeti u kom pravcu će se razvijati.