Martina Linarić: Era društvenih mreža i savjeti s TikToka ostavljaju ozbiljne zdravstvene posljedice na mlade

Pitanja prehrane i pravilnog načina života i dalje su u središtu interesa, ali s njima raste i broj mitova te lažnih vijesti u području nutricionizma.

Svoja razmišljanja o ovim i brojnim drugim temama vezanim uz prehranu i prehrambene izazove podijelila je s portalom foodfacts.news dr. sc. Martina Linarić, dipl. ing., nutricionistica poznata po radu u emisiji "Život na vagi".

Po Vašem mišljenju i iskustvu, jesu li građani dovoljno kvalitetno informirani o hrani/prehrani? U kojoj je mjeri javnost educirana o zdravim prehrambenim navikama?

Nažalost, svakodnevno svjedočim koliko je kvalitetnih informacija o prehrani teško dostupno. Iako postoje, one se često izgube u moru površnih i netačnih savjeta koji preplavljuju internet.

Zabrinjavajuća je uloga influensera na društvenim mrežama

Moji klijenti i dalje dolaze s raznim (dez)informacijama koje su negdje pročitali, čuli ili čak počeli primjenjivati - najčešće kada je riječ o gubitku kilograma.

Mnogi su zbog toga pretrpjeli više štete nego koristi jer su nekritički slijedili savjete iz tzv. internet dijeta, koje su, ako se prakticiraju duže vrijeme, dovele do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Posebno zabrinjava uloga influensera na društvenim mrežama koji svojim objavama često bez ikakvog stručnog znanja promoviraju savršena tijela, dijete i načine prehrane koji su daleko od sigurnih i održivih.

Fotografije isklesanih trbušnih mišića i transformacija u nekoliko dana ili sedmica snažno utječu na mlađu populaciju, posebno na žene u ranoj odrasloj dobi koje se s tim idealima počinju poistovjećivati i često razvijaju poremećaje u jedenju – od anoreksije i bulimije do opsesivnog prejedanja (binge eating).

Može li briga o prehrani postati pretjerana?

Era društvenih mreža, TikToka i viralnih savjeta ostavlja ozbiljne posljedice po zdravlje mnogih, a posebno mladih ljudi koji su najpodložniji tom utjecaju.

Rijetko gdje ćete naići na pravi razgovor o zdravoj prehrani i njenom dugoročnom utjecaju na zdravlje. Ona se rjeđe prikazuje kao temelj zdravog života jer jednostavne, uravnotežene poruke nisu "viralne".

Zato je važno stalno naglašavati kako kvalitetne savjete o prehrani i zdravlju možete dobiti isključivo od educiranih nutricionista s dugogodišnjim iskustvom, po mogućnosti i s iskustvom u kliničkoj ili bolničkoj praksi.
Ne dozvolimo da naše zdravlje bude žrtva marketinga i trendova!

Susrećete li se u Vašem svakodnevnom djelovanju s mitovima o hrani/prehrani? Možete li izdvojiti neke od njih?

Rečenica: "Moram biti na dijeti da bih smršavio/la" postala je gotovo svakodnevica u mom radu. Iako je izgovaraju ljudi u različitim životnim fazama poruka je uvijek ista i jednako pogrešna jer dijete ne dovode do mršavljenja već vrlo često sasvim suprotnog - debljanja.

Ovaj sok pripravak je za skidanje kilograma i detoksikaciju organizma?

Većina ljudi je barem jednom u životu iskusila tzv. jo-jo efekt odnosno brzo mršavljenje, još brži povratak kilograma i začarani krug restrikcija i prejedanja. Ključni problem je u tome što se dijete fokusiraju na kratkoročna rješenja, često kroz restriktivan unos kalorija i isključivanje cijelih grupa namirnica umjesto da grade održiv, zdrav odnos prema hrani. Istina je da bismo izgubili suvišne kilograme moramo biti u energetskom deficitu, ali ne i u nutritivnom.

Zdravlje se ne gradi kroz zabrane već kroz edukaciju, razumijevanje, stjecanje znanja i dosljednost.

Edukacija nikada ne prestaje

Koje trendove u prehrani vidite danas najopasnijim za društvo u cjelini?

Općenito vidim razne dijete izrazito opasnima za naš organizam ukoliko nisu opravdane zdravstvenim statusom osobe.

Jer, svaka dijeta koju čovjek u najboljoj namjeri, da sebi pomogne, pronađe na internetu, časopisu ili kopira prehranu od prijatelja, kolege može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih poteškoća. Također i do toga da iako se gubi na tjelesnoj masi zapravo taj gubitak predstavlja gubitak na mišićnoj masi, a ne suvišnog masnog tkiva.

Na taj način dolazi do povećanja udjela masnog tkiva u organizmu, a time i rasta upalnih procesa odnosno mogućnosti da naše genetski naslijeđene zdravstvene poteškoće dođu prije "na naplatu". Na primjer, već u tridesetima, četrdesetima, a to zasigurno nije bio cilj nekog ko je samo želio izgubiti suvišne kilograme, ali i zaštititi i očuvati ili poboljšati svoje zdravlje.

U kojoj mjeri nutricionisti i zdravstveni stručnjaci mogu bolje educirati i informirati javnost? Kako u tom smislu vidite budućnost struke?

Nutricionizam je nauka, a to znači da edukacija nikada ne prestaje. Svakodnevno dolazimo do novih saznanja, istraživanja i informacija što od nas koji radimo u ovom segmentu zdravstvenog sistema zahtijeva da stalno budemo - kako se kaže - "up to date".

Naravno, neprocjenjiv dio znanja dolazi i kroz praktičan rad, posebno u okviru kliničkog i bolničkog sistema gdje svakodnevno radimo s ljudima različitih potreba, dijagnoza i životnih stilova. Upravo tamo se stječe ono iskustvo koje ne možete naučiti iz knjiga, iskustvo koje vas oblikuje kao stručnjaka.

Također, naša struka pruža širok spektar mogućnosti, a na svakome od nas je koliko smo spremni uložiti sebe, svoje vrijeme i energiju u vlastiti profesionalni rast. Kada vidite rezultate svog rada, kada vam se klijent s osmijehom vrati zadovoljan, zdraviji i motiviran tada nestaje svaka dilema.

Kako biste ocijenili domaće medije u smislu tačnosti informacija o prehrani?

Dobro pitanje! Iskreno, mislim da nema velike razlike između domaćih i stranih medija kada je riječ o količini dezinformacija. Svugdje možete naići na netačne ili površne informacije, posebno u područjima poput prehrane i utjecaja hrane na zdravlje gdje je najviše zabluda koje zbunjuju ljude.

Zato mi je posebno drago kada vidim neke medije koji zaista konsultiraju stručnjake poput nutricionista, ljekara, naučnika i daju im priliku da svoje znanje podijele kroz intervjue i izjave. Takav pristup donosi kvalitetnije i vjerodostojnije informacije koje ljudima pomažu da donesu bolje odluke za svoje zdravlje.

Nedostatak vremena za dijeljenje stručnih informacija s javnošću

Jesu li nutricionisti - influenseri dobra ili loša vijest za korisnike društvenih mreža? Za struku? Treba li tu domenu regulirati?

Mi nutricionisti koji zaista radimo u svojoj struci, bilo u zdravstvenim sistemima ili sličnim okruženjima često nemamo dovoljno vremena da svakodnevno dijelimo svoja iskustva i stručne, provjerene informacije s javnošću. Jednostavno, posao i obaveze su veliki, pa takve aktivnosti često padaju u drugi plan. Lično to radim kad god pronađem vremena jer mi je doista stalo da korisne informacije dođu do ljudi.

No, upravo tu na scenu stupaju influenseri koji nažalost često nisu stručne osobe, a upravo njihovi savjeti i informacije danas donose najveću štetu. Takve dezinformacije narušavaju povjerenje u našu struku i stvaraju krivu percepciju o našem radu i kompetenciji.

Certificirani "nutricionisti" i fitness treneri nisu stručnjaci za prehranu, evo zašto

Još je problematičnije kada se neke osobe samoprozivaju nutricionistima nakon završetka nekih kratkih kurseva smatrajući se kvalificiranima davati savjete o prehrani, utjecaju hrane na organizam, suplementaciji i drugim složenijim problematikama. Takve pojave često susrećem na društvenim mrežama i one dodatno zbunjuju ljude koji traže prave informacije.

Koje kanale danas preferirate za informiranje javnosti - printane, internet, TV, radio? U kojoj je mjeri to danas dio Vašeg posla?

Kad god pronađem slobodan trenutak volim se aktivno uključiti na društvenim mrežama, napisati članak za časopis ili novine te redovno učestvovati u TV i radijskim emisijama, kao i aktivno učestvovati na kongresima. Sve su to važni dijelovi mog posla kao što je edukacija javnosti o značaju pravilne prehrane u svakodnevnom životu, ali i o njezinom utjecaju na naše zdravlje.

Za mene je to ne samo profesionalna obaveza već i velika strast jer vjerujem da znanje može promijeniti živote na bolje.

Gdje se Vi dodatno educirate ili informirate? Postoje li određene web stranice, stručnjaci koje biste preporučili drugima?

Većinom pratim naučnu literaturu jer volim biti u toku s najnovijim saznanjima. Iako to ponekad nije najzanimljivije široj javnosti meni je od velike koristi u radu s pacijentima.

Kroz njihove zdravstvene poteškoće često dolazim do pitanja i potreba koje zahtijevaju dodatna istraživanja, a to me vodi u naučno - istraživački rad.

Edukacija o prehrani nije dovoljno integrirana u školski kurikulum

Odgovara li današnji sistem educiranja kroz osnovne i srednje škole potrebama društva kada je riječ o hrani?

Nažalost, situacija s prehrambenim navikama djece nije zadovoljavajuća, posebno u osnovnim školama. Iako djeca možda i dobiju osnovne informacije o tome što je zdravo, a što nije, teško je usaditi im pravilne prehrambene navike i dalje za užinu svakodnevno dobiju krofne, bureke i slične namirnice pune rafiniranih šećera i masnoća.

Situacija je još složenija u srednjim školama gdje su učenici više prepušteni sami sebi. Najčešće užinu kupuju u pekarama ili restoranima brze hrane što dodatno otežava usvajanje zdravih prehrambenih navika.

Ne mislim da djeca ne žele naučiti više ili da im nedostaje interesa već je problem u tome što edukacija o pravilnoj prehrani nije dovoljno razrađena niti integrirana u školski kurikulum na način koji bi zaista djelovao.

Već godinama upozoravamo na problem pretilosti, posebno kod djece koja stvaraju pretilu generaciju, a time i pretilu odraslu populaciju u budućnosti.

Pravilna prehrana je značajnije prepoznata kod novih generacija. Koje ključne poruke biste poslali upravo njima kad je riječ o ‘(ne)zdravom’?

Prije svega, želim se obratiti roditeljima jer važno je prepoznati neadekvatnu prehranu kao ozbiljnu opasnost, ne samo za njih same nego i za njihovu djecu. Nepravilna prehrana može dovesti do brojnih zdravstvenih problema, a pretilost je često temelj koji povlači i druge poteškoće poput socijalne izolacije ili izrugivanja od vršnjaka.

Djeca osnovnoškolskog uzrasta teško sama mogu planirati pravilne obroke, pa je usvajanje zdravih prehrambenih navika unutar porodice ključno i treba im biti prioritet.

Voće treba jesti svakodnevno, no to je često zaboravljena namirnica kod mladih, kaže Linarić

Adolescente bih posebno upozorila na štetnost hrane i pića bogatih rafiniranim šećerima poput gaziranih sokova, energetskih pića i slatkiša. Čokolada ponekad može biti dio prehrane, ali svakodnevna konzumacija nije preporučljiva.

S druge strane, voće treba jesti svakodnevno, no to je često zaboravljena namirnica u toj dobi.